Prije samog summita, Milanović će sudjelovati na sastanku čelnika "prijatelja kohezije", neformalne skupine zemalja koje iz europskog proračuna dobivaju više nego što u njega uplaćuju. Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy istaknuo je u pozivnom pismu europskim čelnicima da je potrebno hitno postići dogovor o sedmogodišnjem europskom proračunu te izrazio uvjerenje da je takav dogovor moguće postići na ovome summitu.
"Ako želimo da se politike i programi EU-a provode glatko, onda je doista potrebno hitno donijeti MFF", ističe u svom pismu Van Rompuy. Na summitu održanom 22. i 23. studenoga čelnici nisu uspjeli postići dogovor o višegodišnjem financijskom okviru (MFF), ključnom dokumentu kojim se definira na koje će se prioritete trošiti europski novac i utvrđuju najviši iznosi za sve proračunske stavke. Van Rompuy je na summitu u studenome predložio iznos od 972 milijarde eura, što je 1,01 posto bruto nacionalnog dohotka u Europskoj uniji.
Ako se u proračun uvrste i izvanproračunski programi, poput svemirskog programa Galileo ili ITER-a (Međunarodni termonuklearni pokusni reaktor), onda se Van Rompuyev prijedlog penje na 1011 milijardi eura, što je oko 80 milijardi manje od prijedloga Europske komisije. MIlanović je izjavio nakon summita u studenome da bi Hrvatska u sedmogodišnjem proračunskom razdoblju mogla dobiti iz europskog proračuna 11,5 milijardi eura, a uplatiti u njega oko četiri milijarde. Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy uvrstio je u nacrt višegodišnjeg financijskog okvira (MFF) za razdoblje 2014-2020 i zahtjev Hrvatske da dobije dodatnu godinu dana za realizaciju projekata koji će se financirati iz europskih fondova.
Riječ je o tzv. pravilu N+3, što znači da se sredstva mogu koristiti u godini u kojoj je ugovor potpisan i još tri dodatne godine. Za sve ostale predloženo je da ostane prvotni prijedlog N+2. Hrvatska ima dio sredstava iz europskog proračuna koji su zajamčeni pristupnim ugovorom i koji neće ovisiti od konačnog dogovora oko ukupnog iznosa europskog proračuna. Riječ je u prvom redu o izravnim plaćanjima u poljoprivredi, alokacijama za ruralni razvoj te još nekim manjim stavkama. U prvih 10 godina članstva, izravna plaćanja za hrvatske poljoprivrednike iznosit će 373 milijuna godišnje, za mjere ruralnog razvoja 352 milijuna eura i za ribarstvo 37 milijuna eura.
Međutim, kao i ostale zemlje koje su ulazile u EU, Hrvatska neće moći odmah u prvoj godini članstva povući tu svotu, nego će se postupno povećavati. Kod izravnih plaćanja u prvoj godini članstva moći će povući 25 posto od 373 milijuna, a onda se to povećava na 30 pa na 35 posto u trećoj godini članstva, a nakon toga svota se povećava za 10 posto na godinu do punog iznosa. U tom desetgodišnjem prijelaznom razdoblju, razlika između iznosa dobivenog iz europskog proračuna i zajamčenog godišnjeg iznosa namirivat će se iz hrvatskog proračuna.
Kad je riječ o ruralnom razvoju, predviđeno je da Hrvatska već 2014. može povući pun iznos od 352 milijuna eura na godinu, s tim da se ta sredstva mogu povući samo na temelju odobrenih projekata, koji se manjim dijelom sufinanciraju iz nacionalnog proračuna. U razgovorima o višegodišnjem proračunskom okviru, zemlje članice tradicionalno su podijeljene u dvije skupine - one koje u europski proračun uplaćuju više nego što dobiju i one koje dobiju više nego što daju. Prva skupina, koja se neformalno naziva "prijatelji boljeg trošenja", a neki ih nazivaju i "klub škrtaca", traži da u vremenima štednje i proračunskih rezova ni europski proračun ne može biti iznimka.
Druga skupina, "prijatelji kohezije", u kojoj je i Hrvatska, nastoji se izboriti da mjere štednje u proračunu EU-a ne idu na štetu kohezijskih sredstava iz kojih se financiraju projekti namijenjeni smanjivanje razlike između bogatih i siromošnih regije u Uniji. Smanjenju proračuna protive se i dvije zajedničke institucije Europska komisija i Europski parlament. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso izjavio je u srijedu u govoru pred zastupnicima Europskog parlamenta u Strasbourgu kako će nastojati da konačni dogovoreni iznos bude što bliži prijedlogu Komisije, dodajući da je "potpuno jasno da će iznos koji će dogovoriti čelnici zemalja članica nažalost biti manji nego što bi to Komisija i Parlament željeli".
Također je pozvao šefove država ili vlada da "premoste međusobne razlike i da dođu u Bruxelles u duhu kompromisa i europske odgovornosti kako bi se mogao postići politički dogovor". "Daljnja odogoda poslala bi vrlo negativnu poruku u ovo vrijeme krhkog gospodarskog oporavka", rekao je Barroso. Zastupnici Europskog parlamenta upozorili su u raspravi države članice da ne koriste ekonomsku krizu kao izgovor za nametanje štednje sve do 2020. Nekoliko zastupnika kritiziralo je zemlje članice jer inzistiraju na kresanju europskog proračuna bez obzira na posljedice. MFF je instrument planiranja kojim se utvrđuju najviši iznosi za sve proračunske stavke za razdoblje od sedam godina, što olakšava donošenje godišnjih proračuna.
Za donošenje MFF-a potrebna je suglasnost svih zemalja članica, što znači da svaka članica ima pravo veta, te pristanak Europskog parlamenta, što znači da parlamentarci mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog država članica, ali ga ne mogu mijenjati. Kod donošenja godišnjih proračuna dovoljna je kvalificirana većina zemalja članica, dok Europski parlament primjenjuje postupak suodlučivanja, što znači da može predlagati amandmane na prijedlog država članica. U usporedbi s nacionalnim proračunima, europski proračun je vrlo mali. Na njega otpada samo oko 1 posto bruto nacionalnog dohotka, dok se kod nacionalnih proračuna to kreće prosječno između 45 i 55 posto bruto nacionalnog dohotka.
Europski proračun je manji od proračuna Belgije ili Austrije, koje imaju po 10 milijuna stanovnika, dok u EU živi pola milijarde ljudi. Proračun se najvećim dijelom, 80 posto, puni doprinosima zemalja članica, a preostali dio dolazi od carinskih prihoda i kazni koje EU naplaćuje za kršenja pravila o tržišnoj konkurentnosti. Iznosi koji zemlje neto platiše uplaćuju u proračun, iako se na prvi pogled radi o velikim iznosima, u odnosu na snagu njihovih gospodarstava mjere se u promilima, stoga je mnogima neshvatljiva upornost kojom zagovoraju kresanje europskog proračuna. S druge strane, siromašnijim članicima novac iz europskih fondova najčešće su jedina sredstva za javne investicije i glavna poluga za razvoj.
