Problem svih suvremenih zemalja očituje se u stalnoj borbi i naporima da se raznim mjerama podigne razina svijesti o potrebi plaćanja poreza. Sigurnom i stalnom naplatom poreza omogućava se ravnomjerno punjenje proračuna, koji tada kroz financiranje javnih troškova omogućuje normalno funkcioniranje cijelog državnog aparata.
Razlozi uvođenja fiskalizacije
Sve zemlje bilježe određenu stopu sive ekonomije koja predstavlja veliki problem razvoja gospodarstva, ali i funkcioniranja državnog aparata, u čemu izuzetak nije ni gospodarstvo RH. Razina poreznog morala, odnosno razina financijske discipline, u Republici Hrvatskoj nije na zadovoljavajućoj razini. Rezultati međunarodnog istraživanja Europska studija vrijednosti (European Values Survey), 2008., koje je provedeno u 47 europskih zemalja, pokazali su da Republika Hrvatska, zajedno sa zemljama regije, zauzima vrlo nisko mjesto u statistici urednih poreznih platiša što opet ukazuje na visoku razinu porezne utaje. Prema istraživanju, čimbenici koji dovode do utaje poreza jesu stajališta poreznih obveznika o pravednosti i složenosti poreznih propisa, o državi i uslugama koje država nudi, visini kazna za porezne prekršitelje te osobito o lakoći porezne utaje.
Dijelove predmetne analize moguće je primijeniti i na raspoložive podatke o ostvarenim prometima poduzetnika koji posluju u Republici Hrvatskoj. Prema analizi iskazanih prihoda, odnosno primitaka u poslovanju poduzetnika, zamjetno je da se glavnina prometa ostvaruje poslovanjem preko računa. Detaljna analiza određenog broja poreznih obveznika, s različitih područja, ukazala je da učešće prometa u gotovini kod tih poreznih obveznika ne prelazi iznose od 15% ukupno ostvarenog prometa. Promet u gotovini bilježi uglavnom ugostiteljstvo te s njime povezane djelatnosti, trgovina na malo te neke od uslužnih djelatnosti.
Prema statističkim izvješćima o obrađenim godišnjim prijavama poreza na dohodak od obrta i slobodnih zanimanja, djelatnosti u kojima se ostvaruju prometi u gotovini, upućuju na vrlo nisku razinu obavljanja djelatnosti. Primjerice, iz godišnjih prijava poreza na dohodak fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost ugostiteljstva (restorani, barovi i ostalo) na bazi podnijetih prijava za 2010. godinu proizlazi da je prosječno ostvareni dnevni promet (365 dana) iznosio oko 620,00 kuna iz čega proizlazi prosječno ostvareni dnevni dohodak od 100,00 kuna. Važno je i napomenuti da ti obveznici zapošljavaju 1,5 zaposlenih u istom razdoblju.
Iz godišnjih prijava poreza na dohodak fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost trgovine na malo na bazi podnijetih prijava za 2010. godinu proizlazi da prosječno ostvareni dnevni promet (365 dana) iznosi oko 734,00 kuna iz čega proizlazi prosječno ostvareni dnevni dohodak od 85,00 kuna. Ti obveznici zapošljavaju 0,7 zaposlenih u istom razdoblju.
Dakle, uz navedene podatke i provedena istraživanja, opravdano se nameće pitanje objektivnosti iskazivanja svih ostvarenih prometa u gotovini. U prilog navedenom ukazuju i provedeni porezni nadzori usmjereni na evidentiranje prometa u gotovini. Takvi porezni nadzori znatno su otežani, a svode se na neprestano popisivanje zaliha proizvoda i usluga te njihovu usporedbu s ostvarenim prihodima pri čemu se troši silna energija kako bi se djelotvorno i pravovremeno otkrili prekršitelji te poreznim sankcijama uklonili s tržišta dajući prostor urednim poreznim obveznicima.
Tko je obveznik fiskalizacije
Obveznikom fiskalizacije prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom smatra se:
1. fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak, što obuhvaća sljedeće djelatnosti:
(1) Obrt i s obrtom izjednačene djelatnosti (obrtničke djelatnosti):
- djelatnosti u smislu članka 1. Zakona o obrtu i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti,
- ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru obrtničke djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka,
- otuđenje (prodaja, zamjena i drugi prijenos) više od tri nekretnine ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona. Razdoblje od pet godina počinje teći od dana otuđenja prve nekretnine, pri čemu je mjerodavan nadnevak kupoprodajnog ili drugoga ugovora odnosno isprave o stjecanju vlasništva. Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica.
(2) Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se: profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju:
- samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti,
- samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti,
- samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti,
- samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša,
(3) Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju. Fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu te ako ostvaruju poticaje na način i pod uvjetima propisanim posebnim zakonima.
2. pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema članku 2. Zakona o porezu na dobit:
- porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.
- porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
- porezni obveznik je i fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.
- porezni obveznik je i poduzetnik fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti: ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od 2.000.000,00 kuna, ili ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodak veći od 400.000,00 kuna, ili ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kuna, ili ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika.
Obveznici fiskalizacije dužni su provoditi postupak fiskalizacije u prometu gotovinom, te su dužni prije početka izdavanja računa za promet u gotovini prilagoditi svoje poslovanje na način da imaju:
1. izdan aplikativni digitalni certifikat za fiskalizaciju od FINA-e (fiskal)
2. naplatni uređaj (software) mora podržavati stvaranje XML dokumenata i elektroničko potpisivanje
3. naplatni uređaj s pristupom Internetu.
Zaključak
Može zaključiti da je neizdavanje računa, uz ili bez dogovora o smanjenju iznosa za porez, svakodnevnica u plaćanju gotovinom. Učinjena šteta neizdavanja računa za ostvarene promete u gotovini je višestruka. Neiskazivanjem prometa ostvarenog u gotovini, obveznici ne uplaćuju poreze prema ukupno ostvarenom prometu, a on im nije niti osnovica za utvrđivanje godišnje obveze poreza na dohodak, odnosno poreza na dobit. Na opisani način proračuni ostaju bez prihoda od poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit i poreza na dohodak i prireza.
Nadalje, naplaćeni iznosi, ali bez izdanog računa za ostvareni promet u gotovini, pojedincima omogućavaju punjenje privatnih računa bez podmirivanja zajedničkih obveza. Na taj način građani nisu niti svjesni činjenice da svojim plaćanjem ne participiraju u javnim troškovima već u punjenju računa pojedinaca. Posljedica je stvaranje nelojalne konkurencije, ne-izdavatelji računa „ruše“ cijene i mogućnost konkurencije ostalim urednim poreznim obveznicima, dok proračun ostaje bez prihoda po osnovi poreza.
Da bi se nadoknadili iznosi poreza koji nisu prikupljeni, a nužni su za stabilno financiranje javnih troškova, mora se tražiti druge mjere poreznog opterećenja, koja u konačnici najviše opterete građane. Suzbijanje ove pojavnosti moguće je uspješno savladati koordiniranim međusobni nadzorom nad izdavanjem računa, posebice za promet ostvaren u gotovini, koje bi zajedno provodili i država, ali i građani primatelji računa.
Stoga država mora uložiti napore, ali i stvoriti pretpostavke kojima će se:
- spriječiti, odnosno barem svesti na najmanju moguću mjeru razina porezne utaje,
- unaprijediti postupci poreznog nadzora da budu brzi, djelotvorni i učinkoviti te
- podignuti razina svijesti kupaca da neizdavatelji računa ne obračunavaju poreze, krše porezne zakone, a dugoročno su i uzrok plaćanja većih poreza ili nekog drugog javnoga davanja.
Mr.sc. Mario Hak, dipl. oec.