U početku su barkodovi prikazivali podatke putem širina i razmaka između paralelnih linija i oni se nazivaju jednodimenzionalni ili linearni. Danas, osim linearnih, postoje i takozvani 2D barkodovi koji koriste različite simbole, crtice, točke ili geometrijske uzorke.
Prvi barkod (UPC - Universal Product Code) skeniran je u gradu Troy u američkoj saveznoj državi Ohio 26. lipnja 1974. godine s paketića Wrigley's žvakaćih guma putem Spectra Physics model A skenera. Koliku je važnost za gospodarstvo u cjelini imalo uvođenje barkoda u maloprodaju svjedoči i činjenica da se navedeni paketić žvakaćih guma i jedan od prvotnih deset skenera instaliranih u supermarketu Marsh, nalaze u povijesnom muzeju instituta Smithsonian u Washihgtonu.
12-numerički znak izabran je od strane ad hoc komisije organizacije Uniform Grocery Code Council (UGCC-UPCC-UCC) - danas poznate kao GS1-US, korporacije osnovane s ciljem izbora jedinstvenog linearnog koda za označavanje proizvoda u Sjedinjenim američkim državama.
Europski pandan UGCC-u osnovan je 1977. godine kao EAN-European Article Numbering Association sa sjedištem u Briselu.
1990. godine europska i američka organizacija formalno se spajaju te se 2005. godine imenuju GS1 – Global Standards 1.
Jedina ovlaštena organizacija za sustav kodiranja u Hrvatskoj je GS1 Croatia - Hrvatsko udruženje za automatsku identifikaciju, elektroničku razmjenu podataka i upravljanje poslovnim procesima. U Hrvatskoj posluje od 1992. temeljem Ugovora o licenci i potpisanog Kodeksa poslovnog ponašanja s međunarodnom GS1 organizacijom, a u članstvu ima 2830 aktivne tvrtke.
U standardnoj varijanti crtični je kod građen od 13 numeričkih znakova podijeljenih u 4 skupine od kojih prve tri brojke najčešće označavaju državu odnosno nacionalnu GS1 organizaciju u kojoj je proizvođač registriran, a ne nužno državu u kojoj je proizvod proizveden. Posljednji trinaesti broj je kontrolni broj.
U kratkom vremenu barkod je postao standard u označavanju proizvoda široke potrošnje te je u potpunosti promijenio način poslovanja trgovačkih lanaca. Sustav brojčanih kombinacija omogućava točno identificiranje ne samo proizvoda, već i poduzeća koje stavlja proizvod u promet i zemlju njegove registracije.
Trenutačno u Hrvatskoj i na razini Europske unije ne postoji opća zakonska obveza uvođenja barkoda na proizvode široke potrošnje, međutim, neki maloprodajni lanci neće staviti u prodaju robu bez odgovarajućeg EAN barkoda dok neki uvjetuju dobavljačima i korištenje elektronske razmjene podataka o proizvodima i upotrebu GS1 standardne logističke etikete na transportnim pakiranjima.
Međutim, u nekim slučajevima postoji opća ili djelomična obveza korištenja EAN barkoda prilikom plasiranja proizvoda na tržište, a kao primjere iz Hrvatske navodimo članak 4. Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05) i članak 80. Pravilnika o davanju odobrenja za stavljanje lijeka u promet (NN 83/13).
Neven Brkić, mag. iur.