Institut prava zadržanja reguliraju odredbe članka 72. – 75. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08). Prema tim odredbama vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje, vjerovnik ima pravo zadržanja iako njegova tražbina nije dospjela.
Učinak prava zadržanja sastoji se u tome da vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika. No, vjerovnik je dužan vratiti stvar dužniku ako mu ovaj da odgovarajuće osiguranje njegove tražbine.
Može se reći da je pravo zadržanja pravni institut koji vjerovnika dospjelog potraživanja, u čijem posjedu se nalazi neka dužnikova stvar, ovlašćuje da zadrži tu stvar do ispunjenja ili pružanja odgovarajućeg osiguranja i da se, nakon što pravovremeno obavijesti dužnika o svojoj namjeri, naplati iz njezine vrijednosti.
Dakle, da bi pravo zadržanja moglo nastati potrebno je da budu ispunjene sljedeće pretpostavke:
1. mora postojati odgovarajuća (dospjela) tražbina,
2. vjerovnik mora biti u posjedu stvari,
3. potrebno je da je i stvar (predmet) posjeda odgovarajući za pravo zadržanja,
4. mora postojati pravna veza između tražbine i predmeta prava zadržanja.
Predmet prava zadržanja mogu biti kako pokretnine, tako i nekretnine, pa i novac. No, vjerovnik nema pravo zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje.
Tako se, u smislu navedenog, postavilo pitanje smije li kod prestanka radnog odnosa poslodavac jedno vrijeme zadržati radnikovu radnu knjižicu i druge radnikove dokumente dok radnik poslodavcu ne vrati određeni financijski dug?
U odgovoru na pitanje treba poći od odredbe članka 73. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj vjerovnik ne može zadržati punomoć dobivenu od dužnika, a ni druge dužnikove isprave, iskaznice, dopise i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. U konkretnom slučaju, radna knjižica i općenito njegovi osobni dokumenti, u smislu navedene odredbe, dužnikove su isprave, koje se, osim toga, ne mogu izložiti prodaji. Naime, prema članku 135. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona (NN 112/12) izuzete su od ovrhe, među ostalim, i osobne isprave.
Dakle, poslodavac ne smije zadržati radnikovu radnu knjižicu niti druge njegove osobne dokumente. Uostalom i članak 291. stavak 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11) propisuje da je poslodavac dužan radniku vratiti radnu knjižicu nakon prestanka ugovora o radu.