Prema odluci Visokog trgovačkog suda br. Pž-4231/2023-2, člankom 395. bivšeg Zakona o obveznim odnosima dopuštena je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, i s te strane nije bilo zapreka da se ona ugovori (članak 22. današnjeg ZOO-a). Međutim, sud smatra da prvostupanjski sud nije provjerio je li tuženik povrijedio temeljna načela obveznopravnih odnosa ugovarajući valutnu klauzulu CHF u ugovoru o kreditu. Sud smatra da je potrebno provjeriti je li tuženik povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 11. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO-a, načelo zlouporabe prava iz čl. 13. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz čl. 15. ZOO-a i načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 16. ZOO-a. (članci 3., 4. i 8. iz današnjeg ZOO-a).
