Pravni tim Zagreba argumentirao je pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) postojanje namjere kao ključnog dijela zločina genocida koji je, prema hrvatskoj tužbi iz 1999., Srbija izvršila tijekom rata od 1991. do 1995. "Srbija je kriva jer nije spriječila genocid i kaznila počinitelje, a JNA je znala za genocidnu namjeru paravojnih skupina. Dokazi su kristalno čisti", rekao je član tima Phillipe Sands.
Britanski profesor prava tvrdi da su paravojne skupine, koje su uništile cijela hrvatska sela, zaseoke i gradove, djelovale uz znanje JNA koja ih je naoružavala. "Vojni kapaciteti JNA bili su takvi da je mogla kontrolirati paravojne postrojbe i trebala je biti svjesna opasnosti da će se genocid nad Hrvatima dogoditi", rekao je Sands. Kao dokaz priložio je obavještajni dokument JNA po kojem je jasno da su časnici bivše vojske znali za to da se Arkanovi "Tigrovi" oko Vukovara bave kriminalom i čine masovne zločine.
Govoreći o namjeri kao konstitutivnom elementu genocida, Sands je ustvrdio da je za kvalifikaciju tog najtežeg zločina po međunarodnom pravu dovoljno dokazati namjeru uništenja dijela, a ne nužno cijele nacionalne, etničke ili vjerske zajednice. "Zločin genocida konstituira namjera uništenja značajnog dijela ciljane skupine na određenom prostoru - gradu, selu, regiji. Bilo koje sistematsko uništenje dijela skupine čini genocid, čak i ako je broj ubijenih malen", rekao je profesor iz Londona.
Prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. i prema pravnim komentarima tog dokumenta, genocid ne znači namjeru uništenja cijele skupine, nego je namjera povezana sa ciljanom skupinom na određenom području. Podsjećajući na presudu u slučaju "BiH protiv Srbije" iz 2007., Sands je istaknuo da je genocid u Srebrenici utvrđen jer je dokazana namjera uništenja muslimana na tom ograničenom području, iako prema presudi nije počinjen genocid u cijeloj BiH.
