Ističući nelikvidnost kao najveći problem hrvatskog gospodarstva, koje zbog toga ne može preuzimati kreditne obveze za održavanje proizvodnje niti krenuti u nove investicijske zahvate, Linić je rekao kako je krajem kolovoza zbog nelikvidnosti bilo 44 milijarde kuna neplaćenih obveza. U tom smislu, naglasio je, blokirani računi i neizvršene obveze po plaćanjima iznose 90 posto novčane mase, što ugrožava i onaj zdravi dio hrvatskog gospodarstva. U ovom je trenutku, kazao je Linić, blokirano oko 73.000 poslovnih subjekata, od kojih su 52 posto pravne osobe koje bilježe 82 posto mase blokiranih sredstava.
Oko 16.000 poslovnih subjekata ima blokirane račune do 360 dana (blokirano im je 7 milijardi kuna), a 56.000 subjekata preko 360 dana (s blokiranih 36 milijardi kuna). U 38.676 blokiranih pravnih osoba zaposleno je 41.000 radnika, dok je kod oko 34.000 blokiranih obrtnika zaposleno oko 25.000 radnika, pri čemu Linić ističe kako će okosnica Vladina posla biti spašavanje trgovačkih društava, odnosno pravnih osoba pojedinaca gdje je zaposleno oko 41.000 ljudi. Izvijestio je da 526 tih tvrtki zapošljava od 6 do 10 radnika, njih 450 ima od 11 do 50 radnika, od 51 do 100 radnika ima samo 48 subjekata, od 101 do 500 njih 38, a samo dvije tvrtke imaju više od 2000 zaposlenih, dok je tek negdje oko 1000 obrtnika s više od 4 zaposlena.
"To znači da je moguće s ovakvim prijedlogom rješenja nelikvidnosti naći rješenje za oko 1100 pravnih subjekata i 1000 obrtnika, a sve u cilju da prioritetno pokušamo naći rješenje za zaposlene u ovim pravnim osobama", poručio je Linić. Istaknuo je kako se Vlada, umjesto stečajnog, opredijelila za upravni postupak u rješavanju nelikvidnosti, posebno zbog prioriteta brzine u rješavanju nagomilanih poteškoća u gospodarstvu. "Upravni postupak ipak možete vrlo jasno definirati s rokovima, podignuti brzinu i efikasnost u sređivanju problema nelikvidnosti, a sve iz razloga da to zlo zvano nelikvidnost eliminiramo ako je moguće već početkom ili u prvoj polovici iduće godine", rekao je.
Kao glavne ciljeve zakona označio je davanje mogućnosti poduzetnicima-dužnicima da financijski restrukturiraju svoje obveze, odnosno da ih pokušaju dovesti u realnu razinu prema svom kapitalu i gospodarskoj aktivnosti. Vjerovnicima se želi pomoći ubrzanjem postupka kojim će svoje potraživanje moći dovesti u realne okvire te povećati mogućnost naplate svojih potraživanja. Kako bi suzbila nelikvidnost, Vlada predlaže zakonsko definiranje roka plaćanja od 60 dana, čime se daje veća mogućnost dužnicima i vjerovnicima da samostalno nađu rješenje, a ako to ne uspiju u 60 dana ide se s postupkom predstečajne nagodbe.
Zakon predviđa i formiranje grupa vjerovnika (država, financijske institucije, gospodarstvenici, radnici), pri čemu bez natpolovične većine svake grupe nije moguće donijeti odluke, osim ako dvije trećine svih vjerovnika nije za nagodbu. Predloženim zakonom vjerovnicima se osiguravaju najpovoljniji uvjeti za namirenje njihovih tražbina te osiguravaju uvjeti za restrukturiranje dužnika. Kada se ne može postići pravovremeni sporazum između dužnika i vjerovnika ili ne postoje uvjeti za oporavak, omogućuje se automatsko pokretanje stečaja. Naknadno je rasprava o Zakonu o financijskom poslovanju objedinjena s onom o izmjenama Zakona o preuzimanju dioničkih društava te Zakona o kreditnim institucijama.
