Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i ugovor o doživotnom uzdržavanju, iako vrlo sličnih naziva i karakteristika, sklapanjem proizvode istu pravnu posljedicu, ali s različitim vremenom nastupa pravnog učinka.
Radi se o dvostranoobveznim ugovorima obveznog prava, preciznije, ugovorima o prijenosu stvari i prava u kojima se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje uzdržavati drugu stranu (primatelj uzdržavanja) do njezine smrti, a druga se obvezuje prenijeti joj svu ili dio svoje imovine.1 No, to nije potpuna definicija. Nedostaje osnovna razlika, a to je vrijeme stjecanja imovine koju prenosi primatelj uzdržavanja. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, to je u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – najčešće u vrijeme sklapanja ugovora, ili ako je ugovoreno, i kasnije, ali je bitno da se prijenos dogodi za vrijeme života primatelja uzdržavanja. Valja istaknuti da se navedeni ugovori ne mogu pobijati radi povrede nužnog dijela!
Premda ti ugovori imaju plemenit i nesebičan cilj – pomoć starijima i pomoć onima koji im pomažu, često su sredstvo prijevare i manipulacije „slabije“ strane, tj. starijih građana koji se više nisu u stanju skrbiti o sebi.
S obzirom na to da su takvi slučajevi sve učestaliji bilo je nužno izmijeniti i poboljšati zakonsku regulativu na tom području kako bi se takvi slučajevi izbjegli u budućnosti. Tako je 9. studenog 2023. Vlada RH, u saborsku proceduru uputila Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. Izmjenama Zakona o obveznim odnosima, u bitnome, mijenjanju se i dopunjuju materijalne odredbe ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zatim odredbe ugovora o osiguranju te se Zakon o obveznim odnosima usklađuje sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. U cilju zaštite starijih građana, mijenja se i Zakon o parničnom postupku tako što je određeno hitno postupanje suda u postupcima vezanim uz prestanke i izmjene sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Također, pojedine odredbe Zakona o parničnom postupku mijenjaju se i prilagođavaju uslijed pojave elektroničkih inovacija te u dijelu ujednačavanja zakonskih termina s novim Zakonom o mirnom rješavanju sporova.
U nastavku ću detaljnije navesti sve novosti vezane uz ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, koje bi s obzirom na čestu primjenu u praksi, trebale omogućiti bolju i jaču zaštitu prava građanima od prijevara i zloporaba.
Promjena naziva
Na prvi pogled nemoguće je uočiti razliku između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zapravo, tek se proučavanjem zakonske materije uočava razlika – trenutak prijenosa imovine s primatelja na davatelja uzdržavanja, a sve to skupa može dovesti do zabune i nesporazuma. Iz tog se razloga sada ta dva pojma jasno razgraničavaju tako da se u naziv ugovora dodaje i trenutak prijenosa imovine, pa je sada puni naziv ugovora o doživotnom uzdržavanju - 'ugovor o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti)', a ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – 'ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (uz istovremeni prijenos imovine)'.
Ograničenje broja sklopljenih ugovora
Ponekad se u iskorištavanju ovih instituta išlo toliko daleko da su se radi dobitka imovinske koristi navedeni ugovori sklapali u velikom broju; od strane jednog davatelja uzdržavanja i više primatelja uzdržavanja, a pritom davatelji uzdržavanja nisu uredno i savjesno ispunjavali svoje obveze. Sada je taj broj, na strani davatelja uzdržavanja, ograničen na najviše tri sklopljena ugovora – dakle, jedan davatelj uzdržavanja može imati najviše tri sklopljena ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju. Ipak, premaši li se, na neki način broj dopuštenih ugovora, svaki sljedeći sklopljeni ugovor se smatra ništetnim, dakle smatra se kao da nije ni sklopljen, a ugovorne strane ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništetnost sklopljenog ugovora.2
Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Radi sistematizacije i provjere broja sklopljenih ugovora osniva se Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Tijelo koje će ga osnovati i voditi je Hrvatska javnobilježnička komora, a što je smisleno jer se navedeni ugovori sklapaju kod javnog bilježnika3 odnosno moraju biti ovjereni od suca nadležnog suda. U Registar će se, po službenoj dužnosti, upisivati podaci o sklapanju, izmjenama i raskidu navedenih ugovora, ali i o postupcima pokrenutim radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i načinu pravomoćnog okončanja pokrenutih postupaka. Također, upisivat će se i prestanak obveza koje proizlaze iz navedenih ugovora. Bitno je napomenuti da će novim izmjenama, prije svake ovjere, tj. sastavljanja ugovora, javni bilježnik/sudac, će u registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju provjeriti broj primatelja uzdržavanja s kojima davatelj uzdržavanja ima sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i/ili ugovore o dosmrtnom uzdržavanju.
Novim uređenjem propisani su rokovi u kojima prvostupanjski sud treba u Registar unijeti informacije o načinu okončanja postupka radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja navedenih ugovora, a to je 30 dana od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke višeg suda. Ukoliko pak odlučuje o izvanrednom pravnom lijeku, izmjene informacija o načinu pravomoćnog okončanja postupka, također mora unijeti u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke o izvanrednom pravnom lijeku.
Osnivanje služnosti stanovanja u korist primatelja uzdržavanja prilikom sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
Bitna izmjena u odnosu na dosadašnje stanje uvedena je i u članku 587. Zakona o obveznim odnosima, a odnosi se na osnivanje služnosti stanovanja u korist primatelja uzdržavanja koji daje nekretninu kao protučinidbu za uzdržavanje. S obzirom na to da kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina (u ovom slučaju nekretnina) prelazi na primatelja uzdržavanja za života davatelja uzdržavanja, a najčešće prilikom sklapanja ugovora, a kako primatelj uzdržavanja ne bi ostao bez mjesta za življenje, ugovorom će se na njoj u njegovu korist osnovati služnost stanovanja, osim ako se on (primatelj uzdržavanja) tome izričito ne protivi. Ova odredba će u bitnoj mjeri pomoći zaštiti starijih, barem u pogledu osiguranja osnovne životne potrebe, a to je smještaj. Dakle, sud će po službenoj dužnosti, u isto vrijeme, uknjižiti pravo vlasništva temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i pravo služnosti stanovanja.
Upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu/javni upisnik
Predložena je i izmjena u okviru upisa zabilježbe ugovora u zemljišnu knjigu ako je predmet ugovora nekretnina, tj. upisa zabilježbe ugovora u javni upisnik, ako je predmet pokretnina. Trenutno, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti upis zabilježbe u zemljišnu knjigu/javni upisnik, no nije obvezan to učiniti. Novom izmjenom predlaže se da ovlaštena osoba (sudac/javni bilježnik) po sklapanju, ako je predmet nekretnina, dostavi ugovor o doživotnom uzdržavanju zemljišnoknjižnom sudu koji će upisati zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu, a ako je predmet ugovora pokretnina - tijelu koje vodi javni upisnik koje će upisati zabilježbu. Ova odredba pridonosi povećanju pravne sigurnosti tako što će svi biti obaviješteni da je nekretnina/pokretnina 'opterećena' ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
Utjecaj smrti davatelja uzdržavanja
Važna izmjena tiče se i utjecaja smrti davatelja uzdržavanja na ugovor o doživotnom uzdržavanju. Člankom 585. Zakona o obveznim odnosima propisano je: „Umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.“ Izmjenama je predloženo da navedeni pristanak mora biti u pisanom obliku, ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Isto je predloženo i za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Formalni oblik pristanka služi kako nasljednici ne bi izigrali primatelja uzdržavanja i kako bi zaista preuzeli obveze iz ugovora.
Ostale promjene
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju predloženo je i detaljno definiranje sadržaja uzdržavanja, a to je ispunjavanje osnovnih životnih potreba primatelja uzdržavanja u pogledu mjesta stanovanja, brige o prehrani, zdravlja, troškova režija, kako bi se jasnije odredila obveza davatelja uzdržavanja i spriječilo njeno moguće izbjegavanje. Kako se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, to vrijedi i za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.4
Nadalje, u izmjenama je jasnije određena pouka o pravima i obvezama ugovornim stranama (za oba ugovora), tako što će javni bilježnik/sudac pročitati ugovor, objasniti razliku i upozoriti ih na prava i obveze, u cilju što veće osviještenosti posljedica koje proizlaze iz navedenih ugovora.
U ovom članku sažete su sve bitne izmjene Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku koje se odnose na ugovor o doživotnom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Na papiru, izmjene su temeljite, poželjne i značajne u jačanju zaštite primatelja uzdržavanja. Ukoliko stupe na snagu, vrijeme će pokazati koliko će, i u kojoj mjeri, u praksi, utjecati na smanjenje zloporabe i manipulacije starijih građana, a osnovano je pretpostaviti da hoće!
Mihaela Gojak, mag. iur.
^ 1 Petar Klarić, Martin Vedriš; Građansko pravo, Narodne novine (2014), str. 511.
^ 2 Čl. 157. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.)
^ 3 Čl. 580. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) propisuje oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koji je oblik isti i za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Propisana je stroga forma - oba moraju biti u pisanom obliku te ovjereni od suca nadležnog suda ili potvrđeni (solemnizirani) po javnom bilježniku ili sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta.
^ 4 Čl. 589. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.)
