To znači da navedene osobe mogu svoj rad obavljati u ugovornom radnom odnosu, ali se isto tako njihov pravni status u kojem oni upravljaju, vode i odlučuju o poslovanju može urediti i nekom drugom vrstom ugovornog odnosa koja je različita od ugovora o radu u kojem bi te osobe bile radnici u radnom odnosu kod poslodavca. Međutim, možda je važnija odredba članka 2. stavak 4. Zakona o radu prema kojoj se na navedene osobe ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu. Čak i kada su njihova prava i obveze uređene ugovorom o radu temeljem kojeg se zasniva radni odnos, na te osobe ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu koje se odnose na prestanak ugovora o radu, vjerojatno zato što su prava tih osoba u pravilu određena u većem opsegu, odnosno povoljnije od prava drugih radnika.
Ako se na način prestanka njihovog radnog odnosa ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, postavlja se pitanje načina prestanka ugovora o radu tih osoba. Odgovor na to pitanje daju odredbe članka 6. stavka 4. Zakona o radu kojima je određeno da se na sklapanje, valjanost, prestanak i druga pitanja u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno tim ili drugim Zakonom, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora opći propisi obveznog prava. To znači da su za prestanak ugovora o radu osobe iz članka 2. stavak 3. Zakona o radu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11).
Možemo reći da se do stupanja na snagu novog Zakona o radu (NN br. 93/14 - 7. kolovoza 2014.) na upravljački kadar nisu primjenjivale sljedeće odredbe prijašnjeg Zakona o radu: o otkazu, o otkaznom roku, o otpremnini, o prethodnom upozorenju na kršenje obveza iz radnog odnosa, o omogućavanju iznošenja obrane, o prethodnom savjetovanju s radničkim vijećem, o pribavljanju suglasnosti radničkog vijeća za otkaz, o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, o prestanku ugovora o radu zbog činjenice navršavanja određenog broja godina života i mirovinskog staža menadžera, o prestanku ugovora o radu dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, o sudskom raskidu ugovora o radu itd. …
Sada je novim Zakonom o radu u članku 4. stavak 3., propisano da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Dakle, sada je izričito navedeno da je posebni propis prema kojem su navedene osobe ovlaštene voditi poslove poslodavca – propis o trgovačkim društvima, odnosno Zakon o trgovačkim društvima.
Na navedene osobe (menadžere) prema novom uređenju ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Ako usporedimo novo rješenje s onim iz prijašnjeg Zakona o radu, prema kojem se na te osobe nisu primjenjivale odredbe toga Zakona o prestanku ugovora o radu, ostaje nejasno zašto je zakonodavac u novom Zakonu o radu odlučio povrh već navedenog „o prestanku ugovora o radu“ navoditi i institute poput otkaznog roka i otpremnine kad su oni ionako dio odredbi o prestanku ugovora o radu.