c S
Kolumna

Ustavno impotentan predsjednik

doc. dr. sc. Mato Palić Predsjednik Katedre za ustavno i europsko pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku
23.04.2024

Neposredno nakon što su 17. travnja 2024. godine održani izbori za zastupnike u Hrvatski sabor (iako još uvijek nemamo službene i konačne rezultate jer se na dva biračka mjesta mora ponoviti glasanje) Ustavni sud Republike Hrvatske je donio Upozorenje i Priopćenje u kojem je zaključio kako Predsjednik Republike Hrvatske ne može biti mandatar za sastav nove Vlade RH ni premijer, neovisno o tome hoće li podnijeti ostavku ili ne. Ovakav stav Ustavnog suda Republike Hrvatske je sasvim očekivano proizveo čitav niz različitih reakcija.

Donošenju najnovijeg gore navedenog upozorenja i priopćenja prethodilo je Upozorenje od 18. ožujka 2024. u kojem je Ustavni sud upozorio Predsjednika Republike Hrvatske da ne može biti kandidat na izborima niti smije sudjelovati u izbornoj kampanji sve dok obnaša dužnost, jer je takav angažman nespojiv s ustavnim položajem Predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, iz samo njemu poznatih razloga i motiva nakon tog prvog upozorenja, Zoran Milanović je opetovano javno istupao govoreći kako će on biti budući premijer, govorio o imenima ljudi koji bi mogli obnašati ministarske dužnosti u njegovoj vladi, pozivao birače da glasaju za sve političke stranke osim HDZ-a i, a sudeći prema izjavi zastupnika Hajdaša Dončića, sudjelovao u prikupljanju potpisa zastupnika za svoju poziciju mandatara. Dakle, postupao je protivno upozorenju Ustavnog suda i ponašao se kao član neke političke stranke. Takvim postupcima Predsjednik Republike Hrvatske je doveo Ustavni sud u situaciju u kojoj je morao reagirati. Iako je Ustavni sud u prvom upozorenju naveo kako temeljem Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ima ovlasti poništiti sve ili pojedine izborne radnje ili odluke ukoliko utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu i zakonu Zoran Milanović to upozorenje nije shvatio dovoljno ozbiljno. Posljedice takvog stava su uslijedile vrlo brzo nakon izbora i u ovom trenutku znamo kako Zoran Milanović sasvim sigurno neće postati novi premijer.

Kritike koje su uslijedile nakon novog upozorenja i priopćenja Ustavnog suda se svode na činjenicu kako Ustavni sud nije imao ovlasti postupiti na takav način jer nakon podnošenja ostavke više ne postoji prepreka za prihvaćanje mandata. Međutim, postavlja se pitanje kakav bi ustavnopravni učinak imala ostavka Predsjednika RH ukoliko bi ju on podnio? Djeluju li pravni učinci ostavke od dana podnošenja za ubuduće ili ona ima povratno djelovanje? Može li ostavka nakon izbora konvalidirati neustavne aktivnosti Predsjednika RH? Ostavka Predsjednika Republike nema retroaktivan učinak i njezino podnošenje ne može konvalidirati prethodne neustavne postupke. Ta činjenica je pravno neupitna i ne postoji argumentacija za suprotan stav.

Druga kritika se odnosila na ovlast Ustavnog suda da onemogući prihvaćanje mandata ili preuzimanje dužnosti premijera. U tom kontekstu valja skrenuti pozornost na činjenicu da Ustavni sud ima ovlast (koju niti jedan kritičar nije doveo u pitanje) poništiti čak i izborni rezultat i naložiti ponovno provođenje izbora. Ukoliko Ustavni sud, a temeljem odredbe iz članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, pod određenim uvjetima ima ovlast poništit sve izborne radnje i odluke onda je nejasno kako nema ovlast poništiti i odluku o povjeravanju mandata za sastav Vlade RH. To je contradictio in adiecto. Ustavni zakon vrlo jasno kaže sve i ničim ne ograničava te ovlasti na način da bi mogao neke, a neke ne bi mogao. Je li odluka o povjeravanju mandata za sastav Vlade izbora radnja? Apsolutno da je. Osim naravno ukoliko bi neki kritičar pokušao objasniti kako je to postizborna radnja pa ne ulazi u okvir ovlasti koje Ustavni sud ima. Takva konstrukcija bi predstavljala školski primjer gramatičke (i pogrešne) interpretacije odredbi Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ustavni sud je u novom priopćenju i upozorenju naveo kako osim ovlasti iz članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu postoji i njegova ovlast iz članka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu prema kojoj upravo Ustavni sud jamči primjenu Ustava. Kako bi to Ustavni sud mogao jamčiti poštivanje i primjenu Ustava ako ne bi mogao ograničiti neustavnog političkog aktera u ostvarivanju političkih ciljeva? Davanjem upozorenja bez ikakvih posljedica. Nekome bi to politički odgovaralo, ali to nema veze s primjenom Ustava.

Upozorenje i priopćenje Ustavnog suda nije bilo doneseno jednoglasno. Troje sudaca je napisalo i očitovanje u kojem su naveli razloge zbog kojih se ne slažu s većinskim stavom. Troje sudaca zauzima stav kako takva sankcija (onemogućavanje kandidature) nigdje nije propisana pa se zato niti ne može izreći. Međutim, njima bi iz vrlo stabilne prakse Ustavnog suda trebalo biti poznato kako u Ustavu Republike Hrvatske postoje ograničenja koja su inherentna ustavnom tekstu iako nisu izrijekom propisana. Jedno od takvih je i stajalište Ustavnog suda prema kojem Predsjednik RH ne može biti kandidat na izborima niti sudjelovati u kampanji koje je Ustavni sud iskazao u prvom upozorenju. S tim stajalištem su se u prethodnom očitovanju suglasili isti ti suci Ustavnog suda. Međutim, nigdje u Ustavu Republike Hrvatske niti u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izrijekom ne piše da Predsjednik Republike Hrvatske ne može biti kandidat niti sudjelovati u izbornoj kampanji. Prilično je nejasno zašto se troje sudaca slažu s ograničenjem koje nije izrijekom napisano u ustavnom i zakonskom tekstu implicirajući time da postoje inherentna ograničenja, ali traže izrijekom napisano ograničenje u drugom slučaju. Na to pitanje sasvim sigurno oni znaju odgovor iako ga u njihovim očitovanju nije moguće pronaći.


Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.