Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12) pruža svim (osim onima koji su gradili na Zakonom izuzetim područjima) bespravnim graditeljima da na relativno brži i svakako jeftiniji način legaliziraju svoju bespravno sagrađenu građevinu.
Prema članku 8. navedenog Zakona, nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se rješenjem o izvedenom stanju. Rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornoga uređenja i građenje (u daljnjem tekstu: nadležno upravno tijelo) na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.
U tekstu Zakona na više mjesta spominje se izraz „podnositelj zakona“, pa je jedno od učestalih pitanja u provođenju navedenog Zakona bilo i tko je sve obvezan, odnosno ovlašten podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kojim se ozakonjuje (legalizira) bespravno izgrađena građevina.
Nadležno Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja sljedećeg je stajališta: navedeni Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nikoga ne obavezuje na ozakonjenje. On daje mogućnost ozakonjenja onome tko je može i želi iskoristiti. Shodno tome, Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nije propisano tko je dužan podnijeti zahtjev za legalizaciju. Taj zahtjev može podnijeti bilo tko. U pravilu ga podnosi onaj tko je zainteresiran da zgrada bude legalna. Dakle, nije nužno da pravo na podnošenje zahtjeva ima samo bespravni graditelj.
S druge strane, u praksi se već dogodilo da je stranka podnijela zahtjev za legalizaciju, ali je nakon toga, a prije donošenja rješenja, umrla. Stoga se opravdano postavilo pitanje - što u slučaju smrti podnositelja zahtjeva za legalizaciju bespravne građevine, odnosno postoji li mogućnost nastavka postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade u slučaju smrti podnositelja zahtjeva za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju.
Ovdje treba poći od činjenice da je postupak ozakonjenja bespravne građevine upravni postupak koji se provodi, ako drugačije nije uređeno Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09).
Tako je odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku uređeno da se, ako u tijeku postupka stranka umre, postupak može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
Budući da se rješenjem o izvedenom stanju ne rješava pitanje vlasništva niti drugih stvarnih prava na zgradi i zemljištu na kojem je ta zgrada izgrađena, imajući u vidu citiranu odredbu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, smatramo da se u slučaju smrti podnositelja zahtjeva za legalizaciju ne radi o upravnoj stvari koja je po svojoj naravi vezana isključivo uz osobu stranke koja je umrla, već da nastavak postupka ovisi o nasljednicima (ili potencijalnim nasljednicima) umrle stranke, odnosno o njihovoj izjavi hoće li se postupak nastaviti ili obustaviti.