Europski sud za ljudska prava je u niz odluka izrazio shvaćanje da zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kako je uređena Zakonom o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22. i 16/23., dalje: Zakon o sudovima), nije učinkovito ubrzavajuće i djelotvorno sredstvo jer se primjenjuje bez mogućnosti podnošenja zahtjeva za isplatu primjerene naknade pa nema ni odštetni ni preventivni učinak, što je protivno članku 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).1 2
Zbog toga je noveliranim Zakonom o sudovima3, među ostalim, reformiran i institut zaštite prava na suđenje u razumnom roku na način da je određen rok u kojem se mora riješiti predmet te da se odmah odredi i primjerena naknada koja pripada stranci zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Određeno je kome se podnosi zahtjev za zaštitu suđenja u razumnom roku i žalba te su uređena druga postupovna pitanja.
Postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku provodi se uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, u pravilu bez održavanja ročišta.
Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi se predsjedniku neposredno višeg suda odnosno ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu odlučuje vijeće od tri suca tog suda. Predsjednik neposredno višeg suda odnosno predsjednik vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske će u roku od 15 dana od primitka zahtjeva zatražiti od suca koji postupa u predmetu izvješće o duljini trajanja postupka, razlozima zbog kojih postupak nije okončan i mišljenje u roku u kojem se predmet može riješiti. Sudac koji postupa u predmetu dužan je izvješće dostaviti odmah, a najkasnije u roku do 15 dana od traženja. Pri odlučivanju o podnesenom zahtjevu osobito će se voditi računa o vrsti premeta, činjeničnoj i pravnoj složenosti predmeta, ponašanju stranaka te postupanju suda.
Ako predsjednik neposredno višeg suda odnosno vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će rok u pravilu od najdulje šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje duljeg roka, u kojem sudac predmet mora riješiti te primjerenu naknadu koja pripada stranci zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ako sudac ne riješi predmet u određenom roku, dužan je u roku od 15 dana od isteka određenog roka o razlozima dostaviti pisano izvješće predsjedniku neposredno višeg suda i predsjedniku suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Predsjednik neposredno višeg suda dostavit će bez odgode izvješća suca i svoje očitovanje ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
Predsjednik neposredno višeg suda odnosno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je odlučiti o podnesenom zahtjevu u roku od 60 dana od njegovog zaprimanja. Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ako o zahtjevu nije odlučeno u roku od 60 dana od njegova zaprimanja stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana primitka rješenja odnosno isteke roka u kojem je rješenje trebalo biti doneseno. O žalbi odlučuje vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske od tri suca toga suda. Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijelu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, o žalbi odlučuje vijeće od pet sudaca tog suda. Vijeće koje odlučujem o žalbi može žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje ili preinačiti rješenje.
Ukupno određena primjerena naknada u jednom predmetu ne može iznositi više od 4.650,00 eura. Rješenje kojim se odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku dostavlja se odmah nakon pravomoćnosti predsjedniku suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nadležnom sudačkom vijeću i ministru nadležnom za poslove pravosuđa. Određena primjerena naknada se isplaćuje iz sredstava državnog proračuna. Zahtjev za isplatu naknade podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
Novelirani Zakon o sudovima stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim članka 1. toga Zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2025.4
Josip Petković, dipl. pravnik
^ 1 Predmet Velikog vijeća Cocchiarella protiv Italije (br. 64886/01, §§ 74. – 76., presuda od 29. ožujka 2006.
^ 2 Stajalište iz presude pod 1, Europski sud ponovio je i u presudama Glavinić i Marković protiv Hrvatske (navedeno; u kojoj je spojio te zajednički ispitao dva predmeta) te Kirinčić protiv Hrvatske.
^ 3 Na 21. sjednici Hrvatskog Sabora održanoj 11. ožujka 2024. donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22. i 16/23.)
^ 4 Članak 1. glasi: „U Zakonu o sudovima („Narodne novine“, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22. i 16/23.) u članku 6. iza stavka 4. dodaju se stavci 5, 6. i 7. koji glase: „(5) Sudske odluke kojima se postupak dovršava javno se objavljuju na posebnoj mrežnoj stranici uz prethodnu anonimizaciju i poštivanje pravila o zaštiti osobnih podataka. (6) Javna objava iz stavka 5. ovoga članka provodi se radi ostvarivanja javnosti i transparentnosti rada sudova, omogućavanja kontinuiranog pristupa informacijama o radu sudova te jačanja povjerenja javnosti u sudbenu vlast. (7) Način anonimizacije, objave i pretraživanja anonimiziranih sudskih odluka iz stavka 5. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa uz prethodno mišljenje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.“.
