Naime, sukladno članku 17. Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 2/2005), koji je, u odnosu na Republiku Hrvatsku, stupio na snagu 22. lipnja 2006., država stranka u obvezi je imenovati ili osnovati, najkasnije u roku od jedne godine nakon stupanja Fakultativnog protokola na snagu ili njegove ratifikacije ili pristupanja, jedan ili nekoliko nezavisnih nacionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja na nacionalnoj razini.
Člankom 24. Fakultativnog protokola, državi potpisnici daje se mogućnost da nakon ratifikacije da izjavu kojom odgađa provedbu svojih obveza u dijelu koji se odnosi na osnivanje nacionalnih mehanizama na rok od najviše tri godine.
Budući da Republika Hrvatska nije dala izjavu o odgodi primjene Fakultativnog protokola, a niti je do sada ispunila preuzetu međunarodnu obvezu u pogledu određivanja tijela nadležnog za obavljanje poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma, nastala je potreba za donošenjem ovog Zakona.
Prema Zakonu, poslove Nacionalnog preventivnog mehanizma obavljaju pučki pravobranitelj i osobe iz Ureda pučkog pravobranitelja koje on za to ovlasti zajedno s dva predstavnika udruga registriranih za obavljanje djelatnosti iz područja zaštite ljudskih prava i dva predstavnika akademske zajednice (članak 2.). Pučki pravobranitelj u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma, kada su za to potrebne posebne sposobnosti i stručno znanje, može uključiti i druge neovisne stručnjake, sukladno članku 18. stavku 2. Fakultativnog protokola.
Poslovi Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja, kao i jačanje i promicanje zaštite od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja su:
- redoviti obilasci mjesta u kojima se nalaze ili bi se mogle nalaziti osobe lišene slobode
- davanje preporuka nadležnim tijelima vlasti i ustanovama radi poboljšavanja postupanja prema osobama lišenim slobode i uvjeta u kojima se one nalaze
- davanje prijedloga i primjedbi na zakone i druge propise, te nacrte zakona i drugih propisa
- suradnja s Pododborom Ujedinjenih naroda za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, slanje informacija i sastajanje s Pododborom za sprečavanje mučenja.
U smislu odredbi ovog Zakona osobama lišenih slobode smatraju se osobe kojima je određeno bilo kakvo zadržavanje ili zatvaranje ili smještaj u mjesto pod javnim nadzorom i koje to mjesto ne smiju napustiti po svojoj volji. Navedena mjesta su policijske postaje, pritvorske jedinice, zatvori u kojima se izvršava istražni zatvor odnosno pritvor, zatvori i kaznionice u kojima se izvršava kazna zatvora, zatvori u kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora, psihijatrijske ustanove u kojima se nalaze osobe s duševnim smetnjama i druga mjesta.
Osim redovitih obilazaka, osobe koje sudjeluju u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma, imaju ovlasti da nenajavljeno obilaze tijela i ustanove te pregledavaju prostorije u kojima se nalaze osobe lišene slobode. Nadalje, imaju slobodan pristup podacima o tijelima i ustanovama u kojima se nalaze osobe lišene slobode, podacima o broju osoba lišenih slobode u tijelu ili ustanovi koja se obilazi, kao i svim podacima o postupanju s osobama lišenim slobode u skladu sa zakonom. Ovlaštene osobe također mogu razgovarati s osobama lišenim slobode po slobodnom izboru i bez nazočnosti službenika tijela ili ustanove koja se obilazi, a ujedno i razgovarati s drugim osobama koje im mogu dati odgovarajuće informacije vezane uz sumnju na kršenje ljudskih prava postupanjem u tijelu ili ustanovi koja se obilazi. Osobe koje sudjeluju u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma dužne su čuvati kao tajnu osobne podatke o osobama lišenim slobode koje su saznale u obavljanju poslova.
Prema članku 8. Zakona, o obavljenom obilasku sastavlja se zapisnik koji potpisuju sve osobe koje su sudjelovale pri obilasku. Pučki pravobranitelj će, na temelju zapisnika, o svakom obilasku sastaviti izvješće koje se dostavlja tijelu ili ustanovi u kojem je obilazak obavljen. U slučaju utvrđenih nepravilnosti, pučki pravobranitelj upozorava i daje preporuke tijelu ili ustanovi u kojoj je takva povreda utvrđena. Navedeno tijelo ili ustanova dužni su, u roku utvrđenom u izvješću, poduzeti mjere povodom upozorenja ili preporuke pučkog pravobranitelja te ga o poduzetim mjerama bez odlaganja izvijestiti. Ako tijelo ili ustanova ne postupi u propisanom roku u skladu s traženjem pučkog pravobranitelja ili ne postupi po njegovim preporukama, pučki pravobranitelj o tome će obavijestiti Hrvatski sabor.
Osobe koje sudjeluju u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma ovlaštene su po dostavljenom izvješću poduzeti kontrolni pregled tijela ili ustanove u kojoj su utvrđeni slučajevi mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.
S obzirom na teške uvjete u većini hrvatskih zatvora, osobito zbog njihove prenatrpanosti, možemo se samo nadati da će ovaj Zakon donijeti bilo kakvu pozitivnu promjenu.
Uz sav trud koji se eventualno i ulaže za poboljšanje uvjeta, kakve su zapravo prilike u našim zatvorima i općenito ustanovama za smještaj osoba lišenih slobode, osim po povremenim štrajkovima ili pobunama zatvorenika, možda se najbolje može zaključiti na temelju sljedećih sudskih odluka:
- „Sud smatra da zatvorske vlasti nisu izvršile svoju obvezu da podnositelju zahtjeva osiguraju potrebno liječenje budući da su podnositelja zahtjeva ostavili da trpi znatne povremene bolove tijekom produljenog vremenskog razdoblja bez predvidivih izgleda da će biti trajno izliječen od ove bolesti bubrega, zbog toga što vlasti u Kaznionici u Lepoglavi nisu pratile bolest podnositelja zahtjeva i organizirale preporučenu operaciju. U okolnostima ovoga predmeta, a posebice u svjetlu dugotrajne zatvorske kazne podnositelja zahtjeva, takvo propuštanje od strane domaćih vlasti prelazi prag ozbiljnosti povrede koja se traži u članku 3. Konvencije, te predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje u smislu članka 3. Konvencije.“ – Presuda Europskog suda za ljudska prava od 17.01.2008., Zahtjev br. 31138/06.
- „Sud konstatira da je utvrdio da je došlo do povrede prava podnositeljice zahtjeva zajamčenih člankom 3. Konvencije. Osobito je utvrdio da tijekom izdržavanja kazne zatvora podnositeljica zahtjeva nije bila primjereno liječena i da je držana u nehigijenskim i nesigurnim uvjetima. Zbog te je činjenice nesporno bila izložena teškom tjelesnom i duševnom trpljenju kroz dulje vremensko razdoblje (više od dvije godine).“ – Presuda Europskog suda za ljudska prava od 12.07.2007., Zahtjev br. 20877/04.
- „Sud nadalje prima na znanje druge prigovore koje je uložio podnositelj zahtjeva, glede vlažnih zidova, nečistoće njegove ćelije i ukupnih higijenskih uvjeta, za koje Vlada nije dala nikakvo uvjerljivo objašnjenje. Sud smatra da su utvrđeni čimbenici nedovoljnoga prostora, zajedno s nedostatkom pristupa zahodu kroz dulje od dvanaest sati na dan sami sebi dovoljni da podnositelju zahtjeva uzrokuju tegobe intenziteta koji premašuje neizbježnu razinu trpljenja inherentnu lišenju slobode.“ – Presuda Europskog suda za ljudska prava od 9.3.2006., Zahtjev br. 73786/01.
- „Premda je od samog prijema podnositelja u Zatvorsku bolnicu bilo jasno da ta bolnica nema odgovarajuće uvjete za skrb o osobama s posebnim potrebama, naročito osobama u invalidskim kolicima, koje se ne mogu same kretati, podnositelj je u toj bolnici proveo osamnaest mjeseci … Kroz cijelo to vrijeme, uz prostorna ograničenja same Zatvorske bolnice, prekomjerni broj bolesnika u sobama, sputanost i nemogućnost izlaska na otvoreno, povezano s nepostojanjem dizala u zgradi Zatvorske bolnice i činjenicom da je podnositelj bio smješten na drugom katu bolnice, podnositelj je morao trpjeti nelagode prilagođavanja na režim osobne higijene i održavanja čistoće, potpuno neprilagođen osobama s posebnim potrebama - unatoč izričitim zakonskim odredbama da se zatvorenicima - osobama s invaliditetom osigurava smještaj primjeren vrsti i stupnju njihove invalidnosti … Ustavni sud iz razloga navedenih u prethodnim točkama ocjenjuje da su podnositelju, zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja i života, što se odrazilo i na kvalitetu medicinske njege u Zatvorskoj bolnici, koji u svojoj ukupnosti predstavljaju nečovječno postupanje, bila povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. i 25. stavkom 1. Ustava, kao i člankom 3. Konvencije.“ – Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III/64744/2009 od 03.11.2010.
- „Ustavni sud je iz razloga navedenih u točkama 12., 15. i 17. ocijenio da su podnositelju uvjetima smještaja i života u zatvoru za izvršavanje pritvora, koji u svojoj ukupnosti predstavljaju ponižavajuće postupanje, povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 23. i 25. stavkom 1. Ustava, kao i odredbom članka 3. Europske konvencije.“ – Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III/4182/2008 od 17. 03.2009.
Pripremila: Karla Štingl, dipl. iur.
