Načini prestanka ugovora o radu propisani su člankom 112. Zakona o radu (NN 93/14). Novi Zakon o radu uvodi jednu novinu u razloge prestanka ugovora o radu, a to je prestanak postojanja poslodavca fizičke osobe, što proizlazi iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona. Zanimljivo je da on ne propisuje prestanak ugovora o radu prestankom postojanja poslodavca pravne osobe, što je, mišljenju smo, veliki propust. Sukladno važećim pozitivno–pravnim propisima, do prestanka postojanja poslodavca – pravne osobe može doći na dva načina. Mogli bi ih podijeliti na dobrovoljni i prinudni prestanak. Naime, Zakon o trgovačkim društvima uređuje likvidaciju trgovačkog društva kao način prestanka društva voljom njegovih članova. Od tzv. prinudnih načina prestanka postojanja društva svakako treba izdvojiti stečaj i brisanje trgovačkih društava iz sudskog registra na osnovi članka 70. Zakona o sudskom registru, a po prijedlogu Porezne uprave.
Osvrnut ćemo se na prestanak trgovačkog društva kao poslodavca tzv. prinudnim putem. Najčešći razlog brisanja trgovačkih društava iz sudskog registra, a ujedno i najjeftiniji način likvidacije trgovačkog društva, je nedostavljanje godišnjih financijskih izvješća FINI radi javne objave. Javna objava ovih izvješća dodatno se naplaćuje i njihovo nedostavljanje ne mora nužno značiti da društvo ne vodi poslovne knjige već samo da nije dostavilo financijska izvješća radi javne objave. Trgovačko društvo koje bi prestalo postojati na osnovi članka 70. Zakona o sudskom registru, može ujedno imati i zaposlenih radnika. Međutim, Zakon o radu ne propisuje, kao razlog prestanka ugovora o radu, prestanak postojanja poslodavca pravne osobe niti je sud, a ni predlagatelj, dužan voditi računa o zaposlenim radnicima.
Drugi način prestanka trgovačkih društava svakako je stečajni postupak. Stečajni dužnik koji nema imovine, a podnio je prokazni popis imovine, prestat će postojati primjenom članka 203. Stečajnog zakona. Prilikom otvaranja i zaključenja stečajnog postupka može se dogoditi da stečajni dužnik ima zaposlenih radnika, međutim, on nije dužan u prokaznom popisu imovine navesti takvu činjeničnu okolnost. Iako prestanak postojanja poslodavca prave osobe nije, sukladno Zakonu o radu, razlog prestanka ugovora o radu, to proizlazi iz prirode stvari. Radnik koji je zaposlen kod poslodavca koji više ne postoji kao pravni subjekt, nije u radnom odnosu.
Dakle, iako Zakon o radu ne propisuje prestanak radnog odnosa prestankom postojanja poslodavca pravne osobe, jasno je da radnik brisanjem trgovačkog društva prestaje biti u radnom odnosu kod poslodavca. Nadalje, Zakon o radu ne propisuje, a trebao bi, da prestanak postojanja poslodavca pravne osobe zapravo dovodi do poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. Također, naši pozitivno–pravni propisi ne reguliraju prava radnika u slučaju prestanka postojanja poslodavca prave osobe. Ovo pitanje vrlo je važno zbog daljnjeg ostvarivanja prava radnika za vrijeme nezaposlenosti. Ukratko, ako bi poslodavac bio brisan u stečajnom postupku primjenom članka 203. Stečajnog zakona, radnicima bi ostala mogućnost prijaviti svoje potraživanje Agenciji za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca i na taj način ostvariti pravo na naknadu za neisplaćene plaće i otpremninu.
Brisanjem trgovačkih društava iz sudskog registra na osnovi članka 70. Zakona o sudskom registru, radnicima bi ostala uskraćena bilo kakva mogućnost daljnje naplate svojih potraživanja iz radnog odnosa, a i nadalje bi ostalo upitno predstavlja li takav prestanak radnog odnosa zapravo poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
Daniel Deković, mag. iur.