S obzirom da se danas kriminalne organizacije i terorističke grupe širom svijeta koriste sofisticiranim i tehnološki naprednim metodama u izvršavanju kriminalnih radnji, nužan je sistematski i visoko organizirani pristup u razvoju zaštite ugroženih osoba. Specijalizirane službe koje su nositelji procesa zaštite moraju biti dostatno ekipirane, multidisciplinarne, dobro tehnički opremeljene i maksimalno neovisne u obavljanju svojih poslova.
Prema analizama Vijeća Europe, takve službe moraju ispunjavati tri osnovna uvjeta:
(1) moraju blisko surađivati s drugim službama putem jasnih i dobro definiranih protokola
(2) služba mora djelovati neovisno od ostalih službi, bilo službi unutar organizacije ili vanjskih službi
(3) služba ili odjel koji provodi zaštitne mjere ne smije biti uključen u istragu i u pripremu slučaja u kojem ugrožena osoba mora svjedočiti.
Od iznimne je važnosti i međunarodna suradnja, kako između Europola i Hrvatske tako i među državama na bilateralnoj razini. Država veličine Hrvatske nije u mogućnosti djelotvorno i sigurno provoditi zaštitu ugroženih osoba isključivo na vlastitom teritoriju, stoga joj je potrebna suradnja s partnerskim službama u drugim državama pogotovo u pogledu promjene prebivališta i promjene identiteta ugroženih osoba i njihovih obitelji.
Republika Hrvatska je s Europolom još 2006. godine potpisala Sporazum o operativnoj i strateškoj suradnji te je za operativno provođenje zaštite ugroženih osoba, u sklopu Ravnateljstva policije, a na temelju Zakona o zaštiti svjedoka, formirana policijska Jedinica za zaštitu. Jedinica za zaštitu provodi i organizira hitne mjere i zaštitu ugrožene osobe koja je definirana Programom zaštite.
Jedinica za zaštitu samostalno i na temelju vlastite procjene bira, organizira i provodi mjere zaštite osim mjeru iz članka 17. stavak 1. točka 4. Zakona - promjena identiteta - o čijoj primjeni odlučuje Povjerenstvo. Izbor načina provedbe mjere promjene identiteta ostavljeno je Jedinici. Mjere zaštite za osobe lišene slobode Jedinica provodi u suradnji s Upravom za zatvorski sustav.
Povjerenstvo je tijelo koje je ovlašteno za donošenje odluke o uključivanju i prekidu provedbe Programa zaštite, a sastav povjerenstva čine predstavnik Vrhovnog suda iz redova sudaca, predstavnik Državnog odvjetništva iz redova zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika, predstavnik uprave za zatvorski sustav, predstavnik Ravnateljstva policije te rukovoditelj Jedinice za zaštitu.
Mjere zaštite ugroženih osoba iz članka 17. Zakona su:
1. tjelesna i tehnička zaštita
2. premještanje
3. mjere prikrivanja identiteta i vlasništva i
4. promjena identiteta.
Program zaštite započinje po zaključenju Ugovora s ugroženom osobom i njoj bliskom osobom kojeg na temelju ovlaštenja kojeg dobiva od Povjerenstva sklapa rukovoditelj Jedinice za zaštitu.
Važeći Zakon o zaštiti svjedoka (NN 16/03) na snazi je od 1. siječnja 2004., a Hrvatska je prve programe zaštite svjedoka počela provoditi 2005. godine.
Zakon je samo jednom mijenjan, Zakonom o izmjenama Zakona o zaštiti svjedoka (NN 18/11), a trenutno se u Saborskoj proceduri nalazi Prijedlog Zakona o dopuni zakona o zaštiti svjedoka kojim se predlaže dodavanje članka 40.a kojim se omogućava trajno zadržavanje identiteta koji je ugroženim osobama bio dodijeljen korištenjem Mjere prikrivanja identiteta i vlasništva iz članka 17. stavak 1. točka 3. Zakona.
Sposobnost državnih službi da djelotvorno zaštite svjedoke i druge ugrožene osobe koje su sudionici kaznenog postupka pokazuje javnosti da ugrožene osobe neće biti izložene riziku i snositi posljedice zbog svojega svjedočenja. Samo mali broj neuspješnih štićenja može dovesti do sumnje u sustav što negativno utječe na sudske procese protiv počinitelja. Zaštita ugroženih osoba prije, tijekom i poslije svjedočenja i u svim fazama kaznenog postupka, iznimno je važna za donošenje osuđujućih presuda protiv počinitelja najtežih kaznenih djela.
Neven Brkić, dipl. iur.