Na početku treba istaknuti da je odredbom članka 82. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) ovlašten, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava određenih pravila. Dakle, promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu; osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari.
Nadalje, ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti, ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti.
Zbog promjena na svome dijelu, nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja, ali taj će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi. Na kraju, vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugomu čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu.
Nadalje, odredbom članka 40. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da o poslovima koji se tiču redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova. Prema članku 41. stavak 1. istog Zakona za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Pri tome se u slučaju sumnje o kakvim se poslovima radi prema odredbi stavka 2. istog članka smatra da se radi o poslovima koji premašuju okvir redovitoga upravljanja.
Slijedom navedenog, odgovor na pitanje je li za radove na posebnom dijelu zgrade potrebna suglasnost suvlasnika predmetne nekretnine ovisi o tome radi li se o izvođenju radova u skladu s odredbom članka 82. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u kojem se slučaju građevinska dozvola može izdati bez suglasnosti suvlasnika, dok odgovor na pitanje o mogućnosti izvođenja radova na zajedničkim dijelovima zgrade ovisi o prirodi radova, tj. premašuju li oni okvir redovitoga upravljanja nekretninom u kojem slučaju je potrebna suglasnost suvlasnika ili ne premašuju u kojem slučaju za izdavanje građevinske dozvole nije potrebna suglasnost suvlasnika čiji je suvlasnički dio manji od jedne polovice cijele nekretnine.
Međutim, ako je zgrada kulturno dobro, mišljenja smo da se građevinsku dozvolu za radove kojima je svrha sprečavanje njezinog daljnjeg oštećenja ili uništenja može izdati bez suglasnosti suvlasnika i u slučaju da se radi o radovima na zajedničkim dijelovima zgrade koji premašuju okvir redovitog upravljanja. Naime, prema odredbi članka 109. stavka 5. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13) dokazom pravnog interesa koji je prema tom Zakonu uvjet za izdavanje građevinske dozvole smatra se i poziv na odredbu posebnog zakona kojim je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investitor podnio zahtjev za izvlaštenje. U ovom slučaju interes Republike Hrvatske za izvođenje radova na zgradi koja je kulturno dobro utvrđen je odredbom članka 41. stavka 1. podstavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara prema kojoj se smatra da postoji interes Republike Hrvatske za izvlaštenje kulturnog dobra ako prijeti opasnost od oštećenja ili uništenja kulturnog dobra, a vlasnik kulturnoga dobra nema mogućnosti ili interesa osigurati provedbu svih određenih mjera zaštite i očuvanja.
Dakle, dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za radove na predmetnoj zgradi kojima je cilj sprečavanje oštećenja i uništenja kulturnog dobra može predstavljati poziv na odredbu članka 41. stavka 1. podstavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te dokaz da je nadležnom tijelu podnesen zahtjev za izvlaštenje suvlasničkog dijela suvlasnika koji nema mogućnosti, odnosno interesa za poduzimanje mjera potrebnih za sprečavanje oštećenja i uništenja predmetnog kulturnog dobra.