U cijelosti prenosimo priopćenje za javnost Ureda Zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava:
Dana 6. ožujka 2025. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je u predmetu Ujhazi protiv Hrvatske objavio odluku o nedopuštenosti zahtjeva jer podnositelji zahtjeva nisu vlasnici nekretnine koja je predmet spora.
Podnositelji zahtjeva D. i I. Ujhazi, tvrdili su pred Sudom da su vlasnici kuće u kojoj u jednom stanu žive najmoprimci u režimu zaštićenog najma te da stoga ne mogu stupiti u posjed kuće niti dobivati odgovarajuću najamninu za korištenje tog stana.
Sporna kuća je 1948. godine bila oduzeta prednicima podnositelja, postala je društveno vlasništvo, tijekom 1960-ih izvjesni A.V. stekao je stanarsko pravo na stanu u kući, a nakon povrata kuće u vlasništvo podnositelja, A.V. i njegov nasljednik M.V. nastavili su ondje živjeti kao zaštićeni najmoprimci. Nakon što podnositelji nisu odgovorili na poziv zaštićenog najmoprimca da s njima sklopi ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, Općinski sud u Osijeku je presudom zamijenio takav ugovor, Županijski sud je potvrdio navedenu presudu, a Ustavni sud je odbio ustavnu tužbu podnositelja.
Međutim, zaštićeni najmoprimac M.V je 2018. podnio tužbu protiv podnositelja radi utvrđenja da je stekao vlasništvo navedene kuće građenjem na tuđem zemljištu. Općinski sud u Osijeku je 2021. utvrdio da su tijekom godina M.V. i njegov pokojni otac, u dobroj vjeri, uz odobrenje lokalnih vlasti, izvršili toliko opsežne građevinske radove da su zapravo izgradili novu kuću umjesto stare. Time su postali vlasnici kuće najkasnije 2005. godine, kada su građevinski radovi bili dovršeni. Županijski sud u Rijeci je 2023. potvrdio prvostupanjsku presudu, protiv koje podnositelji nisu podnijeli reviziju, niti ustavnu tužbu.
Europski sud je utvrdio da je nakon razmjene očitovanja stranaka u postupku pred tim Sudom, zaštićeni najmoprimac ishodio pravomoćnu presudu hrvatskog suda kojom je proglašen vlasnikom sporne kuće, slijedom čega podnositelji zahtjeva nisu vlasnici kuće, pa prema tome članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju nije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga je zahtjev podnositelja proglasio nedopuštenim na temelju članka 35. stavka 4. Konvencije.
