Strateška tužba protiv javnog sudjelovanja (SLAPP odnosno strategic lawsuit against public participation) tužba je s ciljem cenzure, zastrašivanja i ušutkavanja kritičara tako da ih se optereti troškom pravne obrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja. Autorica u članku detaljnije obrađuje karakteristike strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja te daje pregled predloženog paketa pravno obvezujućih i neobvezujućih mjera koje se predlažu usvojenom Rezolucijom Europskog parlamenta, i koje su usmjerene prije svega na harmonizaciju nacionalnih zakonodavstava država članica.
Dana 11. 11. 2021. usvojena je nezakonodavna Rezolucija Europskog parlamenta o jačanju demokracije te slobode i pluralizma medija u Uniji: neprikladna upotreba mjera građanskog i kaznenog prava za ušutkavanje novinara, nevladinih organizacija i civilnog društva.1
Europska komisija pokrenula je u listopadu 2021. javno savjetovanje2 o djelovanju Europske unije protiv sudskih postupaka usmjerenih protiv novinara i boraca za ljudska prava. Predmetno savjetovanje dio je nadolazeće inicijative Komisije protiv SLAPP-a (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja), koje kompanije, vlade ili moćni pojedinci često koriste kako bi ušutkali svoje protivnike koji postupaju u javnom interesu. Javnom savjetovanju može se pristupiti do 10. siječnja 2022.
Cilj ovih inicijativa je uobličiti pravnu zaštitu novinara i drugih dionika od tzv. SLAPP tužbi u obliku zakonodavnih i nezakonodavnih mjera u Europskoj uniji, na sličan način kao što to već postoji u zemljama common law jurisdikcija (prije svega u SAD-u, gdje su mehanizmi i pravni standardi zaštite protiv takvih tužbi jako razvijeni).
Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja
Strateška tužba protiv javnog sudjelovanja (SLAPP odnosno strategic lawsuit against public participation) tužba je s ciljem cenzure, zastrašivanja i ušutkavanja kritičara tako da ih se optereti troškom pravne obrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja.3
To su pravni instrumenti koji za krajnji cilj imaju zaustavljanje javne rasprave i debate o pitanjima javnog interesa, odnosno njihovo prebacivanje iz javne u pravnu sferu. Usmjerene su protiv slobode izražavanja koja predstavlja jedno od najvažnijih ljudskih prava i sloboda, zajamčeno i štićeno člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Uperene su najčešće prema novinarima, nezavisnim medijima akademicima, organizacijama civilnog društva i nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Za strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja obično je karakteristično da
- nemaju pravnu osnovu
- očito su neutemeljene
- postoji neravnoteža moći i zloupotreba prava (ili postupka) od strane tužitelja koji imaju pretjerane zahtjeve u pogledu pitanja u kojima tuženik ostvaruje zakonom zaštićeno pravo
Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja često su neutemeljene, neozbiljne ili se temelje na pretjeranim i često zlonamjernim tvrdnjama, te se ne pokreću radi postizanja povoljnog ishoda sudskog postupka, nego radi zastrašivanja, profesionalnog diskreditiranja, uznemiravanja, zamaranja, podvrgavanja psihološkom pritisku ili iscrpljivanja financijskih sredstava njihovih meta, pri čemu je krajnji cilj ucjenjivanje i prisiljavanje tuženika na šutnju samim sudskim postupkom. U tom smislu je učinak takvih tužbi najintenzivniji u periodu koji prethodi podnošenju tužbe.
Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja ne uzrokuju samo financijsko opterećenje, već ostavljaju i ozbiljne psihološke posljedice za njihove mete, kao i za članove njihovih obitelji, što se pogoršava činjenicom da članovi obitelji mogu naslijediti takve zlonamjerne postupke nakon smrti izvornog tuženika. Te tužbe imaju znatan odvraćajući učinak, što često dovodi do autocenzure i manjeg sudjelovanja u demokratskom životu, te kao rezultat obeshrabruju druge da slično postupaju, da se zapošljavaju u tim zanimanjima ili da se bave relevantnim povezanim aktivnostima.
Tužitelji koji pokreću strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja uglavnom upotrebljavaju i zloupotrebljavaju kaznene zakone o uvredi, građanske postupke zbog klevete, zaštite vlastitog ugleda ili prava intelektualnog vlasništva kao što je autorsko pravo. Međutim, za ušutkavanje i sprječavanje javnog sudjelovanja zloupotrebljava se i niz drugih (pravnih) instrumenata, kao što su sankcije u području rada (otkaz), kaznene prijave za poreznu prijevaru, postupci porezne revizije i pravila o zaštiti podataka.
Neravnoteža moći između tužitelja i tuženika, posebno u pogledu financijskih sredstava, kao i traženje nepredvidivo visokih iznosa odštete za djela kao što je kleveta, još su jedna uobičajena značajka strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja. U zadnje vrijeme je prisutan i primjetan trend uspostavljanja posebnih fondova čija se sredstva koriste isključivo za financiranje takvih tužbi, pri čemu sam ishod tih postupaka nije bitan, nego je bitno u potpunosti (financijski i/ili psihološki) iscrpiti protivnu stranu.4
Nadalje, ni u jednoj državi članici Europske Unije ne postoji izravno zakonodavstvo u pogledu strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, te u tom kontekstu često postoje dvosmislene i općenite nacionalne odredbe u vezi s uvredom i oštre sankcije, uključujući one kaznene prirode. To dakako značajno doprinosi povećanju broja takvih građanskih postupaka čiji je cilj zloupotreba umjesto zaštite prava, te stoga i zastrašivanju njihovih meta.
Isto tako, nijedna država članica Unije nije donijela zakone o minimalnim zaštitnim mjerama kojima bi se građani štitili od toga da postanu mete strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i jamčilo poštovanje njihovih temeljnih prava u pravnim sustavima svih država članica.5
Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja uznemirujuće su, predstavljaju izravan napad na ostvarenje temeljnih prava i sloboda, a cilj im je ušutkavanje raznolikosti kritičkog javnog mišljenja i stajališta, među ostalim preko novinarske autocenzure.
Temeljna prava i demokracija povezani su s poštovanjem vladavine prava, te narušavanje slobode medija i javnog demokratskog sudjelovanja, uključujući slobodu izražavanja, informiranja, okupljanja i udruživanja, predstavlja prijetnju za vrijednosti Unije iz članka 2. UFEU-a.
U usvojenoj Rezoluciji Parlamenta se kao zabrinjavajuće nadalje ističe da u zakonodavstvu čak 23 države članice postoji kazneno djelo uvrede unatoč tome što na njegovo ukidanje opetovano pozivaju svjetski značajne međunarodne organizacije (među kojima su UN, Vijeće Europe, OESS i ugledne nevladine organizacije, na primjer Indeks cenzure, Međunarodni institut za medije i Odbor za zaštitu novinara).
Zakonodavne mjere na razini Unije temeljile bi se, prema Rezoluciji, na članku 81. UFEU-a (za prekogranične građanske postupke) i članku 82. UFEU-a (za kaznene postupke) i zasebno na članku 114. UFEU-a radi zaštite javnog sudjelovanja, kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta razotkrivanjem korupcije i drugih oblika zloupotrebe. Potonjom mjerom bi se mogao riješiti i problem strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, koje se smatraju tužbama koje se ne pokreću radi istinskog pozivanja na pravo ili ostvarenja prava i čija je svrha spriječiti istrage i izvješćivanje o povredama prava Unije, i to primjenom sličnog pristupa koji je doveo do usvajanja Direktive (EU) 2019/1937 („Direktiva o zviždačima”).
Pregled predloženih mjera
U nastavku se iznosi pregled predloženog paketa pravno obvezujućih i neobvezujućih mjera koji se predlažu usvojenom Rezolucijom Europskog parlamenta, i koje su usmjerene prije svega na harmonizaciju nacionalnih zakonodavstava država članica.
a) Zakonodavne mjere – paket za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, uključujući mehanizme ranog odbacivanja, trebao bi uključivati prijedloge:
- za opća pravila na temelju kojih se pruža zaštita od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja; posebno zakonodavstvo kojim se utvrđuju zajednički minimalni standardi o potpornim mjerama i mjerama za odvraćanje kojima se pruža zaštita od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;
- koji se posebno bave pitanjima građanskog pravosuđa; za koje se države članice snažno potiče da primijene i na domaće slučajeve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i međunarodnog privatnog prava, uključujući slučajeve pravosudne suradnje i biranja najpovoljnijeg pravnog sustava;
- koji se posebno bave pitanjima kaznenog pravosuđa.
b) Nezakonodavne mjere – ovaj bi paket nadalje trebao uključivati:
- odgovarajuće osposobljavanje sudaca i pravosudnih djelatnika u području strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;
- procjenu međudjelovanja različitih područja prava, kao što su nacionalno medijsko pravo i ustavno pravo u tom kontekstu;
- posebni fond Unije za pružanje potpore žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i članovima njihovih obitelji, među ostalim u obliku financijske, pravne i psihološke pomoći;
- potporu neovisnim tijelima (kao što su pravobranitelji) koja mogu rješavati pritužbe osoba kojima prijete ili protiv kojih su podnesene strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja i koja im mogu pružiti pomoć, kao i potporu tijelima za samoregulaciju medija;
- javno dostupan registar relevantnih sudskih odluka na razini Unije;
- jedinstvenu kontaktnu točku / centar za potporu kojem potporu pružaju namjenske nacionalne mreže specijaliziranih odvjetnika, pravosudnih djelatnika i psihologa kojima se žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja mogu obratiti i gdje mogu dobiti smjernice i lako pristupiti informacijama o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja i potporu u slučaju takvih tužbi, uključujući u pogledu „prve pomoći”, pravne pomoći, financijske i psihološke potpore, među ostalim u okviru mreža za razmjenu među sustručnjacima.
Opća pravila
Zakonodavni prijedlog o općoj zaštitnoj mjeri imao bi, u skladu s temeljnim pravima i načelima priznatima u Povelji, dvostruki cilj zaštite osoba koje istražuju, prijavljuju ili na drugi način razotkrivaju pitanja od javnog interesa koja se odnose na povrede prava Unije, što uključuje zloupotrebe koje se ne čine nezakonitima, ali su u suprotnosti s ciljem ili svrhom zakona, te zaštite pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.
Tom zakonodavnom mjerom trebalo bi se obuhvatiti i sljedeće:
(a) jasna definicija strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, uključujući definiciju javnog sudjelovanja u pitanjima od javnog interesa;
(b) pravila o povjerljivosti istraga i prijava, uključujući izvore informacija;
(c) pravila o zabrani odmazde te djelotvornim i odvraćajućim sankcijama za pokretanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;
(d) pravila o sprječavanju zloupotrebe mjera za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;
(e) mjere potpore, uključujući:
i. djelotvornu pomoć, informacije i praktične savjete te potporu koju pruža jedinstvena kontaktna točka za „prvu pomoć” žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;
ii. pravnu i financijsku pomoć;
(f) djelotvorne mjere za zaštitu od odmazde koja proizlazi iz neravnoteže moći između stranaka kojima bi se omogućilo popravljanje moguće pretrpljene štete.
Građanski postupak
Zakonodavni prijedlog o mjeri u vezi s građanskim postupkom koja bi se primjenjivala u slučajevima strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i koju se države članice snažno potiče da primjenjuju i na domaće slučajeve, trebao bi predviđati pravosudnu suradnju u građanskim stvarima utvrđivanjem zajedničkih pravila o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja koje proizlaze iz građanskopravnih tužbenih zahtjeva i uključivati:
(a) obvezu tužitelja da u predmetima koji se odnose na javno sudjelovanje navede i pruži obrazloženje o tome zašto predmetna tužba ne predstavlja zloupotrebu;
(b) obvezu sudova, da u najranijoj mogućoj fazi, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tuženika koji se temelji na njegovu pravu da podnese prijedlog za rano odbacivanje, hitno odbace tužbe koje čine zloupotrebu;
(c) obvezu sudova da razmotre element zloupotrebe u svakoj konačnoj odluci;
(d) mogućnost intervencije trećih strana na koje se mogu prenijeti prava i obveze tuženika u skladu s nacionalnim postupovnim pravom;
(e) obvezu sudova da uzmu u obzir javni interes i uravnoteženost financijskih sredstava između stranaka tijekom procjene troškova i dodjele odštete;
(f) sredstva za zaštitu žrtava od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja podnesenih izvan Unije;
(g) pravo na pokrivanje troškova u cijelosti;
(h) pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, uključujući gospodarsku, reputacijsku, psihološku ili drugu pretrpljenu štetu;
(i) pravila o sprječavanju daljnje zloupotrebe sudskih postupaka od strane stranke koja je podnijela stratešku tužbu protiv javnog sudjelovanja u vezi s istim činjenicama, odnosno da se takve okolnosti uzmu u obzir pri ispitivanju novog predmeta.
Prijedlogom Komisije, čija bi svrha bila postići pravnu sigurnost i predvidivost i koji bi se iznio nakon preispitivanja instrumenata međunarodnog privatnog prava, trebalo bi utvrditi:
(a) preinaku Uredbe Bruxelles I. s izričitim pravilom da bi u tužbama zbog uvrede ili drugim tužbama koje se temelje na građanskom i trgovačkom pravu, a koje mogu predstavljati stratešku tužbu protiv javnog sudjelovanja, uobičajeno mjesto boravišta tuženika trebalo biti jedino mjesto nadležnosti, uzimajući u obzir slučajeve u kojima su žrtve uvrede privatne osobe;
(b) da je mjerodavno pravo mjesta na koje se odnosi publikacija ili, ako to mjesto nije moguće utvrditi, mjesta uredničkog nadzora ili relevantne aktivnosti povezane s javnim sudjelovanjem.
Kazneni postupak
U zakonodavnom prijedlogu u pogledu kaznenopravnih aspekata strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja trebalo bi:
(a) utvrditi da kada se uvreda, kleveta i ocrnjivanje smatraju kaznenim djelima, oni ne mogu biti osnova za pokretanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, posebno ne u okviru privatne tužbe;
(b) utvrditi odredbe za zaštitu prava pojedinaca kako se kazneni progon ne bi mogao koristiti za ušutkavanje žrtava strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;
(c) omogućiti uzajamno priznavanje presuda i sudskih odluka, te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;
(d) uspostaviti zajedničke minimalne postupovne zaštitne mjere za zaštitu optuženika koji su suočeni sa strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja na temelju kombiniranih kaznenih optužbi i postupaka za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti koji navodno proizlaze iz istog ponašanja.
Tihana Kozina Barišić
__________________________________
^ 1 https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?lang=en&reference=2021/2036(INI)
^ 2https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/13192-EU-action-against-abusive-litigation-SLAPP-targeting-journalists-and-rights-defenders_en
^ 3 Izvješće o vladavini prava u Europskoj uniji za 2020., dostupno na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1602583951529&uri=CELEX%3A52020DC0580
^ 4 https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2021/694782/IPOL_STU(2021)694782_EN.pdf
^ 5 U Izvješću Europske komisije o vladavini prava za 2020. - Poglavlje za Hrvatsku iznosi se zaključak kako je posljednjih godina zabilježen velik broj tužbi protiv novinarâ, prijetnji fizičkim napadom i uznemiravanja na internetu, što može utjecati na uredničke politike medijskih kuća i rad istraživačkih novinara. Isto tako (str. 15. Izvješća), zabrinjavajuć je podatak da je samo u 2019. godini protiv novinara podneseno više od 1 000 tužbi. Dokument je dostupan na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020SC0310&from=EN
