„Iz žalbe podnijete na prvostupanjsko rješenje donijeto u upravnom postupku, proizlazi da je tužitelj žalbu podnio iz razloga jer nije u mogućnosti plaćati naknadu za poslovni prostor zbog toga što je prazan i nije iznajmljen, koja činjenica nije dovoljna za oslobađanje vlasnika od obveze plaćanja komunalnenaknade, jer to ne proizlazi iz odredaba primijenjene Odluke o komunalnoj naknadi, već postoji samo mogućnost umanjenja u slučaju ako se poslovna djelatnost u poslovnom prostoru ne obavlja više od šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini“.
„Niti jedna od odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu ne propisuje mogućnost upravnom tijelu da iznos obveze visine plaćanja komunalnenaknade utvrdi u iznosu od 0,00 kn jer bi to bilo jednako donošenju odluke o oslobođenju obveze plaćanja komunalnenaknade, a zakonom nije propisana ova ovlast nadležnim upravnim tijelima“.
„Uz to valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika na plaćanje komunalnenaknade za utuženo ... , 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 – Uredba, 178/04, 38/09, 79/09 i 153/09) prema kojoj se komunalnomnaknadom ... površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta i održavanje groblja i krematorija te javne rasvjete, time da su komunalnunaknadu ... obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenog građevnog zemljišta.
Sukladno odredbi čl. 23. ZKG utvrđivanje i naplata komunalnenaknade u ingerenciji je
„Uz to valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika na plaćanje komunalnenaknade za utuženo ... , 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 – Uredba, 178/04, 38/09, 79/09 i 153/09) prema kojoj se komunalnomnaknadom ... površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta i održavanje groblja i krematorija te javne rasvjete, time da su komunalnunaknadu ... obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenog građevnog zemljišta.
Sukladno odredbi čl. 23. ZKG utvrđivanje i naplata komunalnenaknade u ingerenciji je
„Ovi se prigovori tužitelja ne mogu uvažiti jer u spisu nema dokaza da je tužitelj tijekom 2006. i 2007. godine tražio oslobođenje od plaćanja komunalnenaknade. Isti je naime o nastalim promjenama trebao izvijestiti prvostupanjsko tijelo sukladno članku 22. stavak 6. citiranog Zakona u roku 15 dana, u svakom slučaju odmah nakon nastale promjene, da bi se o istoj moglo odlučiti. Stoga se zahtjev koji se odnosi na razdoblje plaćanja unatrag tri odnosno dvije godine ne može uzeti u obzir, što je pravilno utvrdilo tuženo tijelo, a prihvaća i ovaj Sud.“.
„Dakle, iz citirane odredbe Zakona proizlazi, između ostalog, da je uvjet za naplatu komunalnenaknade postojanje pristupne ceste koja je sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Naime, ovaj Sud za sada ne može s uspjehom otkloniti prigovor zainteresirane osobe da se predmetna čestica zem. 135/1 k.o. K. nalazi u privatnom vlasništvu niti da se radi o javno prometnoj površini“.
„Slijedom izloženog, tužitelj neosnovano smatra da predmetni put čini sastavni dio njegove infrastrukture samo zbog činjenice da ga koristi veći broj korisnika, pri čemu navedenu tvrdnju opravdava pozivanjem na odredbe Zakona o cestama, iako je u predmetnom slučaju mjerodavan Zakon o komunalnom gospodarstvu“.
komunalnenaknade samo ukoliko se na osnovi odluke predstavničkog tijela mijenja visina komunalnenaknade.
Iz sadržaja osporenog rješenja proizlazi, da je tužitelj tijekom 2001. godine uredno podmirivao komunalnunaknadu i da od tada nije došlo ni do kakve promjene elemenata vezanih uz utvrđivanje visine komunalnenaknade.
Iz navedenog bi proizlazilo, da sukladno citiranom članku 23. stavak 2. Zakona nije bilo obveze donošenja novih rješenja o plaćanju komunalnenaknade. Spisu, međutim, ne prileže rješenja o obvezi plaćanja komunalnenaknade za poslovni prostor za 2001. godinu, pa Sudu nije poznat sadržaj
„Iz navedenog proizlazi da je osnovano tuženo tijelo radi nenadležnosti poništilo prvostupanjsko rješenje o ovrsi komunalnenaknade koje je donijelo Općinsko poglavarstvo Općine P., umjesto upravnog tijela nadležnog za poslove komunalnog gospodarstva, a prigovori tužiteljice su neosnovani“.
Članak 25. Zakona o općem upravnom postupku, NN 53/91 i 103/96
propisano da komunalnunaknadu plaćaju vlasnici odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti ili neizgrađenog građevnog zemljišta.
Prema pak stavku 3. istog članka toga Zakona, komunalnanaknada plaća se ... koja oni i održavaju i plaćaju utrošenu električnu energiju. Stoga tužitelj smatra da nije obveznik komunalnenaknade, jer na lokaciji na kojoj se nalazi ... utvrđen obveznikom plaćanja komunalnenaknade.“
Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost rješenja upravnih tijela kojima je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnenaknade ... . stavka 2. ovog Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi ... prethodnu godinu. Prigovor tužiteljice prema kojem je njoj prvi put određena obveza plaćanja komunalnenaknade, kao i prigovore prema kojima nije došlo do promjene odluke predstavničkog tijela koja propisuje visinu komunalnenaknade, prvostupanjski sud odbio je uz obrazloženje prema kojem iz navedene zakonske
„Iz citirane odredbe Zakona proizlazi da obveznik plaćanja komunalnenaknade može biti vlasnik ili korisnik prostora. Međutim iz priloženog ugovora proizlazi da je u konkretnom slučaju sve troškove, pa tako i troškove komunalnenaknade u svezi uređenog prostora preuzeo vlasnik prostora. Jedino najamnina tereti korisnika, ovdje tužitelja.
To su prema shvaćanju ovog Suda isti i mogli ugovoriti, a to je trebalo prihvatiti i tuženo tijelo, pa je neosnovano ... snositi troškove komunalnenaknade za taj prostor“.
„Ovi se prigovori tužitelja ne mogu uvažiti jer je izračun visine komunalnenaknade proveden na temelju elemenata utvrđenih sukladno odredbama članka 24.-27. citiranog Zakona uzevši u obzir da tužitelj obavlja djelatnost manje od šest mjeseci pa mu je koeficijent namjene umanjen za 50%, a tužitelj ničim nije dokazao da bi izračunati iznos prelazio visinu od 1,5 njegovog ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine, niti je tužitelj dostavljao podatke o godišnjem prihodu. Osim toga, ovaj je prigovor istaknut tek u tužbi“.
„Naime postojanje objekta koji se može koristiti je pretpostavka da bi se moglo odrediti plaćanje komunalnenaknade. Već se iz tog razloga komunalnanaknada ne može odrediti, pa nije bitno jer li E. P. vlasnik predmetnog objekta čemu tužitelj prigovara“.
„Neosnovano tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije pravilno obračunata korisna površina stambenog prostora, jer suprotno mišljenju tužitelja u korisnu površinu u smislu naprijed citirane odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu uračunavaju se i površine balkona, lođa, terasa, spremišta, podrumi, komunikacijske površine“.
„Navodi da je tijekom 2010. godine ishodio nalaz i mišljenje vješataka građevinske struke koji predstavlja novi dokaz iz kojeg proizlazi drugačiji podatak o korisnoj površini garaže.
Također ističe da ista površina nije utvrđena uz primjenu odgovarajućih koeficijenata koji se primjenjuju u skladu sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu, a proizlaze iz Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (Narodne novine, broj 40/97. i 117/05.) odnosno Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje (Narodne novine, broj 106/04.)“.
„Iz podataka o spisu proizlazi da je rješenje o obvezi plaćanja komunalnenaknade od 4. veljače 2002., dostavljeno trgovačkom društvu R. R. d.d. 6. veljače 2002. Obnovu navedenog postupka R. R. d.d. u stečaju je zatražilo podneskom od 27. veljače 2007. iz čega proizlazi da je navedeni zahtjev podnesen izvan zakonom propisanog objektivnog roka od pet godina od dostave rješenja stranci, nakon kojeg se obnova postupka više ne može predložiti“.
„Iz podataka o spisu proizlazi da je rješenje o obvezi plaćanja komunalnenaknade od 4. veljače 2002., dostavljeno trgovačkom društvu R. R. d.d. 6. veljače 2002. Obnovu navedenog postupka R. R. d.d. u stečaju je zatražilo podneskom od 27. veljače 2007. iz čega proizlazi da je navedeni zahtjev podnesen izvan zakonom propisanog objektivnog roka od pet godina od dostave rješenja stranci, nakon kojeg se obnova postupka više ne može predložiti“.
„Iz citiranih odredbi Zakona proizlazi mogućnost umanjenja komunalnenaknade u slučaju kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, dok je stavkom 4. ograničena gornja granica visine komunalnenaknade, ali samo za hotele, apartmanska naselja i kampove“.
„Ovi se prigovori tužiteljice ne mogu uvažiti jer se prema shvaćanju i dosljednoj pravnoj praksi ovoga Suda prostor u kojem se obavlja djelatnost smatra poslovnim. To i bez obzira na okolnost u kojem dijelu stana se ta djelatnost obavlja. Osim toga radi se o prostoru od samo 31,58 m2 pa nisu uvjerljive tvrdnje tužiteljice da bi se taj prostor mogao koristiti i za stanovanje. Napominje se pri tome, da se odluka Ustavnog suda RH U-I-23/1999 od 20. travnja 2000. na koju ukazuje tužiteljica, ne odnosi na plaćanje komunalnenaknade“.
„Tužitelj tvrdi da su za razliku površine od 343,46 m2, komunalnunaknadu dužni plaćati zakupoprimci jer se radi o zajedničkim prostorijama koje su u funkciji poslovnog prostora kojeg koriste.
Tužitelj te tvrdnje ničim nije dokazao, i neosnovano tvrdi da bi prvostupanjsko odnosno tuženo tijelo samo moralo utvrditi da se radi o zajedničkim dijelovima zgrade.
Naime, iz predmetne obavijesti koju je sam tužitelj dostavio prvostupanjskom tijelu 22. travnja 2005., te tvrdnje ne proizlaze, a iz citirane odredbe zakona proizlazi da je tužitelj bio dužan dostaviti podatke u prilog svojih tvrdnji, pa su stoga ti
„Prema pravnom stajalištu ovoga Suda obveza plaćanja komunalnenaknade postoji bez obzira da li se navedene komunalne djelatnosti obavljaju baš u svakoj ulici, jer je bitno da se u naselju kao cjelini održavaju javne površine i nerazvrstane ceste te da ima javne rasvjete, pa su prigovori tužitelja neosnovani. Stoga nije bitno koliko je objekt udaljen od centra mjesta, naime bitno je da se nalazi na području općine u kojoj se navedene djelatnosti obavljaju“.
„Međutim to tijelo prema citiranom članku 23. stavku 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu nije nadležno za izvršenje rješenja o komunalnoj naknadi, već je za to nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva.
Samo na postupak prisilne naplate to nadležno tijelo primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona».
„Naime, iz citirane odredbe članka 22. Zakona proizlazi da je za određivanje komunalnenaknade bitno da se objekt za koji se plaća komunalnanaknada, nalazi unutar građevinskog područja naselja i da je to područje opremljeno između ostalog, objektima za opskrbu električnom energijom, ali uvjet nije postojanje javne rasvjete u svakoj ulici“.
„Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da ukoliko se promjene podaci bitni za promjenu visine komunalnenaknade upravno tijelo je dužno donijeti novo rješenje. Međutim, u postupku je nesporno utvrđeno da nisu mijenjani podaci koji utječu na visinu komunalnenaknade, te da spor koji se vodi pred Povjerenstvom Vlade Republike Hrvatske u svezi granica između Općine S. i Općine K., a koji obuhvaća područje na kojem se predmetni poslovni prostor nalazi, još nije razriješen niti je žaliteljica u tom smislu dostavila dokaze, pa su prigovori u tom dijelu neosnovani“.
„Prema navedenom, naknada za eksploataciju mineralnih sirovina je nadoknada državi koju plaća korisnik radi toga što mu je dato prvo iskorištavanja mineralnih sirovina, prodajom kojih ostvaruje određeni prihod, a iz tog prihoda razmjerno plaća naknadu. Međutim, komunalnanaknada je nadoknada za korištenje stambenog prostora, poslovnog prostora i građevinskog zemljišta, koju naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik samo radi okolnosti što te objekte ima u vlasništvu odnosno što te objekte koristi, a bez obzira na okolnost ostvaruje li na navedenim prostorima određeni prihod“.
„Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj ima mogućnost priključenja na električnu energiju, ima vodu prema mjesnim prilikama i pristupnu cestu što je uvjet za određivanje komunalnenaknade. Stoga okolnost da pristupna cesta nije asfaltirana i da u ulici nema javne rasvjete ni kanalizacije, nije pravno odlučna“.
„Stoga su u ponovnom postupku upravna tijela dužna nesporno utvrditi činjenično stanje na način da točno utvrde površinu čestica koje predstavljaju predmet obavljanja djelatnosti tužitelja, te nakon toga primjenom koeficijenta namjene sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 9. Odluke o komunalnoj naknadi na području općine K. I., ovisno o vrsti nekretnine iz članka 4. navedene Odluke, donijeti novu odluku u ovoj upravnoj stvari“.
„Obveza tužitelja na plaćanje komunalnenaknade proizlazi iz odredbe članka 22. stavka 2. točke 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 26/03.-proč.tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11.), kojom je propisano da komunalnunaknadu plaćaju vlasnici odnosno korisnici poslovnog prostora. Iz navedene odredbe Zakona proizlazi da obveza plaćanja komunalnenaknade tereti vlasnika odnosno korisnika ... platiti komunalnunaknadu.
Međutim, imajući na umu naprijed navedenu odredbu Zakona kao i činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku koje je prethodilo
„Međutim, u konkretnom slučaju iz dokumentacije u spisu nije vidljivo da se radi o tome da je predstavničko tijelo izmijenilo visinu komunalnenaknade, već je kako to proizlazi iz dostavljenih podataka upravno tijelo, temeljem anketnog upitnika saznalo prvi puta za okolnost da je dovršen i stavljen u funkciju objekt za poljoprivrednu namjenu što je situacija predviđena citiranom odredbom članka 22. stavak 6. citiranog Zakona“.
„Poziva se na vlasnički list Općinskog suda u T. z.k.ul 3318 iz kojeg se nesumnjivo može utvrditi da je vlasnik nekretnine ugostiteljsko poduzeće E. iz S., što znači da tužitelj nije obveznik plaćanja komunalnenaknade jer se ne navodi kao vlasnik nekretnine.
Pri tome se poziva na činjenicu da se kao korisnik predmetne nekretnine pojavljuje I. M. iz S. D., H. ž. 42, te u dokaz tvrdnje navodi spor koji se vodi kod Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem: 710/05 radi zabrane obavljanja radova ne pačanja na nekretnini u T., ulica K. A.. S. bb (M. S.)“.
“Slijedom navedene odredbe, tužitelju je danom odjave obrta prestala i obveza plaćanja komunalnenaknade, a datum prijave promjene nije odlučan za dan utvrđivanja prestanka obveze plaćanja naknade“.
„Naime, sama činjenica postojanja ugovora o koncesiji ne daje ovlaštenje upravnom tijelu da komunalnunaknadu utvrđuje koncesionaru ukoliko tom istom koncesionaru nije omogućeno obavljanje djelatnosti na koncesijskom području“.
„Međutim, prema dugogodišnjoj praksi ovog Suda obveza plaćanja komunalnenaknade postoji kada se prostor može koristiti što ne znači da mora biti posebno opremljen ali mora imati minimalne uvjete za korištenje, što treba u svakom konkretnom slučaju utvrditi. Stoga su prigovori tužitelja osnovani, pa u nastavku postupka treba sukladno članku 47. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj. 47/09.) utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, po potrebi provesti uviđaj, te u primjeni članka 52. stavak 2. toga Zakona tužitelju omogućiti da se o nađenim
„Iz podataka spisa predmeta proizlazi da nekretnina za koju je rješenjem tijela prvog stupnja utvrđena obveza plaćanja komunalnenaknade nije opremljena objektom za opskrbu vodom prema mjesnim prilikama koji čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, a što tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne dovodi u sumnju. Stoga je osnovano tuženik rješenje tijela prvog stupnja poništio, za što je dao valjane razloge utemeljene na dosljednoj upravnoj sudskoj praksi izraženoj u nizu odluka ovog Suda“.
„Naime, iste ničim nisu dokazale da je ta obveza prenesena na najmoprimca koji koristi njihov stan.
Točno je naime, da je odredbom članka 35. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/96., 48/98.), propisano da je zaštićeni najmoprimac dužan plaćati između ostalog, komunalnunaknadu, ali samo ako je tako ugovorio s najmodavcem, međutim, takav dokaz spisu ne prileži“.
