Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, s tim da se vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuju ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.
No, Zakon o radu (Narodne novine 93/14) nije (jedini) izvor prava koji regulira radno vrijeme u svim djelatnostima. Tako se, primjerice, u djelatnosti trgovine u praksi postavilo pitanje smatra li se radnim vremenom vrijeme koje prodavač u trgovini provede pola sata prije početka radnog vremena trgovine i pola sata nakon zatvaranja, u koje vrijeme obavlja radnje kao što su: slaganje i priprema robe i pulta, pospremanje pulta nakon završetka radnog vremena i sl.? Dakle, radi se o obavljanju radnji koje su usko vezane uz obavljanje ugovorenih poslova prodavača.
Na radno vrijeme radnika koji ugovorene poslove za poslodavca obavljaju u prodavaonicama ili drugim oblicima trgovine, primjenjuju se odredbe Zakona o radu koje uređuju radno vrijeme radnika, a na radno vrijeme prodavaonica ili drugih oblika trgovine, primjenjuju se odredbe Zakona o trgovini (Narodne novine, broj 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13 i 30/14) kojima je uređeno radno vrijeme u djelatnosti trgovine, i to kao dnevno i tjedno radno vrijeme u kojem su prodavaonice i drugi oblici trgovine otvoreni za kupce.
Dakle, proizlazi da je tu riječ o dva različita pravna instituta.
Polazeći od odredbe članka 60. stavak 1. Zakona o radu, mišljenja smo da je vrijeme radnika zaposlenog u prodavaonici ili drugom obliku trgovine, u kojem je taj radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, njegovo radno vrijeme, bez obzira na početak i trajanje radnog vremena prodavaonice ili drugog oblika trgovine u kojoj taj radnik radi.
Zakon o radu propisuje da poslodavac mora obavijestiti radnika o njegovom rasporedu ili promjeni njegova rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika. Raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako raspored radnog vremena nije utvrđen na jedan od navedenih načina, o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
Zaključno, radno vrijeme radnika koji radi u određenoj prodavaonici ili drugom obliku trgovine, i gdje je on obvezan za poslodavca obavljati poslove, odnosno za koje mu je poslodavac dužan obračunati i isplatiti plaću u skladu sa Zakonom o radu, ne mora se po njegovu trajanju poklapati s radnim vremenom u djelatnosti trgovine, odnosno dnevnim i tjednim radnim vremenom u kojemu je prodavaonica u kojoj radnik radi, otvorena za kupce. Navedeno stajalište proizlazi iz mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 9. ožujka 2017. (službeno).