Od 1. siječnja 2012. na snazi je novi Zakon o upravnim sporovima (dalje: ZUS), čime je započela sveobuhvatna reforma upravnog spora. Ta se reforma ne očituje samo u preustroju upravnog sudovanja (osnivanju upravnih sudova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, te prerastanju Upravnog suda RH u Visoki upravni sud RH), već i u širenju upravnosudske zaštite s ocjene zakonitosti upravnih akata na zakonitost upravnih ugovora i postupanja, uvođenju kontradiktorne rasprave te izvođenja dokaza od strane suda, naglasku na reformacijskim sudskim odlukama, ograničenom pravu žalbe, plaćanju troškova razmjerno uspjehu u sporu, uvođenju supsidijarne ocjene zakonitosti općih akata i dr.
Iz perspektive upravnog suda, početna faza upravnog spora ponajprije obuhvaća utvrđenje je li riječ o nadležnosti vijeća ili suca pojedinca (čl. 14. ZUS-a), ispitivanje nadležnosti suda za postupanje po tužbi (čl. 28. ZUS-a), ocjenjivanje urednosti tužbe (čl. 29. ZUS-a), ocjenjivanje pretpostavki za vođenje upravnog spora (čl. 30. ZUS-a), dostavu tužbe na odgovor tuženiku i zainteresiranoj osobi - ako u odnosnom sporu postoji zainteresirana osoba (čl. 32. ZUS-a), utvrđivanje može li spor biti riješen bez rasprave (čl. 36. ZUS-a), odluku o eventualnom zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe (čl. 26. st. 2. ZUS-a), inicijalnu odluku koje će činjenice utvrđene u prethodnome upravnom postupku sud uzeti u obzir, a koje će sam utvrđivati (čl. 33. ZUS-a), te zakazivanje rasprave (čl. 37. ZUS-a).
Tužitelj
Logično je pretpostaviti da će tužitelj najprije provjeriti ispunjavanje pretpostavki za vođenje upravnog spora (kako tužba ne bi bila odbačena), te svoje izglede za uspjeh u sporu (kako ne bi bio izložen plaćanju sudskih troškova).
Prilikom ocjene ispunjavanja pretpostavki za vođenje upravnog spora provjerit će:
- pravodobnost podnošenja tužbe,
- dira li se upravnim aktom (pojedinačnom odlukom), postupanjem ili upravnim ugovorom u njegovo pravo ili pravni interes,
- je li iskoristio redoviti pravni lijek protiv upravnog akta, postupanja, odnosno upravnog ugovora,
- postoji li u konkretnom slučaju sudska zaštita izvan upravnog spora,
- postoji li pravomoćna odluka već donesena u upravnom sporu u istoj stvari,
- je li riječ o postupovnoj odluci, protiv koje tužba nije dopuštena, osim ako je zakonom drukčije propisano.
Također, tužitelj će utvrditi mjesnu nadležnost upravnog suda u konkretnom slučaju (čl. 13. ZUS-a).
Prilikom sastavljanja tužbe u obzir je potrebno uzeti minimalni sadržaj tužbe (sve propisane identifikacijske, pravne i činjenične sastojke), određen u članku 23. ZUS-a, a podredno i minimalne sastojke svakog podneska u upravnom sporu (čl. 49. ZUS-a). Ako tužitelj ima opunomoćenika, uz tužbu dostavlja i punomoć (čl. 21. ZUS-a).
U okviru istog predmeta spora, tužitelj može proširiti tužbeni zahtjev do zaključenja rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda (čl. 40. ZUS-a). Međutim, zahtjev za naknadu štete i/ili povrat stvari, kao pridruženi (sporedni) tužbeni zahtjev, mora se podnijeti već u tužbi (čl. 23. st. 2. ZUS-a).
Također, kod mogućnosti rješavanja spora bez rasprave (čl. 36. ZUS-a) najčešće će biti riječ o situaciji kada tužitelj osporava samo primjenu materijalnog prava, dok su činjenice nesporne (t. 4. navedenog članka). Ako u takvom sporu tužitelj svejedno želi provedbu rasprave, mora to izrijekom navesti već u tužbi.
Tuženik
Prema članku 32. ZUS-a, u odgovoru na tužbu tuženik se treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, te priložiti sve dokaze kojima raspolaže. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan dostaviti i sve spise koji se odnose na predmet spora.
Ukoliko tuženik utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan, svrhovito je priznati tužbeni zahtjev, u cijelosti ili djelomično (čl. 42. ZUS-a - o postupanju tuženika prema tužbenom zahtjevu tijekom spora v. čl. 43. ZUS-a).
Tuženik u upravnom sporu nema pravo na „vanjsko zastupanje“ (čl. 20. st. 3. ZUS-a). U odgovoru na tužbu stoga je potrebno naznačiti i službenu osobu koja će u sporu poduzimati radnje za tuženika. Ako je temelj za poduzimanje radnji navedene osobe punomoć čelnika tuženika, punomoć se prilaže odgovoru na tužbu.
Sud ne može prisiliti tuženika da dostavi odgovor na tužbu i spise predmeta spora, ali može riješiti spor i bez spisa predmeta. U praksi, može se očekivati da bi u takvoj situaciji spor često bio riješen u korist tužitelja, pa tuženici i o tome trebaju voditi računa.
Pored toga, tuženici su javnopravna tijela, te se od njih očekuje da u upravnom sporu sudjeluju u skladu sa svojom javnom funkcijom, aktivno štiteći javni interes.
Ako u situaciji iz članka 36. točke 4. ZUS-a, prethodno spomenutoj u okviru analize postupanja tužitelja, tuženik želi provedbu rasprave, treba to izrijekom zatražiti već u odgovoru na tužbu.
Zainteresirana osoba
Za postupanje zainteresirane osobe vrijedi netom navedeno za tuženika, osim u dijelu koji se odnosi na priznanje tužbenog zahtjeva, te na dostavu spisa predmeta, kojima raspolaže tuženik, a ne zainteresirana osoba. Pored toga, zainteresirane osobe najčešće nisu ujedno i javnopravna tijela, iako to mogu biti (čl. 19. st. 2. ZUS-a). Ukoliko zainteresirana osoba ima opunomoćenika, uz odgovor na tužbu priložit će i punomoć.
Dr. sc. Alen Rajko, sudac i v. d. predsjednika Upravnog suda u Rijeci