E-demokracija omogućava građanima stalnu povezanost s izabranim predstavnicima vlasti, sudjeluje u formiranju politika, zakona i pravilnika, kao i sudjelovanje u glasovanju. Masovnost internetske komunikacije, rasprostranjenost internetske infrastrukture te sve veća sposobnost korisnika za bazično korištenje interneta omogućili su razvoj platformi okrenutih korisnicima i otvorenih za kreiranje sadržaja te upravo ti sadržaji čine okosnicu platformi koje su kolektivno poznate pod imenom „Web 2.0“.1 Elektronički alati mogu ponuditi jednostavno sudjelovanje u savjetovanjima, pokretanje inicijativa (čiji ishod može biti savjetodavan, ali i obvezujući) te elektroničko glasanje omogućava građanima da neku predloženu odluku izravno prihvate ili odbace. Sustavi elektroničnog glasovanja mogu biti postavljeni na mjestima glasovanja (takvi su, primjerice, strojevi koji bilježe glasove na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama) ili izvedeni putem interneta. Glasanje na daljinu na nekim razinama izbora bilo je izvedeno u brojnim europskim državama – Estoniji, Francuskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Dalje ćemo navesti neke primjere e-demokracije i e-participacije u svijetu i kod nas.
Neki zanimljivi primjeri e-participacije dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država. Spomenuti ćemo uslugu https://popvox.com/ koja omogućava praćenje zakonodavstva u Kongresu SAD-a te građani mogu vidjeti koji su zakoni u proceduri donošenja i dati mišljenje o njima. Može se navesti i primjer https://neighborland.com/ gdje e-participacijski portal služi kao forum za diskusiju članova lokalne zajednice gdje građani mogu dijeliti svoje zamisli o razvoju grada.2
U Brazilu je 2009. Zastupnički dom pokrenuo portal e-Democracia (https://edemocracia.camara.leg.br/) kao pilot projekt uključivanja građana u zakonodavni proces. Portal je organiziran u tri glavna područja: virtualne zajednice u kojima građani mogu sudjelovati u forumima i chatovima s predstavnicima vlasti, slobodni prostor gdje se može raspravljati o bilo kojoj temi te Wikilegis koji je alat za zajedničku izradu nacrta zakona. Dva najveća uspjeha e-Democracia portala su nacrt Zakona o mladima koji je prikupio 30 % konačnog teksta mladih iz cijele zemlje i Zakon o građanskim pravima na internetu.3 Zanimljiv je i vTaiwan (https://info.vtaiwan.tw/) projekt koji spaja veliki broj sudionika kroz miks online i offline aktivnosti te ima za cilj ohrabriti sudionike da postignu dogovor u specifičnim pitanjima. Razvili su ga aktivisti prateći Studentski pokret Suncokret 2014. godine. U Španjolskoj postoji platforma Decide Madrid (https://decide.madrid.es/) koja ima za cilj otvoriti što veći broj kanala za sudjelovanje građana u demokratskom donošenju odluka. Svi stanovnici Madrida koji su stariji od 16 godina mogu sudjelovati. Građani mogu sudjelovati online ili u uredima kojih ima 26 po Madridu za građane koji nemaju internet a žele sudjelovati.
Lisabonskim ugovorom u Europskoj uniji predviđeni su mehanizmi izravnog uključivanja građana u područja od nadležnosti EU. Postoji i stranica građanske inicijative (https://europa.eu/citizens-initiative/_hr) gdje milijun građana znatnog broja država članica može pozvati Europsku komisiju da u okviru svojih ovlasti podnese odgovarajući prijedlog o pitanjima za koja građani smatraju da je potreban pravni akt Unije u svrhu provedbe Ugovora.4 Komisija potom pažljivo ispituje inicijativu koja je uspješno prikupila potpise. Nakon 3 mjeseca od primitka inicijative, organizatori će dobiti priliku izložiti je pred Komisijom, zatim javno pred Europskim parlamentom te nakon toga će dobiti očitovanje Komisije o tome koje mjere smatra prikladnim. Ako Komisija odluči podnijeti zakonodavni prijedlog pokreće se redovni zakonodavni postupak.5
Europska unija ima platformu Ask the EU (https://www.asktheeu.org/) koja je biti kanal za pitanja građana i organizacija, kako bi zainteresirana javnost lakše došla do informacija o funkcioniranju Europske unije. Svi građani EU imaju pravo tražiti informacije od EU i dobiti odgovor u roku od 15 dana. To pravo osigurano je Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i člankom 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima . Mehanizmi za zahtijevanje dokumenata kao i pravila o iznimkama određeni su Uredbom 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.
U RH imamo e-Savjetovanje (https://savjetovanja.gov.hr/) koje služi za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o velikom broju prijedloga zakona, pravilnika i drugih propisa koji se u Hrvatskoj donose svake godine. Cilj e-Savjetovanja je omogućiti zainteresiranoj javnosti da se upozna sa sadržajem propisa koji su u procesu nastajanja prije nego oni stupe na snagu, uz priliku da se o njima očituju i unaprijed.
Neki gradovi imaju e-participacijske kanale kao što je grad Pazin, koji je jedan od prvih gradova koji je omogućio građanima da sudjeluju u planiranju proračuna grada (http://proracun.pazin.hr/), Sisak (http://proracun.sisak.hr/) te Bjelovar (http://bjelovar.oko.hr/).
U RH je donesen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata ("Narodne novine" br. 140/09.). Stajalište Kodeksa je da je jedno od temeljnih obilježja suvremenih demokracija razvijeno civilno društvo koje se ostvaruje u otvorenom dijalogu, suradnji, partnerstvu građana i organizacija civilnoga društva, odnosno zainteresirane javnosti s javnim i državnim institucijama. Prihvaćanje takve aktivne uloge građana, otvorenosti i javnosti kao temeljnih vrijednosti znači i spremnost državnih i javnih institucija na poduzimanje djelotvornih mjera savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Ovim Kodeksom se utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Svrha Kodeksa je svim tijelima uključenima u proces donošenja zakona pružiti smjernice pri dijalogu sa zainteresiranom javnošću, a krajnji cilj je olakšati javnim tijelima interakciju s građanima i predstavnicima zainteresirane javnosti. Sudjelovanje javnosti u smislu ovog Kodeksa obuhvaća 4 stupnja:
- Informiranje – državna tijela informiraju građane o tome što planiraju učiniti
- Savjetovanje – proces u tijeku kojeg državna tijela primaju povratne informacije od zainteresirane javnosti
- Uključivanje - proces putem kojeg su predstavnici zainteresirane javnosti aktivno uključeni u utvrđivanje javne politike (članstvo u radnim skupinama za izradu zakona, propisa ili akta)
- Partnerstvo koje predstavlja najviši stupanj suradnje između predstavnika vlasti i predstavnika zainteresirane javnosti.6
Možemo zaključiti da postoje brojni pozitivni primjeri suradnje države i građana putem interneta diljem svijeta. Na stranici https://participedia.net/ možemo vidjeti brojne primjere unapređenja života građana koristeći online i offline participaciju na svim razinama vlasti. Kako se tehnologija dalje razvija e-demokracija bi trebala pomoći da se premosti jaz između građana i javne vlasti budući da u Europi ali i u svijetu sve više građana gubi interes za politiku što dovodi u pitanje i sam legitimitet predstavničke demokracije. No usprkos brojim prednostima koje e-demokracija daje treba je uzeti s oprezom kako ne bi postala instrument zloupotrebe i manipulacije.
Zorica Stojanović, mag. iur.
_______________________________
^ 1 https://gong.hr/wp-content/uploads/2021/05/BROSURA_E-participacija-i-digitalna-demokracija_od-lok-do-EU.pdf
^ 2 Klačmer Mario, Činitelji prihvaćanja javnih usluga e-participacije u Republici Hrvatskoj https://repozitorij.foi.unizg.hr/islandora/object/foi:5809
^ 3 https://media.nesta.org.uk/documents/digital_democracy.pdf
^ 4 https://www.iusinfo.hr/EU-zakonodavstvo/EU721S1C12016MEFSTXT
^ 5 https://gong.hr/wp-content/uploads/2021/05/BROSURA_E-participacija-i-digitalna-demokracija_od-lok-do-EU.pdf
^ 6 Tč. III. Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata
