Nakon dugog niza godina, u kojima je materija doživotnog uzdržavanja bila uređena bivšim Zakonom o nasljeđivanju i neko kratko vrijeme i danas važećim Zakonom o nasljeđivanju, od 1. siječnja 2006. to područje uređeno je odredbama Zakona o obveznim odnosima. Uz to, sada je tim Zakonom izričito regulirana i materija dosmrtnog uzdržavanja.
Tako je člankom 586. Zakona o obveznim odnosima propisano da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Kod tog pravnog posla davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.
S obzirom na to da je člankom 581. Zakona o obveznim odnosima propisano da je, ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu, postavlja se pitanje je li to moguće i u slučaju dosmrtnog uzdržavanja, budući da izričite zakonske ovlasti za to, kao u slučaju doživotnog uzdržavanja, nema. Dakle, pitanje je može li se članak 581. Zakona o obveznim odnosima na odgovarajući način primijeniti i na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
O tome je nedavno odlučivao Županijski sud u Varaždinu, i donio odluku, br. Gž-3019/11-2, od 25. svibnja 2011. U obrazloženju te odluke kao ključno je navedeno:
"Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da niti Zakon o zemljišnim knjigama niti bio koji drugi pozitivni propis (zakon) ne predviđa da bi se u zemljišne knjige mogao izvršiti upis zabilježbe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Naime, odredbom čl. 581. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) propisano je da ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu tog ugovora u zemljišnu knjigu. Naprotiv, mogućnost zabilježbe nije predviđena za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
Prema ocjeni ovoga Suda, odredbu čl. 581. st. 1. ZOO-a nije moguće niti na odgovarajući način primijeniti kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (mogućnost odgovarajuće primjene predviđena je odredbom čl. 589. ZOO-a), s obzirom da se kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana se obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine (čl. 586. st. 1. ZOO-a), na koji način davatelj uzdržavanja stječe mogućnost (ako je predmet ugovora nekretnina) da zatraži uknjižbu (odnosno predbilježbu) prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju stjecanje stvari i prava (tako i prava vlasništva na nekretnini) odgođeno je do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (čl. 579. st. 1. ZOO-a), pa je davatelj uzdržavanja ovlašten zatražiti zabilježbu tog ugovora u zemljišnu knjigu (čl. 581. st. 1. ZOO-a)."
Dakle, za razliku od zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, nije dopušteno u zemljišne knjige upisati zabilježbu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.