Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 15. listopada 2024. donio, a dana 14. studenoga 2024. objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva podnositeljice.
Podnositeljica je 2006. godine ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu za rekonstrukciju obiteljske kuće. Nadležno Ministarstvo ju je u srpnju iste godine ukinulo, smatrajući da je izdana protivno odredbama tadašnjeg Zakona o gradnji. Nakon što je pokrenula upravni spor, Upravni sud RH je 2010. godine poništio odluku Ministarstva, čime je podnositeljici omogućeno dovršavanje rekonstrukcije kuće. Upravni sud je u presudi naglasio da pravomoćna građevinska dozvola predstavlja vlasništvo u smislu Ustava i Europske konvencije te da ju je Ministarstvo ukidanjem iste lišilo tog prava.
Smatrajući da je Ministarstvo nezakonito prekinulo radove na rekonstrukciji, podnositeljica je pokrenula parnični postupak protiv države radi naknade štete zbog propadanja polu-dovršene kuće tijekom trogodišnjeg trajanja upravnog spora. Dodatno, zahtijevala je naknadu izmakle koristi, smatrajući da je kuću mogla ranije iznajmiti. Nakon što su redovni sudovi pravomoćno odbili njezin tužbeni zahtjev, podnijela je ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH. No, u tužbi nije ni izričito niti u biti obrazložila povredu prava na mirno uživanje vlasništva.
Pred Europskim sudom, podnositeljica je prigovarala da su joj domaća tijela i sudovi povrijedili pravo na mirno uživanje vlasništva. Europski sud je prihvatio argument zastupnice Republike Hrvatske pred tim Sudom da podnositeljica nije isticala iste prigovore pred Ustavnim sudom i pred Europskim sudom, točnije da u ustavnoj tužbi nije jasno navela prigovor povrede vlasničkih prava. Zbog takvog propusta Ustavni sud nije imao priliku razmotriti njen prigovor vlasničko-pravnog karaktera prije nego što se obratila Europskom sudu.
Europski sud je također naglasio da Ustavni sud, sukladno domaćem pravu, nije dužan ispitivati povrede na koje se podnositelji ustavne tužbe nisu pozvali izričito ili ih barem sadržajno obrazložili na jasan i nedvosmislen način. Slijedom navedenog, odbacio je zahtjev podnositeljice zbog njenog propusta da pravilno iskoristi ustavnu tužbu. Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
