Dana 20. siječnja 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) objavio je svoju odluku od 7. prosinca 2021. u predmetu Topalušić i drugi protiv Hrvatske, kojom je odbacio prigovor podnositelja zahtjeva kao nedopušten.
Podnositelji su vlasnici zemljišta na području Grada Kastava, na kojem su izgradili svoje kuće. Kako do njihovog zemljišta nije postojala pristupna cesta, podnositelji su kupili susjednu zemljišnu česticu na kojoj su 1996. godine izgradili pristupnu cestu do svojih kuća. Nakon što je 2006. godine izgrađena stambena zgrada na susjednom zemljištu, cestu podnositelja zahtjeva počeli su nesmetano koristiti i stanari te zgrade.
Godine 2011. na snagu je stupio novi Zakon o cestama kojim su sve nerazvrstane ceste postale javno dobro u vlasništvu lokalne i regionalne samouprave, nakon čega je u zemljišno-knjižnom postupku čestica podnositelja zahtjeva spojena u novo-formiranu česticu koja u stvarnosti predstavlja nerazvrstanu cestu. Ta je cesta upisana kao javno dobro u neotuđivom vlasništvu Grada Kastava, dok je vlasništvo podnositelja izbrisano.
Podnositelji zahtjeva su u zemljišno-knjižnom postupku neuspješno osporavali taj upis, tvrdeći da im je vlasništvo oduzeto bez naknade te da je prethodno trebao biti proveden postupak izvlaštenja. Naime, domaći sudovi su naveli da je zemljišno-knjižni postupak strogo formalan postupak, u kojem nije moguće riješiti gore navedene prigovore, no uputili su podnositelje da iste istaknu u parničnom postupku protiv Grada Kastava.
Podnositelji su pred Sudom prigovarali da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva kao i pravo na pristup sudu jer u zemljišno-knjižnom postupku nisu mogli osporiti upis nerazvrstane ceste.
U odnosu na prvi prigovor, Sud je uvažio navode zastupnice Republike Hrvatske da su podnositelji prije obraćanja Sudu trebali pokrenuti parnični postupak protiv Grada Kastava te u istome osporavati upis odnosno zatražiti naknadu štete. Budući da podnositelji nisu iskoristili to učinkovito pravno sredstvo, Sud je prigovor podnositelja proglasio nedopuštenim. Iz istog razloga, Sud je ocijenio da je prigovor podnositelja o povredi prava na pristup sudu očigledno neosnovan.
Odluka je konačna.
