Uzimajući u obzir parnični i izvanparnični postupak i posebne propise koji ih uređuju, poslodavac neće moći zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odnosno arbitražna odluka budući da nema pasivno legitimirane stranke odnosno tijela koje bi moglo biti u ulozi tuženika (ne postoji radničko vijeće niti sindikalni povjerenik koji bi bio u njegovoj ulozi).
U primjeni Zakona o radu pojavile su se dvojbe o tome radi li se o potpunoj nemogućnosti otkazivanja navedenoj kategoriji radnika u slučaju neutemeljenja radničkog vijeća odnosno nepostojanja sindikalnog povjerenika u njegovoj ulozi.
S obzirom da bi takva primjena zakonske norme stavila poslodavce u situaciju da neopravdano snose odgovornost za radničko odnosno sindikalno neorganiziranje u svrhu sudjelovanja radnika u odlučivanju te da bi takva primjena norme bila u koliziji s odredbom članka Zakona koji propisuje mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu u slučaju kada radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici od 5. svibnja 2011. godine utvrdila Nacrt konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, a koji je 13. svibnja 2011. uvršten na dnevni red tekuće sjednice Hrvatskog sabora, s prijedlogom za hitno donošenje, kojim se među ostalim predlaže izmjena članka 79. stavak 3. Zakona o radu, koja je dovela do mnogih prijepora u praksi, kako je uvodno navedeno.
Naime, predlaže se da se navedena odredba koja sada glasi:
„(3) Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz, odnosno ako isto nije utemeljeno i ne postoji sindikalni povjerenik koji ima sva prava i obveze radničkog vijeća, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.“
zamijeni novom odredbom, koja glasi:
"(3) Ako radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik koji ima sva prava i obveze radničkog vijeća uskrati suglasnost na otkaz radniku iz stavka 1. ovoga članka, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.".
Predložena izmjena članka 79. stavak 3. Zakona o radu rezultat je horizontalnog usklađivanja s propisima o parničnom postupku. To iz razloga što u situaciji kada nije izabrano radničko vijeće i nema sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, za slučaj spora nema pasivno legitimirane stranke, odnosno tijela koje bi moglo biti u ulozi tuženika.
U tako predloženoj odredbi jasno se izražava misao da se sudskim ili arbitražnim putem suglasnost može ishoditi samo ako su radničko vijeće ili sindikalni povjerenik uskratili suglasnost za otkaz. Dakle, ako je netko uskratio suglasnost za otkaz, znači da kao subjekt postoji. To nadalje znači da ako kod poslodavca nema tijela/osobe koja bi uopće mogla odlučivati o tim pitanjima (kao što je uskratiti potrebnu suglasnost za otkaz), dakle, ako nije oformljeno radničko vijeće, odnosno nema sindikalnog povjerenika, za namjeravani otkaz osobi s profesionalnom nesposobnošću za rad ili neposrednom opasnošću od nastanka invalidnosti poslodavac suglasnost uopće ne mora niti tražiti, budući da nema od koga. Ako, dakle, nema od koga tražiti suglasnost, nema koga niti tužiti.