Navodeći kako Hrvatska osporava oko 50 od 138 kilometara granice sa Srbijom duž rijeke Dunav, RTS ističe da između dvije zemlje postoji neslaganje, među ostalim, i o tome čija je Šarengradska ada. "Za Beograd – prirodna granica je sredina rijeke, što taj otok ostavlja u Srbiji. Hrvatska tvrdi suprotno, pozivajući se na zemljišne knjige", navodi RTS za koju su lokalni mještani izjavili da "Šarengradska ada čini jednu cjelinu s Bukiljiskim ritom, koji je proglašen specijalnim rezervatom prirode Karađorđevo". "Nekada je Austrougarska, da bi ispravila stari meandar Dunava radi lakše plovidbe, prokopala novi dio Dunava", navode mještani.
Osim Šarengradske ade, problem su i teritoriji u općinama Sombor, Apatin i Bačka Palanka, ukupno oko oko 10.000 hektara na lijevoj obali Dunava, te oko 1.000 hektara na desnoj obali, u Hrvatskoj. Hrvatski veleposlanik u Srbiji Gordan Markotić kaže za RTS kako hrvatski stručnjaci smatraju da bi u određivanju granice trebalo poći od katastarskih parcela i cjelina. "Dunav je rijeka, mijenja svoj tok, teško je utvrditi jedinstvenu granicu bez načela koje bi prihvatile obje strane", objašnjava veleposlanik Markotić. Istodobno, dužnosnik srbijanskog ministarstva vanjskih poslova Sava Stanković kaže da se polazno stajalište Srbije temelji na zakonskom razgraničenju iz 1945. godine. "Tada je donesen zakon o osnivanju Autonomne Pokrajine Vojvodine, koji je utvrdio granicu između Srbije i Hrvatske na Dunavu, od ulaska Dunava iz Mađarske do Bačke Palanke i Iloka", navodi Stanković.
Radi rješavanja graničnih pitanja Srbija i Hrvatska su formirale Međudržavno diplomatsko povjerenstvo koje je počelo raditi 2002. godine, ali se članovi tog tijela, kako navodi RTS, nisu sastajali od 2011. godine jer dvije vlade nisu imenovale svoja izaslanstva. "Naše je stajalište da se, ukoliko se stručnjaci ne dogovore, to prepusti Međunarodnom sudu pravde u Haagu", objašnjava hrvatski veleposlanik, dok predstavnik srbijanskog MVP kaže kako srbijanska strana drži da je do rješenja moguće doći bilateralno. Istodobno, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Bojan Milisavljević, pozivajući se na običajna pravila u međunarodnom zakonodavstvu, tvrdi da je Srbija u boljoj poziciji. "Običajno pravilo međunarodnog prava stoji na našoj strani. Ono jasno kaže da se, ako dođe do promjene toka plovne rijeke, onda pomiče i granica i prati sredina plovnog toka", kaže ovaj profesor međunarodnog prava, podsjećajući i na odluke Baditerova povjerenstva iz 90-ih godina prošlog stoljeća. "Badinterovo povjerenstvo je, inače, donijelo odluku da poslije raspada SFRJ dolazi do nastanka novih granica u republičkim granicama na međunarodnom planu", navodi profesor Milisavljević. U trećem od 10 mišljenja Badinterova povjerenstva (objavljenom siječnja 1992. godine) navedeno je da se granice između bivših federalnih jedinica smatraju državnim granicama sljednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom, po načelu "uti posidetis juris qui" po kojem novostvorene države trebaju imati iste granice teritorija koji im je pripadao prije stjecanja neovisnosti.
Radio-televizija Srbije navodi i da, u kontekstu prijepora zemalja EU i nečlanica o granicama, granični spor Srbije i Hrvatske nije usamljen, podsjećajući da je i Hrvatska u Uniju "uvezla svoj spor sa Slovenijom, koji je kasnije riješen", ali da još nije riješila spor s Crnom Gorom. Početkom ožujka i beogradski tisak je najavio mogućnost da se Srbija i Hrvatska nađu pred sucima u Den Haagu zbog granice na Dunavu. "Večernje novosti" su tad navele kako će "Zagreb tražiti da se spor oko granica, koji traje već 13 godina, riješi međunarodnom arbitražom" te podsjetile na nedavni intervju Vesne Pusić tom listu u kojem je naglasila kako "ne treba više imati iluzija da je moguće postići dogovor" o granici na Dunavu.
