Udruga Franak izdala je 10. listopada 2024. priopćenje vezano uz vještačenja konvertiranih kredita na sudovima. U tijeku su mnogobrojni sudski postupci na prvostupanjskim sudovima u kojima se utvrđuje iznos obeštećenja za potrošače koji su konvertirali svoje kredite na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju. Budući da smatraju da Vrhovni sud po tom pitanju nije ujednačio sudsku praksu, radi potrebe da se ujednače vještačenja za konvertirane kredite, objavili su kako trebaju glasiti zadaci za ta vještačenja.
Najprije ponavljaju bitne razloge zbog kojih se obeštećenje za potrošače s konverzijama mora omogućiti:
1. Preostala glavnica nakon konverzije veća je u prosjeku za 10 % od glavnice na koju potrošač ima pravo ako se izuzmu ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Preostala glavnica na temelju izuzeća ništetnih odredaba dobije se tako da se preostala glavnica u francima na dan konverzije pomnoži tečajem realizacije kredita, a za takvu glavnicu potrošač je morao uplatiti samo anuitete kakvi su utvrđeni početnim otplatnim planom, bez rasta tečaja, i bez rasta kamate.
2. Preplata koja je utvrđena u konverziji čini svega 10 % ukupnih preplaćenih iznosa i pripadajućih zateznih kamata na koje potrošači imaju pravo na temelju izuzeća ništetnih ugovornih odredaba, a to znači da banke duguju potrošačima još oko devet puta toliko koliko su dobili korištenjem preplate utvrđene konverzijom.
Primijetili su da se na sudovima različito utvrđuju iznosi koje banke moraju vratiti nakon konverzije, pa smatraju da je potrebno ujednačiti i način izrade vještačenja po takvim predmetima. Zbog toga su u suradnji s nekoliko vještaka razmotrili kako je potrebno postaviti zadatke vještacima da bi se došlo do točnih izračuna, a njihova imena neće davati u javnost, zbog osjetljivosti njihova posla.
U zadatku koji se postavlja vještaku upućuju da je potrebno je zatražiti sljedeće:
1. Zatražiti izračun preplaćenih kamata koji se dobije tako da se u svakom pojedinom anuitetu od naplaćenih kamata odbiju kamate kakve su trebale biti naplaćene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, s tim da se u stambenim kreditima za razdoblje od 1.1.2014. uzima kao redovna kamatna stopa 3,23 %. Razliku kamata valja izračunati na temelju početnog tečaja CHF-a po kojemu je isplaćen kredit. To je potrebno zbog toga da se ne bi dvaput računale tečajne razlike. Ako je kamata u nekom razdoblju bila manja od početne, ta razlika se ne obračunava u korist banke, jer potrošač nije u kamati ništa stekao, budući da je kamata isključivo i jedino stjecanje banke.
2. Zatražiti izračun preplaćenog tečaja u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita.
3. Zatražiti izračun razlike između konvertirane glavnice i preostale glavnice kakva bi ona bila na dan konverzije kada se CHF glavnica pomnoži tečajem realizacije kredita.
4. Zatražiti da se prikaže zbrojeni iznos izračuna pod 1. i 2.
5. Zatražiti izračun ukupnih zateznih kamata koje su tekle na iznose pod 1. i 2. sve do dana konverzije.
6. Zatražiti izračun razlike koja se dobije tako da se od ukupnih zateznih kamata pod 5. odbije preplata priznata u konverziji. Naime, u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima, kada netko vraća dugove, najprije plaća kamate, pa tek potom vraća glavnicu. Budući da su do dana konverzije već dospjele određene zatezne kamate, onda se najprije preplata iz konverzije prebija s tim zateznim kamatama, pa tek ako zatezne kamate nisu dovoljne da bi se prebila preplata iz konverzije, ostatak se prebija s glavnicom preplaćenih iznosa.
Nakon što vještak izradi tako postavljeno vještačenje, upućuju da odvjetnik mora sastaviti tužbeni zahtjev koji onda treba glasiti:
a) Na naplatu ukupno zbrojenih iznosa pod 1. i 2. (prikazanih pod 4.) sa zateznim kamatama od dana konverzije.
b) Na naplatu razlike glavnica (prikazane pod 3.) plus zatezne kamate od dana konverzije.
c) Na naplatu dospjelih zateznih kamata do dana konverzije umanjenih za preplatu iz konverzije (prikazano pod 6.) bez daljnjih zateznih kamata na taj iznos.
Ako je potrošač doplatio razliku glavnica odnosno tzv. manjak, jer nije imao dovoljno novca u svojim uplatama pa nije imao preplatu nego manjak, onda se i taj uplaćeni manjak traži uvećan za zatezne kamate. Ako je to iznos koji je dodan na glavnicu, onda se taj iznos traži u okviru razlike glavnica.
Naglašavaju da bi odvjetnici tužitelja trebali inzistirati na tomu da vještačenje u 50-postotnom iznosu moraju platiti banke.
Osim toga, ako u samoj tužbi na početku nije zatražena razlika glavnica, potrebno je objasniti da se tu u stvari radi o razlici tečaja odnosno o preplaćenom tečaju, pa je to onda u biti neprava preinaka tužbe za koju nema zastare potraživanja, kao što je to u svojem pravnom shvaćanju utvrdio Vrhovni sud RH.
Ovaj prikaz koji daju u javnost odnosi se na redovno plaćane kredite, dok kod otkazanih kredita odnosno jednostrano raskinutih ugovora o kreditu postupak mora biti drugačiji, što neće ovdje elaborirati.