Prema članku 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (u nastavku: Zakon o naknadi), pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Osobi koja je na temelju takvog pravnog posla stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo vlasništva priznat će na njezin zahtjev nadležni ured državne uprave. Osoba kojoj se na temelju navedenih odredaba priznaje pravo vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu dužna je platiti porez na promet nekretnina u roku 15 dana od dana primitka rješenja, ako taj porez nije platila do stupanja na snagu Zakona o naknadi (odnosno do 1. siječnja 1997.).
O tome ima li nedostatak ovjere potpisa na ugovoru zbog zabrane prometa građevinskim zemljištem utjecaja za konvalidaciju tog ugovora, odlučivalo se u jednom upravnosudskom predmetu (tada još) Upravnog suda Republike Hrvatske. Sud je zauzeo stajalište u odluci br. Us-14351/2009 od 9. ožujka 2011.
Naime, iz podatka u predmetnom spisu proizlazi da je podneskom od 4. ožujka 1997. B. B. iz D. pravni prednik tužiteljica, zatražio priznanje prava vlasništva za 11/34 dijela prava korištenja na č.z. 508 z.k. ul. 104 k.o. G. Pravo korištenja u navedenom omjeru imao je njegov ujak Đ. R. pok. N., koji mu je to pravo darovao Ugovorom o darovanju od 25. veljače 1980. Tijekom postupka preminuo je podnositelj zahtjeva pa su postupak nastavile tužiteljice kao njegove nasljednice.
Prema članku 18. stavak 1. i 2. Zakona o naknadi, pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim (rušljivim).
Osobi koja je na temelju stavka 1. ovoga članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo vlasništva priznat će na njezin zahtjev služba nadležna za obavljanje imovinsko pravnih poslova u uredima državne uprave u županijama.
U tom postupku stoga je trebalo utvrditi je li predmet darovanja u vrijeme sklapanja navedenog ugovora od 25. veljače 1980. bilo neizgrađeno građevinsko zemljište odnosno je li ono naknadno izgrađeno u skladu s propisima. Ni iz zapisnika o očevidu od 3. ožujka 1999., a niti iz nekog drugog dokumenta nije vidljivo stanje izgrađenosti zemljišta u vrijeme kada je sačinjen navedeni darovni ugovor, niti je vidljivo je li zemljište naknadno izgrađeno u skladu s odgovarajućim odobrenjem za građenje.
Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za č.z. 508 k.o. G. od 19. veljače 1980. proizlazi da je č.z. 508 pašnjak, koja je nacionalizirana na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a pravo korištenja na zemljištu ostavljeno je M. R. za 11/34 dijela, I. R. za 6/34 dijela, Đ. R. za 11/34 dijela i N. R. za 6/34 dijela.
U postupku je prema tome, bilo odlučno utvrditi je li pravni posao darovanja sklopio prijašnji vlasnik, je li se u vrijeme sklapanja ugovora radilo za zabranjenom prometu zemljištem, postoje li nedostaci koji bi pravni posao učinili ništavim ili pobojnim, te radi li se o izgrađenom ili neizgrađenom građevinskom zemljištu.
Iz navedenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je darovanje izvršio prijašnji vlasnik, a nesporno je da je promet tim zemljištem u vrijeme darovanja bio zabranjen.
Konačno, napominje se da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o porezu na promet nekretnina i prava (NN 45/72, 52/76) kojim je prema članku 33. toga Zakona bilo propisano da se ovjera potpisa na ugovoru, ni upis prava vlasništva ili druga prava na nekretnini, nisu mogli izvršiti bez dokaza o plaćenom porezu na promet nekretnina i prava i bez dokaza o plaćenim drugim dospjelim društvenim obvezama.
Iz podataka u spisu proizlazilo bi da je Uprava prihoda Sekretarijata za financije odbila potvrditi predmetni ugovor samo iz razloga što taj promet zemljištem tada nije bio dopušten, pa slijedom toga ovjera potpisa na ugovoru i upis u zemljišne knjige bez toga, nije bio moguć. Stoga nedostatak ovjere potpisa u datim okolnostima s obzirom na naprijed navedeno nije odlučna za primjenu odredbe članka 18. Zakona o naknadi, ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane tom zakonskom odredbom.
Dakle, nedostatak ovjere potpisa na ugovoru zbog zabrane prometa građevinskim zemljištem nije zapreka za konvalidaciju tog ugovora, u smislu članka 18. Zakona o naknadi.