Područje kreditnog odnosa u hrvatskom zakonodavstvu regulirano je Zakonom o potrošačkom kreditiranju1 kojim su uređeni ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje Zakon.
Iako je postojeći Zakon više puta mijenjan i dopunjavan radi povećanja razine zaštite potrošača, nova europska pravila o potrošačkim kreditima koja obuhvaćaju brojne odredbe kojima se dodatno štite građane, poput zabrane jednostranog povećanja limita dopuštenog i prešutnog prekoračenja i drugo, ponukala su zakonodavca da izradi novi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Prvo čitanje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju doneseno je u Hrvatskom saboru 17. listopada 2023. godine većinom glasova.
I. Nova Direktiva (EU) 2023/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023.
Donošenjem nove Direktive u prvom redu naše će se zakonodavstvo uskladiti s Direktivom (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU.
Direktiva 2021/2167 izmijenila je Direktivu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ.
Iako Direktiva 2021/2167 primarno uređuje pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita, na razini Europske unije utvrđeno je kako je potrebno izmijeniti i Direktivu 2008/48/EZ kako bi se omogućilo da potrošač prije izmjene uvjeta ugovora o kreditu dobije sve bitne informacije te kako bi se uvelo razumno restrukturiranje kredita prije pokretanja ovršnog postupka.
Direktivom 2021/2167 treba se potaknuti razvoj sekundarnih tržišta neprihodonosnih kredita u Europskoj uniji uklanjanjem prepreka i uvođenjem zaštitnih mehanizama za prijenos neprihodonosnih kredita s kreditnih institucija na kupce kredita, uz istodobnu zaštitu prava dužnika. Predmetnom Direktivom izričito je navedeno da kupac neprihodonosnog kredita ne može biti druga kreditna institucija. Smisao ove odredbe je upravo u efikasnijem poslovanju kreditnih institucija. Neprihodonosni krediti nepovoljno utječu na banke.
Prvenstveno se takvim kreditima smanjuje profitabilnost banaka, jer se stvaraju gubici, a kako bi se pripremile za gubitke, banke moraju izdvojiti rezervacije. Rezervirani novac se ne može upotrijebiti u drugu svrhu, odnosno banke koje imaju previše neprihodonosnih kredita ne mogu kreditirati druga trgovačka društva, a posljedično ta društva ne mogu rasti, razvijati se i stvarati nova radna mjesta. Time se smanjuju prihodi i banaka i trgovačkih društava, a time i gospodarstvo države u cjelini.
Nakon opsežne rasprave na razini Europske unije donesena je Direktiva (EU) 2023/2225 europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023.2 o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive 2008/48/EZ koja uređuje rad pružatelja usluga servisiranja kredita i kupaca kredita koju države članice moraju prenijeti u nacionalne pravne sustave i objaviti do 29. prosinca 2023. godine.
Nova europska pravila obuhvaćaju brojne odredbe koje dodatno štite građane, poput zabrane jednostranog povećanja limita dopuštenog i prešutnog prekoračenja kao i drugo.
Očekuje se da će primjena nove Direktive osigurati i ujednačiti uvjete za ulazak kupaca kredita i pružatelja usluga servisiranja kredita na tržište, ali i omogućiti da se temeljem odobrenja za prekogranično poslovanje djelatnosti obavljaju na cijelom jedinstvenom tržištu Europske unije.
Na razini EU-a pravila o potrošačkim kreditima posljednji su put regulirana 2008. godine, ali kako su se digitalizacijom izmijenili procesi donošenja odluka i navike potrošača, koji sada žele lakši i brži postupak za dobivanje kredita, za koje često podnose zahtjeve putem interneta, nametnula se i potreba za boljim reguliranjem ovog područja.
Također, informacije o kreditima nastoje se učiniti jasnijima i zabranjuje se oglašavanje kojim se potrošače potiče na traženje kredita, sugerirajući da bi im to poboljšalo financijsku situaciju ili kod potrošača mogu pobuditi lažna očekivanja u vezi s dostupnošću ili troškom kredita. Oglašavanje mora sadržavati "jasno i istaknuto upozorenje kako bi potrošači bili svjesni toga da pozajmljivanje novca nije besplatno".
Nadalje, Direktivom se zabranjuje nezatraženo odobravanje kredita, uključujući unaprijed odobrene kreditne kartice poslane potrošačima, jednostrano povećanje potrošačeva prekoračenja ili ograničenja potrošnje po kreditnoj kartici.
Potpuno usklađivanje potrebno je kako bi se osiguralo da svi potrošači u Europskoj uniji uživaju visoku i ekvivalentnu razinu zaštite svojih interesa i kako bi se stvorilo unutarnje tržište koje dobro funkcionira.
U skladu s time, države članice trebale bi imati mogućnost zadržati postojeće ili uvesti nove nacionalne odredbe o solidarnoj odgovornosti dobavljača robe odnosno pružatelja usluga i vjerovnika. Države članice također bi trebale imati mogućnost zadržati ili uvesti nove nacionalne odredbe o otkazivanju ugovora o kupoprodaji robe ili pružanju usluga ako potrošač ostvaruje svoje pravo na odustanak od ugovora o kreditu.
S obzirom na to, kad je riječ o ugovorima o kreditu bez roka dospijeća, državama članicama trebalo bi biti dopušteno da odrede minimalno razdoblje koje treba proteći od trenutka kada vjerovnik zatraži povrat do dana kad se kredit mora vratiti.
Kako navedena Direktiva predstavlja samo određene prilagodbe te nije u konačnici uredila sve aspekte koji su bitni u ovom području, zakonodavac je u cilju bolje zaštite dužnika, koje se ne odnose samo na kupoprodaju neprihodnosnih kredita već i na potraživanja od drugih vjerovnika kao što su teleoperateri, komunalna društva i dr., transponirao Direktivu i na izmjene i dopune Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i na izmjene i dopune Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja čime sveobuhvatno uređuje to područje.
Stoga su Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje kao paket od tri zakona doneseni u Hrvatskom saboru, u prvom čitanju 17. listopada 2023. godine, većinom glasova.
Također, Direktivom je uvedena obveza vjerovnika da obavijeste potrošača o namjeravanom smanjenju ili otkazivanju prekoračenja "najmanje 30 dana prije stupanja na snagu" kao i mogućnost otplate u 12 rata. EU je novom Direktivom propisao jasnu komunikaciju banaka s potrošačima, obvezu davanja jasnijih informacija potrošačima, a prešutna prekoračenja po računima neće se moći naplatiti odjednom i bez najave.
Ovdje treba spomenuti Memorandum između Vlade, svih banaka i HNB-a3 od 22. srpnja 2022. godine kojim je Hrvatska u velikoj mjeri već usvojila pravila o dopuštenom prekoračenju i prešutnim minusima.
Zemlje članice Europske unije će imati tri godine da u svoje zakonodavstvo unesu odredbe nove direktive EU-a, a najkasnija primjena je od 2026. godine.
II. Što donosi novo nacionalno uređenje
Budući da nova Direktiva predstavlja samo određene prilagodbe te nije u konačnici uredila sve aspekte koji su bitni u ovom području, zakonodavac je u cilju bolje zaštite dužnika, koje se ne odnose samo na kupoprodaju neprihodnosnih kredita već i na potraživanja od drugih vjerovnika kao što su teleoperateri, komunalna društva i dr. transponirao Direktivu i na izmjene i dopune Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i na izmjene i dopune Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja čime sveobuhvatno uređuje to područje.
1. Bolja zaštita dužnika prije kupoprodaje
Uvođenje obveze nuđenja učinkovitih mjera olakšavanja otplate kredita kroz novine Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i novine Zakona o potrošačkom kreditiranju na adekvatan način će se adresirati potreba primjene učinkovitih mjera olakšavanja otplate kredita ne samo prije pokretanja ovršnih postupaka, već i prije kupoprodaje potraživanja.
Već danas kreditne institucije imaju obvezu ponuditi potrošaču koji ima poteškoća u plaćanju stambenog kredita mjere za olakšavanje otplate kredita prije pokretanja ovršnog postupka. Ovim zakonskim prijedlozima navedena obveza se proširuje na sve potrošačke kredite, dakle ne samo na stambene potrošačke kredite, te je kreditna institucija dužna ponuditi potrošaču jednu ili više mjera otplate, i to prije sklapanja ugovora o kupoprodaji kredita i prije pokretanja ovršnog postupka što zahtijeva NPL Direktiva.
Dakle, donošenjem ova dva zakonska prijedloga povećat će se razina zaštite potrošača kroz uvođenje obveza kreditnim institucijama da prije pokretanja ovršnog postupka, ali i prije kupoprodaje potraživanja poduzmu razumne i opravdane mjere radi postizanja dogovora u vezi s naplatom obveza iz ugovora o potrošačkom, odnosno stambenom potrošačkom kreditu s potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju.
Također, kreditna institucija bit će dužna potrošače koji imaju poteškoće u plaćanju pisano informirati o aktivnostima koje namjerava poduzeti ili je poduzela u svrhu naplate te predložiti mjere za olakšanje otplate ugovora o potrošačkom, odnosno stambenom potrošačkom kreditu. Isto tako, kreditna institucija dužna je organizirati funkciju za praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoće u plaćanju te uspostaviti kontakte s takvim potrošačima i pružiti im sve odgovarajuće informacije i podršku.
Obveza dostave obavijesti o namjeri kupoprodaje ugovora
Sukladno Prijedlogu zakona, kreditna institucija odnosno drugi vjerovnik bit će dužni najmanje 30 dana prije kupoprodaje ugovora poslati obavijest o ukupnom stanju duga na dan slanja obavijesti, kao i strukturu dugovanja prema sljedećim stavkama: glavnica, kamata, naknade i drugi troškovi te informaciju kako se navedeni iznosi mogu platiti, uz najavu namjere kupoprodaje prava vjerovnika iz ugovora i navodeći pri tome namjeravani dan prijenosa, a koji ne može biti kraći od 30 dana od dana slanja obavijesti.
2. Bolja zaštita dužnika nakon kupoprodaje
Prema Prijedlogu zakona utvrđuju se tri načela usmjerena na osiguravanje višeg standarda zaštite potrošača.
Načelo ravnopravnosti: Kupac kredita i kupac drugog potraživanja imaju ista prava prema dužniku koja je prema njemu imao vjerovnik prije sklapanja ugovora o kupoprodaji neprihodnosnog kredita odnosno ugovora o kupoprodaji drugog potraživanja, a dužnik u odnosu prema kupcu kredita i kupcu drugog potraživanja ne smije biti pravno ili stvarno u nepovoljnijem položaju.
Načelo poštenog i profesionalnog postupanja prema potrošaču: Kupac kredita, pružatelj usluge servisiranja kredita i izvoditelj usluge servisiranja kredita odnosno kupac drugog potraživanja, pružatelj usluge servisiranja drugog potraživanja i izvoditelj usluge servisiranja drugog potraživanja dužni su u svojim odnosima s potrošačem postupati u dobroj vjeri, pošteno i s profesionalnom pažnjom te poštivati i štititi osobne podatke, kao i privatnost potrošača.
Načelo zabrane nepoštene poslovne prakse i neprimjerene komunikacije s potrošačem i drugima: Nepoštena poslovna praksa je zabranjena, a kupcu kredita, pružatelju usluge servisiranja kredita i izvoditelju usluge servisiranja kredita odnosno kupcu drugog potraživanja, pružatelju usluge servisiranja drugog potraživanja i izvoditelju usluge servisiranja drugog potraživanja je osobito zabranjeno kontaktirati potrošača na neprimjeren način, uznemiravati potrošača, vršiti prisilu prema potrošaču ili nedopušteno utjecati na potrošača te mu je zabranjeno kontaktirati, uznemiravati, vršiti prisilu ili nedopušteno utjecati na članove kućanstva potrošača, susjede, rodbinu i druge osobe s njim povezane. Teret dokaza o istinitosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom je na kupcu kredita, pružatelju usluge servisiranja kredita i izvoditelju usluge servisiranja kredita odnosno kupcu drugog potraživanja, pružatelju usluge servisiranja drugog potraživanja i izvoditelju usluge servisiranja drugog potraživanja.
Obavještavanje dužnika o izvršenoj kupoprodaji
Prijedlogom zakona definirana je obveza dostave obavijesti o kupoprodaji ugovora o neprihodonosnom kreditu, odnosno o kupoprodaji drugog potraživanja s točno propisanim sadržajem s ciljem da dužnik uvijek zna tko je njegov vjerovnik u odnosu na svako pojedino potraživanje, kao i da zna druge bitne detalje vezane za to potraživanje.
Komunikacija s dužnikom
U svjetlu naprijed navedenih načela, Prijedlogom zakona detaljno se propisuje kako se smije komunicirati s dužnikom. Prema dužniku je dopušteno komunicirati telefonom, pisanim putem i to putem pošte, elektroničke pošte ili kratkih tekstnih poruka (SMS poruke), isključivo radnim danom u razdoblju od 8:00 do 20:00 sati. Dužnika se ne smije kontaktirati više od jednom tijekom istog mjeseca za isti ugovor, osim u sljedećim slučajevima:
- ako obavještava dužnika da će pokrenuti postupak radi prisilne naplate po ugovoru
- ako obavještava dužnika da odustaje od naplate po ugovoru
- ako kontaktira dužnika s obvezujućom ponudom/nagodbom kojom se nudi umanjenje duga i/ili obročna otplata duga slijedom ponovnog pregovaranja s dužnikom u pogledu uvjeta povezanih s pravima vjerovnika iz ugovora
- ako dužnik na to da izričiti pisani pristanak.
Dužnika se ne smije kontaktirati na radnom mjestu niti se smije kontaktirati njegova poslodavca niti ga se smije posjećivati u njegovom domu, bez njegovoga izričitog pisanog pristanka.
Obveza uspostave unutarnjeg rješavanja prigovora
Prijedlogom zakona obvezuje se kupce i pružatelje usluge servisiranja da omoguće dužniku podnošenje prigovora kojeg oni moraju razmotriti. U tom smislu propisuje se obveza omogućavanja podnošenja pisanog prigovora bez naknade u poslovnim prostorijama, putem pošte ili elektroničke pošte. Obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora mora biti istaknuta u poslovnim prostorijama i na internetskoj stranici. Odgovor na prigovor tj. na sve primjedbe navedene u prigovoru mora se dostaviti podnositelju prigovora najkasnije u roku od deset dana od dana zaprimanja prigovora, i to pisanim putem ili, ako je tako ugovoreno između pružatelja usluge servisiranja i dužnika, na drugom trajnom mediju, jasno se izjašnjavajući prihvaća li osnovanost prigovora potrošača. Pritom se u odgovoru na prigovor mora uputiti dužnika na mogućnost podnošenja pritužbe Hrvatskoj narodnoj banci, odnosno Financijskom inspektoratu.
Podnošenje prigovora izravno Hrvatskoj narodnoj banci i Financijskom inspektoratu
Dužnik može i izravno Hrvatskoj narodnoj banci i Financijskom inspektoratu uputiti pritužbu protiv kupca i pružatelja usluga servisiranja ako smatra da postupaju protivno odredbama Prijedloga zakona.
U tom slučaju će kupac odnosno pružatelj usluge servisiranja biti pozvan da se u roku deset dana očituje, kao i da dostavi dokaze na koje se poziva, osim ako iz same pritužbe i podataka proizlazi da pritužba nije osnovana. Ako se povodom pritužbe utvrdi da postoji osnovana sumnja da je postupljeno protivno odredbama Prijedloga zakona i time je počinjen prekršaj, pokrenut će se prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga.
Uvođenje obveze licenciranja pružatelja usluge servisiranja NPL-ova banaka
Prijedlogom zakona su detaljno uređene procedure Hrvatske narodne banke vezane davanje odobrenja za rad, kao i potrebna dokumentacija, ali i svi aspekti vezani za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad te oduzimanja odobrenja za rad tj. donošenje rješenja o njegovom ukidanju.
Nadzor nad radom subjekata koji se bave djelatnošću otkupa i servisiranja potraživanja općenito
S obzirom na specifičnost poslovanja, a s obzirom da pružateljima usluga servisiranja NPL-ova, odobrenja za njihov rad daje Hrvatska narodna banka, ona će ujedno vršiti i nadzor nad radom tih servisera NPL-ova. Uz njih Hrvatska narodna banka će nadzirati i kupce NPL-ova. Prilikom određivanja Hrvatske narodne banke kao nadležnog tijela za nadzor kupaca NPL-ova Ministarstvo financija je kao stručni nositelj izrade ovog propisa stava da Hrvatska narodna banka treba pratiti potraživanja proizišla iz rada banaka čak i kada ta potraživanja nakon kupoprodaje iziđu iz banaka, a s obzirom na potrebu osiguravanja jednake razine zaštite potrošača i zadržavanja razine prava koju su potrošači tj. dužnici imali i kada njihov vjerovnik više nije kreditna institucija. Iako nije riječ o financijskim institucijama, ipak riječ je o društvima koja između ostalog preuzimaju financijska potraživanja koja su bila prije bila po nadzorom Hrvatske narodne banke-a te koja bi Hrvatska narodna banka trebala i nastaviti pratiti.
Za nadzor na serviserima i kupcima drugih potraživanja bit će nadležan Financijski inspektorat. Ako se u postupku nadzora utvrdi da su prekršene odredbe zakona, pokrenut će se prekršajni postupak u kojem se mogu izreći novčane kazne čiji je raspon propisan Prijedlogom zakona. Uz prekršajnu odgovornost, popisana je mogućnost izricanja nadzornih mjera i nalaganje otklanjanja nepravilnosti.
Pritom Hrvatska narodna banka može izreći sljedeće nadzorne mjere:
- naložiti tijelu subjekta nadzora Hrvatske narodne banke da razriješi člana upravljačkog i/ili nadzornog tijela
- privremeno zabraniti pružatelju usluge servisiranja kredita pružanje jedne ili više usluga servisiranja kredita
- brisati podružnicu pružatelja usluge servisiranja kredita iz registra
- naložiti ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je pružatelj usluge servisiranja kredita dobio odobrenje za rad
- naložiti pružatelju usluge servisiranja kredita revidiranje ili raskid ugovora o povjeravanju aktivnosti usluga servisiranja kredita izvoditelju servisiranja kredita
- u svrhu djelotvornog osiguranja prava dužnika, naložiti izmjenu politika i procedura vezanih uz sustav upravljanja i mehanizme unutarnjih kontrola
- naložiti da subjekt nadzora Hrvatske narodne banke izmijeni politike i procedure kojima se uređuje odnos s dužnicima kako bi se osiguralo pravedno i savjesno postupanje s dužnicima i evidentiranje i rješavanje prigovora dužnika
- naložiti subjektu nadzora Hrvatske narodne banke dostavljanje dodatnih informacija
- naložiti radnju, propuštanje ili trpljenje u svrhu poboljšanja poslovanja subjekta nadzora Hrvatske narodne banke te otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.
Financijski inspektorat može:
- dati pisano upozorenje ako se u poslovanju utvrde manje nepravilnosti i nedostatci koji nemaju značenje povrede odredbi Prijedloga zakona ili ako smatra da je to potrebno radi usklađivanja rada s drugim propisima, uz navođenje roka za izvršenje predmetne mjere
- rješenjem naložiti mjeru za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti u radu u roku koji odredi
- rješenjem privremeno ograničiti i/ili zabraniti obvezniku pružanje usluge servisiranja u trajanju od najdulje 12 mjeseci ako tijekom nadzora utvrdi da bi pružanje te usluge moglo dovesti do novih povreda odredbi Prijedloga zakona
- poduzeti ostale mjere i radnje za koje je ovlašten Prijedlogom ili drugim propisom.
Ovakva predložena rješenja se smatra optimalnim obzirom da se ono učinkovito primjenjuje kod još nekih propisa koji su već na snazi u Republici Hrvatskoj (Zakon o deviznom poslovanju, Zakon o platnom prometu, Zakon o elektroničkom novcu) gdje HNB licencira obveznike (ovlaštene mjenjače, pružatelje platnih usluga, institucije za elektronički novac), a Financijski inspektorat provodi nadzor i prekršajni postupak.
Tatjana Martinović, dipl. iur.
Predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora
^ 1 "Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22.
