Zakon o porezu na promet nekretnina, s obzirom na više godina prisutni zakonodavni stampedo, mogli bismo nazvati relativno stabilnim zakonom. Od 1997. godine do danas, dakle u 14-ak godina, koliko je na snazi, mijenjan je svega nekoliko puta. Najznačajnije izmjene i dopune Zakona o porezu na promet nekretnina objavljene su u NN 153/02, s početkom primjene od 1. siječnja 2003., a odnosile su se na uvođenje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju prve nekretnine kojom porezni obveznik – građanin rješava vlastito stambeno pitanje.
S obzirom na niz promjena u gospodarskom, društvenom i pravnom okruženju, s namjerom otklanjanja mogućnosti dvojakog tumačenja koja su se pojavila u praktičnoj primjeni predmetnog Zakona, kao i uvažavajući kratkoročnu mjeru iz Programa gospodarskog oporavaka – rasterećenje Porezne uprave, ukazala se neizostavna potreba za (ponovnim) izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina. Novi prijedlog je napravljen, prošao je kroz „ruke“ Hrvatskog sabora, izglasan je, te je objavljen u Narodnim novinama br. 22/11.
Iščitavanjem dijela Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina koji se odnosi na uređenje porezne obveze odnosno poreznih obveznika primjećuju se, u odnosu na ranije važeći Zakon, određene novosti.
Najbitnija od njih odnosi se na, sada, izričito propisivanje postojanja porezne obveze u slučaju stjecanja nekretnine na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, Zakon o porezu na promet nekretnina donesen je 1997. godine, u doba kada u hrvatskom pravnom sustavu ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio izričito normiran nijednim propisom. Uvođenje izričite obveze plaćanja poreza na promet nekretnina u slučaju stjecanja nekretnine na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sada, 2011. godine, nakon više od pet godina od početka primjene Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08), u koji su konačno unesene odredbe o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju (cjelovito objedinjene zajedno s odredbama o ugovoru o doživotnom uzdržavanju), zapravo je potpuno logično i razumljivo.
Dakle, s obzirom da odredbe Zakona o obveznim odnosima razlikuju ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, navedenu razliku neophodno je bilo ugraditi u Zakon o porezu na promet nekretnina, kao i provesti ostalo pojmovno usklađenje s odredbama Zakona o obveznim odnosima (v. novelirani članak 8. Zakona o porezu na promet nekretnina).
Također, noveliranim člankom 16. Zakona o porezu na promet nekretnina isključena je mogućnost dvosmislenog tumačenja trenutka nastanka porezne obveze kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju za koji je ujedno propisana i dodatna porezna olakšica jer je stjecanje nekretnine odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Time je također izvršeno i pojmovno usklađenje s noveliranim člankom 8. Zakona o porezu na promet nekretnina.