c S
U središtu

Praksa suda pravde EU-a glede priznanja sudskih odluka koje se tiču stečajnog postupka u državi članici

04.06.2014 Nakon što je glavni stečajni postupak otvoren u državi članici u kojoj se nalazi centar dužnikovih glavnih interesa, nadležne vlasti druge države članice, u kojoj niti nije otvoren sekundarni stečajni postupak, u načelu su obvezne priznati, osnažiti i izvršiti sve presude koje se tiču glavnog stečajnog postupka.

Stoga te vlasti niti nisu ovlaštene narediti, u skladu s vlastitim zakonodavstvom, izvršne mjere koje se tiču sredstava dužnika koji je proglašen nesolventnim, a koja su smještena na njihovu teritoriju, ako to ne dopušta legislativa države u kojoj se vodi glavni stečajni postupak.

Okružni sud u Gdanjsku (Poljska), 9. lipnja 2005. naredio je otvaranje stečajnog postupka u odnosu na MG Probud. MG Probud je poduzeće u graditeljskom sektoru s registriranim uredom u Poljskoj, koje je angažirano i na graditeljskim radovima u Njemačkoj kroz aktivnosti svoje podružnice. Nakon postupka što ga je započeo Glavni ured za carine u Saarbruckenu protiv upravitelja njemačke podružnice MG Probuda, koji je osumnjičen da je prekršio odredbe zakona o upućivanju radnika na rad kroz propust plaćanja određenog broja poljskih radnika i uplate doprinosa socijalnog osiguranja u tom kontekstu, lokalni sud u Saarbruckenu naredio je 11. lipnja 2005. pripajanje sredstava MG Probuda položenog u bankama u iznosu preko 50 milijuna eura i različitih zahtjeva poduzeća protiv njemačkih stranaka s kojima je tvrtka bila u ugovornom odnosu. Regionalni sud u Saarbruckenu odbio je žalbu na ovu odluku, zbog opasnosti da se dugovani iznosi transferiraju u Poljsku.

U stečajnom postupku, Okružni sud u Gdanjsku ispitao je je li pripajanje napravljeno od strane njemačkih vlasti zakonito s obzirom da poljsko zakonodavstvo, kao nadležno za glavni stečajni postupak koji je Poljska otvorila, ne bi dopustilo takvo pripajanje nakon što je poduzeće proglašeno nesolventnim. U tom smislu, taj je Sud pitao Sud pravde mogu li, nakon što je glavni stečajni postupak otvoren u državi članici nadležne vlasti druge države članice, u skladu s njihovim zakonodavstvom narediti pripajanje sredstava dužnika koji je proglašen nesolventnim kada taj dužnik ima središte na području druge države članice, i odbiti priznati i izvršiti presudu koja se tiče tijeka i zatvaranja stečajnog postupka otvorenog u prvoj državi članici.

Sud pravde prvo je primijetio da članak 3. i 25. Uredbe Zajednice (puni naziv je Uredba Vijeća (EC) broj 1346/2000 od 29. svibnja 2000. godine o stečajnim postupcima (OJ 2000 L 160), izmijenjena Uredbom 603/2005 od 12. travnja 2005. (OJ 2005 L 100)) sadrži odredbe o dvije vrste stečajnog postupka. Stečajni postupak otvoren od strane nadležnog suda države članice unutar teritorija na kojem se nalazi centar dužnikovih glavnih interesa, opisan kao "glavni postupak" proizvodi univerzalan učinak na dužnikovu imovinu smještenu u svim državama članicama. Doduše, posljedično, postupak se može otvoriti (članak 3(2)) i od strane nadležnih sudova države članice gdje dužnik ima podružnicu. Taj postupak, opisan kao "sekundarni postupak", proizvodi učinke ograničene na sredstva dužnika koja su smještana na teritoriju te države članice. Stoga je samo otvaranje sekundarnog stečajnog postupka sposobno ograničiti univerzalan učinak glavnog stečajnog postupka. Sud primjećuje da se presuda kojom se otvara stečajni postupak u državi članici mora priznati u svim drugim državama članicama od trenutka kad postane izvršna u državi članici otvaranja postupka i da ona treba, bez daljnjih formalnosti, proizvoditi isti učinak u svakoj drugoj državi članici kakav ima i prema zakonodavstvu države otvaranja postupka. Priznanje svih drugih presuda u glavnom postupku također nastupa automatski. Takvo tumačenje temelji se na načelu međusobnog povjerenja.

U odnosu na izvršenje presuda koje se tiču stečajnog postupka, Sud je naglasio da prema Uredbi Zajednice postoje samo dva razloga za odbijanje, a to su ako izvršenje presude koja se tiče stečajnog postupka može rezultirati ograničenjem osobnih sloboda ili poštanske tajnosti. Također, svaka država članica može odbiti priznati stečajni postupak otvoren u drugoj državi članici ili izvršiti presudu donesenu u kontekstu takvog postupka gdje bi učinak takvog priznanja ili izvršenja bio očito suprotan javnoj politici te države, osobito njezinim temeljnim načelima ili ustavnim pravima i slobodama pojedinca.

U ovom slučaju nije sporno da MG Probud ima registrirani ured u Poljskoj i da je presudom od 9. lipnja 2005. MG Probud proglašen nesolventnim od strane poljskog suda. U nedostatku dokaza o suprotnom, izgledno je da se centar glavnih interesa dužnika nalazi u Poljskoj. Sud je našao da, s obzirom na univerzalni učinak koji se mora pridati glavnom stečajnom postupku, stečajni postupak otvoren u Poljskoj uključuje sva sredstva MG Probuda, uključujući i ona koja su smještena u Njemačkoj, i poljsko zakonodavstvo je nadležno ne samo za otvaranje postupka nego i za njegov tijek i zatvaranje. Na toj bazi, poljsko zakonodavstvo uređuje postupanje i sa sredstvima smještenima u drugim državama članicama i učinak stečajnog postupka na mjere čiji subjekt mogu biti ta sredstva. S obzirom da poljsko zakonodavstvo o stečaju i restrukturiranju ne dopušta da se pokrene izvršni postupak na frakciji sredstava dužnika nakon što je otvoren stečajni postupak, nadležne njemačke vlasti ne mogu punovažeće narediti, prema njemačkom pravu, izvršne mjere koje se tiču sredstava MG Probuda smještenih u Njemačkoj.

Sud je u konačnici zaključio da nakon što je glavni stečajni postupak otvoren u državi članici u kojoj se nalazi centar dužnikovih glavnih interesa, nadležne vlasti druge države članice, u kojoj niti nije otvoren sekundarni stečajni postupak, u načelu su obvezne priznati, osnažiti i izvršiti sve presude koje se tiču glavnog stečajnog postupka. Stoga te vlasti niti nisu ovlaštene narediti, u skladu s vlastitim zakonodavstvom, izvršne mjere koje se tiču sredstava dužnika koji je proglašen nesolventnim, a koja su smještena na njihovu teritoriju, ako to ne dopušta legislativa države u kojoj se vodi glavni stečajni postupak.

Sud pravde Europske unije u slučaju MG Probud Gdynia sp. z.o.o. broj C-444/07, od 21.01.2010.

Marija Butković, dipl. iur.