Članovi obitelji umrlog osiguranika ili korisnika mirovine iz članka 21. Zakona o mirovinskom osiguranju, mogu pod uvjetima propisanim člancima 60. – 66. Zakona ostvariti obiteljsku mirovinu koja im se može priznati:
- poslije smrti osiguranika (kada je osoba od koje se izvodi mirovinsko pravo umrla za vrijeme osiguranja odnosno zaposlenja), ili
- poslije smrti korisnika (osoba od koje se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu umrla je kao korisnik vlastite osobne – starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine).
Obiteljska mirovina tada se ostvaruje primjenom mirovinskog faktora iz članka 80. stavka 1. točke 7. Zakona o mirovinskom osiguranju i može iznositi od 70% osobne mirovine ako se radi o jednom članu obitelji – korisniku, pa do 100% mirovine ako se radi o četiri i više članova. Visina mirovine, s obzirom na broj članova – korisnika, određuje se na prethodno navedeni način primjenom mirovinskih faktora – od 0,7 – 1,00.
Obiteljska mirovina iza smrti osiguranika
Zakonske odredbe članaka 83. – 85. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuju u kojem se stupu ostvaruje obiteljska mirovina nakon smrti osiguranika - člana obveznog mirovinskog fonda. Dakle, ako umre osiguranik koji je mlađi od 50 godina ili je kraće od 5 godina bio u 2. mirovinskom stupu, obiteljska mirovina ostvaruje se samo iz prvog mirovinskog stupa. Ako je osiguranik međutim stariji od 50 godina, odnosno prije smrti je uplaćivao u 2. mirovinski stup duže od 5 godina, korisnici mogu ostvariti obiteljsku mirovinu samo iz I. stupa ili mirovinu iz oba mirovinska stupa, ovisno što je povoljnije.
Međutim, ovdje treba posebno istaknuti mogućnost da se obiteljska mirovina odredi na vrlo nepovoljan način za korisnike u slučaju nasljeđivanja sredstava s osobnog računa umrlog člana mirovinskog fonda 2. stupa.
Naime, u slučaju smrti člana obveznog mirovinskog fonda članovi njegove obitelji mogu naslijediti sredstva s osobnog računa (zahtjev za isplatu i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavljaju se REGOS-u). Međutim, nasljeđivanjem sredstava članovi obitelji mogu izgubiti pravo da im se kod naknadnog određivanja obiteljske mirovine ona odredi u iznosu koji inače pripada korisnicima koji mirovinu ostvaruju samo iz sustava međugeneracijske solidarnosti, već im se u tom slučaju određuje iz I. stupa bitno manja osnovna mirovina sukladno članku 83. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Pri tome, naravno, ne dobivaju više nikakva sredstva iz 2. stupa jer su njih naslijedili u kapitaliziranom (najčešće umanjenom) iznosu.
Obiteljska mirovina iza smrti korisnika i ugovorni oblici isplate osobne mirovine iz 2. stupa
Obiteljska mirovina iza smrti korisnika osobne mirovine ovisi i o prethodno predviđenom ugovornom obliku isplate osobne mirovine drugog mirovinskog stupa, a iz koje se nakon smrti korisnika osobne mirovine 2. mirovinskog stupa zapravo izvodi obiteljska mirovina za članove njegove obitelji. Ugovorni oblici isplate (dogovoreni prethodno između osiguranika i mirovinskog osiguravajućeg društva) osobne mirovine iz drugog mirovinskog stupa su:
1. pojedinačna mirovina – isplaćuje se doživotno osobno korisniku, a nakon njegove smrti više nitko nema pravo na mirovinu,
2. zajednička mirovina – isplaćuje se doživotno korisniku, a nakon njegove smrti u umanjenom iznosu (ali ne manjem od 60%) isplaćuje se supružniku,
3. pojedinačna mirovina sa zajamčenim razdobljem,
4. zajednička mirovina sa zajamčenim razdobljem.
Od prethodno nabrojanih mogućih načina isplate mirovine, kod dva posljednja se, dakle, novčani iznosi iz 2. mirovinskog stupa ne isplaćuju doživotno nego je ta isplata vezana ugovorenim vremenskim razdobljem (što je inače karakteristika prvenstveno rentnih osiguranja).
Zajamčeno razdoblje isplate teče od trenutka ostvarivanja mirovine i traje najmanje 5 godina. Ukoliko prilikom trajanja zajamčenog razdoblja isplate korisnik (ili kod zajedničke mirovine sa zajamčenim razdobljem oba korisnika) umre tijekom tog razdoblja, najmanje 50% mirovine isplaćuje se u ugovoru imenovanom korisniku, ali naravno samo do isteka zajamčenog razdoblja.
Ovdje treba istaknuti kako o izboru između prethodno navedenih ugovorenih oblika isplate mirovine, ovisi i sama visina mirovine iz 2. stupa. Najveća je pojedinačna mirovina i to ako se isplaćuje doživotno osiguraniku koji je u vrijeme ostvarivanja prava stariji ili ako se isplaćuje u kraćem zajamčenom razdoblju.
Međutim, kako se kod 2. mirovinskog stupa ipak ne radi o rentnom, već o mirovinskom osiguranju (što nikako nisu istoznačni pojmovi), u određenim slučajevima, zbog socijalne zaštite članova obitelji, osiguranik je obavezan ugovoriti prilikom umirovljenja određeni ugovorni oblik isplate svoje osobne mirovine.
Stoga, upravo zbog omogućavanja ostvarivanja obiteljske mirovine svojim članovima obitelji, osiguranik je kod ugovaranja ograničen:
- ako ima malodobnu djecu – mora ugovoriti mirovinu sa zajamčenim razdobljem i imenovati djecu kao korisnike do njihove punoljetnosti,
- ako mu je supružnik mlađi od 50 godina – ne može ugovoriti zajedničku mirovinu,
- ako mu je supružnik stariji od 50 godina i nije zaposlen ili u mirovini – mora ugovoriti zajedničku mirovinu.
Važno je naglasiti kako se, za razliku od mirovine iz 1. stupa, isplata mirovine iz drugog stupa ne obustavlja u slučaju zaposlenja korisnika mirovine.
U svakom slučaju, sam ugovoreni oblik isplate mirovine iz drugog mirovinskog stupa ne može se naknadno mijenjati. Može se, međutim, mijenjati korisnika u zajamčenom razdoblju (iako uz prethodno navedena ograničenja), ali se pri tome kod zajedničke mirovine svaka promjena može napraviti samo uz suglasnost bračnog druga.
Daniel Sever, dipl. iur
