Pravo suvlasništva nekretnina podrazumijeva i pravo na razvrgnuće toga prava. Mogućnost razvrgnuća suvlasničke zajednice propisuju odredbe članka 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tim je Zakonom propisano da ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud (stavak 4. članka 49.).
Kada sud odlučuje o razvrgnuću suvlasništva bilo u izvanparničnom, parničnom ili ovršnom postupku, on nije slobodan u izboru načina na koji će se razvrgnuće provesti. Naime, u skladu s odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada razvrgnuće provodi sud, on je u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, ako takve postoje, koje utječu na način razvrgnuća, a zatim je vezan valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, te konačno sud je vezan i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona.
Tek ako način razvrgnuća nije u svemu određen strogim zakonskim odredbama, sporazumom stranaka i pravom na razvrgnuće isplatom, sud će odlučiti o načinu razvrgnuća, i to tako da se suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava: a) fizičkom diobom pokretnih stvari i b) geometrijskom diobom nekretnina (stavak 2. članka 50.), a ako nije moguća fizička, odnosno geometrijska dioba, a da se znatno ne umanji vrijednost stvari, suvlasništvo takvih nedjeljivih stvari razvrgava se civilnom diobom (stavak 4. članka 50.). Ako se razvrgava suvlasništvo nekoliko stvari istodobno tada, ako to zahtijeva neki od suvlasnika, sud može odlučiti da se razvrgnuće provede razdiobom po ekvivalentu (članak 52.).
Jedno od pitanja koje se postavilo u praksi je na temelju kojih se propisa donosi odluka o troškovima u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice? O tome se odlučivalo u jednom predmetu u kojem je Županijski sud u Splitu donio odluku, broj Gžx 177/2010 od 13. svibnja 2010.
U tom predmetu predlagatelji su podnijeli prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice koja među strankama postoji u vezi s čest. zgr. 710 k.o. B., a kako je među strankama došlo do spora o predmetu diobe, te kako se među strankama već vodi parnica kod prvostupanjskog suda u vezi s istom nekretninom pod brojem ..., prvostupanjski je sud obustavio izvanparnični postupak. Ujedno je pozivom na odredbu članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku naložio predlagateljima da naknade predloženici trošak postupka u iznosu od 2.152,50 kuna.
Osnovano predlagatelji osporavaju odluku o troškovima postupka. Naime, na postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i nadalje se primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Sl. nov. od 1. kolovoza 1934., br. 45-175-1934), koja se primjenjuju na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Nar. nov., br. 73/91).
Stoga je kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud trebao primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, a ne odredbe Zakona o parničnom postupku.
Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno, koje pravilo predstavlja bitnu razliku u odnosu na parnični postupak.
Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.
Prema stavku 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom, međutim, u konkretnom se slučaju, prema ocjeni ovoga suda, pokretanje izvanparničnog postupka diobe ne može okvalificirati kao neosnovan prijedlog ili gruba krivnja koju ima na umu navedena odredba.
Slijedom navedenog, troškovi zastupanja predloženice po punomoćniku, naknadu kojih troškova je predloženica zatražila od predlagatelja, u konkretnom slučaju padaju na predloženicu.
Dakle, odluka o troškovima postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina donosi se na temelju pravnih pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku.