Dana 4. ožujka 2025. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je >>presudu u kojoj je utvrdio povredu prava na mirno uživanje vlasništva jer je podnositelju uz prekršajnu kaznu zbog neprijavljivanja gotovine carinskim vlastima, izrečena i zaštitna mjera oduzimanja cjelokupnog iznosa neprijavljenog novca.
Predmet spora odnosi se na oduzimanje 100.000 eura (EUR) u gotovini koju podnositelj zahtjeva nije prijavio hrvatskim carinskim vlastima prilikom izlaska iz Hrvatske u prosincu 2011. godine. Na temelju tadašnjeg Zakona o deviznom poslovanju protiv podnositelja je pokrenut prekršajni postupak radi sprječavanje pranja novca. Podnositelj je u svojoj obrani naveo da je cijeli iznos pozajmio od druge osobe, dostavivši potpisanu potvrdu o tome. Ministarstvo financija je 2014. godine podnositelja proglasilo krivim za počinjeni prekršaj prijenosa gotovine u vrijednosti većoj od 10.000,00 EUR preko državne granice bez prijave carinskim službama, izreklo mu je novčanu kaznu u iznosu od 5.000 hrvatskih kuna (oko 665 EUR) i oduzelo cjelokupni iznos od 100.000 EUR jer nije uspio dokazati legitimno podrijetlo novca, kao ni njegovu svrhu. Navedenu odluku potvrdio je Visoki prekršajni sud.
Pred Europskim sudom podnositelj zahtjeva prigovorio je da je mjera oduzimanja cjelokupnog iznosa gotovine bila nerazmjerna.
Europski sud je primijetio da je podnositelj tijekom domaćeg postupka tvrdio da je novac pozajmio, a da prema Zakonu o obveznim odnosima zajmoprimac postaje vlasnik primljenog novca kojeg je dužan nakon ugovorenog roka vratiti. Domaći sudovi nisu smatrali da je podnositelj uspio dokazati da je on doista pozajmio sporni novac od treće osobe. Budući da je podnositelj bio posjednik gotovine, Europski sud je smatrao da on ima vlasnička prava nad tim novcem.
Ispitujući meritum predmeta, taj Sud je ponovio da je u sličnim predmetima (Boljević protiv Hrvatske, Imeri protiv Hrvatske) smatrao da oduzimanje gotovine koju su podnositelji propustili prijaviti prilikom prelaska granice predstavlja miješanje u pravo vlasništva, te da sankcija mora biti razmjerna težini povrede zbog koje je izrečena, a ne težini neke pretpostavljene povrede koja zapravo nije utvrđena. Stoga, oduzimanje novca uz izrečenu novčanu kaznu samo zbog propusta prijave tog novca carinskim tijelima, a bez daljnjih optužbi za kaznena djela u vezi s tim novcem, nije bilo razmjerno. Stoga je u ovom predmetu došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, te je Sud podnositelju na ime imovinske naknade dosudio iznos od 100.000,00 EUR i 5.749,75 EUR za troškove postupka.
Ova presuda je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
