Dugotrajnost postupka posvojenja načelno proizlazi iz prirode odnosa koji se posvojenjem stvara između posvojitelja i posvojenika. Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze (članak 143. Obiteljskog zakona). Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb. Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno osporavanje niti utvrđivanje majčinstva ili očinstva (članak 147. Obiteljskog zakona). Neraskidivost odnosa uvjetuje oprez i nužnost kvalitetne i neishitrene procjene pri prosudbi najboljeg interesa djeteta odnosno podobnosti posvajatelja. Kvalitetnu procjenu jamče zakonske pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se postupak zasnivanja posvojenja pokrenuo.
Razlikujemo pretpostavke na strani posvojenika (pasivna adoptivna sposobnost) i pretpostavke na strani posvojitelja (aktivna adoptivna sposobnost) (članak 125. - 134. Obiteljskog zakona). Neke pretpostavke moguće je utvrditi jednostavnim uvidom u dokumentaciju djeteta i posvajatelja dok druge zahtjevaju iznimnu pažnju, a procjena njihova ispunjavanja provodi se u postupku za posvojenje. Postupak provodi po službenoj dužnosti centar za socijalnu skrb (CZSS) mjesta prebivališta ili boravišta djeteta. Prije pokretanja postupka za posvojenje, osoba koja želi posvojiti mora zatražiti od CZSS-a svojeg prebivališta mišljenje o podobnosti za posvojenje (članak 135. Obiteljskog zakona).
Mišljenje za posvojenje temelji se na procjeni psiholoških osobina i socio-amnestičkih podataka posvojitelja te predstavlja uvjet za ispunjenje važne pretpostavke: osobine posvajatelja moraju djetetu osigurati dobrobit. U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost (članak 3. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djece). Procjena posvajatelja jest dugotrajan postupak dok je njezin ishod u domeni diskrecione ocjene CZSS-a prebivališta posvojitelja.
Dugotrajnost postupka procjene uvjetuje i nedostatna kadrovska ekipiranost CZSS-a. Statistike socijalnog rada ističu da jedan stručni tim (socijalni radnik, psiholog, pravnik) ima u tretmanu oko 300 obitelji. Nasilja u društvu je sve više, a time se i broj kriznih intervencija povećava. Često puta stručni timovi nisu u mogućnosti dati prioritet procjeni posvajatelja. To bi se moglo izbjeći ukoliko bi zakon propisivao hitnost procjene potencijalnih posvojitelja od strane CZSS-a. Također, moguće je uvesti kategoriju stručnih djelatnika vanjskih suradnika ili stručnih suradnika koji bi radili honorarno i isključivo se bavili postupcima posvojenja. Podsjetimo, sam postupak posvojenja provodi CZSS prebivališta ili boravišta djeteta.
U praksi su moguća neslaganja u domeni diskrecione ocjene podobnosti posvojitelja između CZSS-a koji vodi postupak i CZSS-a koji je proveo procjenu podobnosti posvajatelja. Za očekivati je da stručni tim CZSS-a koji vodi postupak želi profesionalno upoznati potencijalne posvajatelje djeteta za čiju je dobrobit nadležan. Takvi prijepori mogu utjecati na nepotrebno produljenje samog postupka posvajanja. Da bi se izbjegle slične situacije moguće je zakonski propisati formiranje jedinstvenog registra posvajatelja koji bi sadržavao podatke o svim potencijalnim posvajateljima u jedinstvenoj bazi podataka. Registar bi sadržavao evidenciju posvajatelja koji prednost ostvaruju na temelju zadovoljenja potrebnih uvjeta za posvajanje.
U središnjoj fazi postupka CZSS pribavlja pristanke za posvojenje ukoliko su oni zakonska pretpostavka. Za posvojenje nije potreban pristanak roditelja djeteta koji je lišen roditeljske skrbi, potpuno lišen poslovne sposobnosti i koji je maloljetan, a nije sposoban shvatiti značenje posvojenja (članak 130. Obiteljskog zakona). Ukoliko je roditelj djeteta poznat i nije lišen roditeljske skrbi, za posvojenje je potreban pristanak obaju ili jedinog roditelja (članak 129.). Postupak posvojenja ne može se provesti bez pristanka roditelja. Roditelj može odustati od pristanka u roku od trideset dana od potpisivanja zapisnika. Posvojenje je zasnovano kada odluka o posvojenju postane pravomoćna (članak 141.), tada prestaje roditeljska skrb biološkom roditelju.
Nije teško zamisliti situaciju u kojoj je roditeljska skrb vraćena roditelju nakon pokretanja postupka za posvojenje njegova djeteta. Moguće je da su se životne okolnosti biološkog roditelja promijenile, a sud je donio odluku o vraćanju roditeljske skrbi. Ukoliko je roditelj pružio jamstva da će skrbiti o djetetu, a CZSS procjeni da je to u najboljem djetetovom interesu, postupak posvojenja će se prekinuti. Za potencijalne posvajatelje takva situacija nije nimalo ugodna osobito ako su upoznali dijete i stvorili određena očekivanja.
Često puta razloge dugog trajanja postupka posvojenja možemo pronaći u neodgovornom ponašanju bioloških roditelja djeteta. U praksi je znatan broj slučajeva u kojima roditelji nisu skrbili o svojoj djeci ili su skrbili djelomično i nedovoljno, a nisu željeli dati pristanak za posvajanje djeteta. Raznim manipulacijama sustava izbjegavali su lišenje roditeljske skrbi. Djeca su godinama bila primorana živjeti u udomiteljskim obiteljima ili domovima bez mogućnosti posvajanja.
Manipulacije sustava od strane roditelja osobito su prisutne kod izbjegavanja sankcije oduzimanja roditeljske skrbi. Naime, Obiteljski zakon propisuje da će sud u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, lišiti prava na roditeljsku skrb ukoliko ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi ili koji u roku godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema osobito opravdan razlog (članak 114.). Neki roditelji godinama, pa sve do djetetove punoljetnosti, izvršavaju svoje obveze samo onoliko koliko je potrebno da se zadovolje zakonske pretpostavke kako bi izbjegli stvaranje uvjeta za oduzimanje roditeljske skrb.
Centri za socijalni rad nemaju uvijek dovoljno odlučnosti da presjeku začarani krug stalnih obećanja majki ili očeva da će preuzeti brigu o djetetu. Roditelji ponekad odvedu dijete iz ustanove da bi ga nakon par mjeseci ponovo vratili. Iskustva govore da takva djeca trpe najviše trauma i trajnu nemogućnost da budu posvojena. U ovom segmentu, postupak posvajanja mogao bi se olakšati izmjenama zakonske regulative koja bi dodatno razradila oduzimanje roditeljske skrbi kako bi se izbjegle dosadašnje mogućnosti manipulacije sustava od strane neodgovornih roditelja.
Iako iskazanim nismo iscrpili sve moguće čimbenike koji utječu na dugotrajnost procesa posvajanja, istaknuli smo one najvažnije. Primjerenim zakonskim reguliranjem navedenih problema postupak posvajanja mogao bi se znatno skratiti i biti učinkovitiji. Najvažnije, djeca, posvajatelji i drugi sudionici postupka posvajanja ne bi trpili toliko stresa.
Pripremio: Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.