Ono je također preobražajno pravo koje svojega nositelja (nasljednika) ovlašćuje da jednostranim očitovanjem volje (izjavom) da ne želi biti ostaviteljev nasljednik učini da prestane njegovo nasljedno pravo stečeno zbog smrti ostavitelja te da time nastane situacija kao da on nikada i nije bio ostaviteljev nasljednik (v. Nikola Gavella, Vlado Belaj: Nasljedno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2008.).
Odricanje od nasljedstva, kao nasljednopravni institut, uređuju odredbe Zakona o nasljeđivanju i to prvenstveno članci 130. – 137. toga Zakona.
Kao što smo rekli – biti nasljednik je pravo, ali ne i obveza. Naime, nitko nije dužan biti nasljednikom. Stoga, ako to doista ne želi biti, mora se tog prava odreći.
Na početku valja istaknuti da se tog prava ne može odreći onaj nasljednik koji je već raspolagao ostavinom ili njezinim dijelom.
Što se tiče samog načina (oblika) odricanja, možemo reći da se nasljednik može odreći nasljedstva na dva načina: javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke i ugovorom o odricanju od nasljedstva (u kojem slučaju govorimo o anticipiranom odricanju).
Učinak odricanja od nasljedstva postoji i prema potomcima nasljednika, osim ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
Izjava o odricanju od nasljedstva je formalni akt (mora biti javnoovjerovljena ili dana na zapisnik). Neopoziva je i bezuvjetna. Ono što je bitno napomenuti je da se dana izjava ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu. Treba reći da odricanje od nasljedstva „u korist“ nije odricanje, već ustupanje drugom. Takva izjava nema pravnog učinka ako je dana prije otvaranja nasljedstva, osim iznimno, u obliku ugovora o odricanju od nasljedstva.
Time dolazimo do drugog načina (oblika) odricanja od nasljedstva. Navedeni ugovor mogu sklopiti samo predak i potomak te bračni drugovi. Njime se potomak odnosno bračni drug odriče od nasljedstva. To je i formalan ugovor, jer propis zahtijeva njegov pisani oblik te ovjeru suca, javnobilježnički akt ili solemnizaciju od javnog bilježnika. Odricanje od nasljedstva, učinjeno ugovorom o odricanju od nasljedstva, vrijedi i za potomke nije li što drugo određeno.
Već smo napomenuli da se izjava o odricanju od nasljedstva ne odnosi i na naknadno pronađenu imovinu. To je izričito propisano člankom 133. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju. Također, u vezi izjave kojom se drugom sunasljedniku ustupa svoj nasljedni dio - niti ona se ne bi odnosila na naknadno pronađenu imovinu.
Dakle, ako neko rješenje o nasljeđivanju sadržava izjavu nekog nasljednika o odricanju od nasljedstva ili izjavu o ustupanju nasljednog dijela sunasljedniku, to ne znači da će se učinak te izjave odnositi i na neku naknadno pronađenu imovinu, pa bi svi oni koji ulaze u pravne odnose s nasljednicima iz tog rješenja o nasljeđivanju to morali imati na umu kako se ne bi dogodilo da netko nasljedničke omjere (odnosno vlasničko stanje nakon ostavinske rasprave) na naknadno pronađenoj imovini temelji na ranijem rješenju o nasljeđivanju i tamo utvrđenim nasljedničkim omjerima.