Kako AI sustavi sve više koriste automatizirane tehnike za prikupljanje podataka, pitanje zaštite autorskih prava dolazi u prvi plan. Slučaj LAION protiv Roberta Kneschkea, koji je bio predmet rasprave pred sudom u Hamburgu, otvara važne pravne dileme o zaštiti autorskih prava u kontekstu AI tehnologije.
Kontekst slučaja LAION protiv Kneschkea
LAION (Large-scale Artificial Intelligence Open Network), neprofitna organizacija koja prikuplja velike količine podataka za treniranje AI modela, koristila je fotografije Roberta Kneschkea, pa je potonji pokrenuo tužbu protiv spomenute organizacije LAION, tvrdeći da je organizacija nezakonito koristila njegove fotografije u okviru velikih podatkovnih skupova za treniranje umjetnih inteligencija, bez njegova izričitog pristanka, štoviše, uz njegovo izričito protivljenje.
Naime, Fotograf je na svojoj web stranici jasno naveo zabrane korištenja putem robots.txt datoteke, koja uključuje eksplicitne zabrane korištenja automatiziranih alata za prikupljanje sadržaja:
".. YOU MAY NOT: (...) Use automated programs, applets, bots or the like to access the ...com website or any content thereon for any purpose, including downloading Content, indexing, scraping or caching any content on the website."
Međutim, LAION je u sudskom postupku tvrdio da takve zabrane nisu bile dovoljno strojno čitljive za njihove sustave.
Sud u Hamburgu je 27. rujna 2024. donio presudu, u kojoj je presudio u korist LAION-a, pozivajući se na iznimku u mjerodavnom njemačkom pravu, a koja iznimka dopušta tekstualno i podatkovno rudarenje za nekomercijalne svrhe znanstvenog istraživanja.
Ova pravna dilema otvara ključno pitanje: može li robots.txt datoteka biti dovoljna za zaštitu autorskih prava u kontekstu automatiziranih sustava umjetne inteligencije?
Sud u Hamburgu je u presudi jasno naveo da robots.txt datoteka ne zadovoljava uvjete strojne čitljivosti u smislu njemačkog mjerodavnog prava. Na stranici 6 presude navodi se sljedeće:
„Nadalje, nedostaje obilježje strojne čitljivosti. Klauzula napisana u prirodnom jeziku općenito nije strojno čitljiva u smislu § 44b stavka 3 UrhG-a. Zahtjev za strojnu čitljivost u ovom smislu je da klauzula može biti automatski obrađena softverom. To zahtijeva kodiranje odgovarajućih informacija. U najmanju ruku je potrebno da tekst sadrži specifične ključne riječi poput "rudarenje podataka".1
Dakle, sud u Hamburgu nije angažirao vještake za tehničko ispitivanje strojne čitljivosti, već je samostalno utvrdio da tekstualna klauzula napisana u prirodnom jeziku nije dovoljno kodirana da bi bila prepoznata kao strojno čitljiva.
Ovo je važno jer implicira da robots.txt možda neće biti dovoljno robustan alat za zaštitu autorskih prava u budućnosti, posebno kada je riječ o sustavima umjetne inteligencije.
Sud se oslonio na izuzeće po njemačkom zakonu, a koje omogućava korištenje podataka za nekomercijalne znanstvene svrhe, čime je LAION oslobođen odgovornosti u ovom slučaju.
Osvrt na hrvatski Zakon o autorskom pravu
Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) također predviđa iznimke za korištenje autorskih djela u svrhu tekstualnog i podatkovnog rudarenja (TDM) u kontekstu znanstvenog istraživanja. Prema članku 187. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, znanstvene organizacije i institucije kulturne baštine imaju pravo, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, reproducirati autorska djela i baze podataka za potrebe znanstvenog istraživanja. Ova odredba omogućuje korištenje autorskih djela uz uvjet da organizacija ima zakonit pristup tim podacima, što uključuje npr. pretplate, otvoreni pristup ili druge zakonite oblike.
Međutim, ZAPSP predviđa i širu primjenu TDM-a izvan znanstvenih svrha, što je regulirano člankom 188.2 ZAPSP-a. Ovaj članak, naime, omogućuje rudarenje podataka za druge svrhe pod uvjetom da nositelji prava nisu strojno čitljivim načinom pridržali svoja prava. Primjereni načini pridržaja prava mogu uključivati metapodatke, opće uvjete korištenja ili ugovorne odredbe.
Ključna pitanja u kontekstu ZAPSP-a odnose se na to je li robots.txt ili sličan tehnički alat dovoljan za zaštitu prava autora u situacijama gdje se podaci prikupljaju automatiziranim putem. S obzirom na to odredbe iz članka 188., kada se radi o autorskim djelima dostupnim na internetu, jedini prihvatljiv način zaštite prava jest strojno čitljiv mehanizam.
Također, po mišljenju autora, sudovi (kako u Hrvatskoj tako i Njemačkoj) nemaju stručna znanja samostalno odlučivati je li kakav podatak strojno čitljiv ili nije, već bi takvo pitanje trebalo biti predmet vještačenja, a ne predmet slobodne odluke suda u postupku.
Posljedice presude
Iako je presuda u ovom slučaju donesena, ona još uvijek nije pravomoćna, jer je Kneschke najavio žalbu. Konačni ishod ovog slučaja mogao bi značajno utjecati na pravnu praksu u kontekstu zaštite autorskih prava u eri umjetne inteligencije. Ako viši sudovi potvrde ovakvu odluku to bi moglo otvoriti vrata za daljnji razvoj naprednijih tehnologija poput digitalnih vodenih žigova ili složenijih metapodataka, koji bi omogućili jasnije prepoznavanje i zaštitu autorskih prava od strane AI sustava.
Ovaj slučaj mogao bi postaviti presedan ne samo u Njemačkoj, već i unutar šireg europskog okvira, uključujući Hrvatsku. Strojno čitljivi načini zaštite postaju ključni alat u kontekstu automatiziranog prikupljanja podataka, a zakonodavci će možda morati dodatno prilagoditi zakone kako bi autorska prava bila učinkovitije zaštićena u digitalnom dobu.
Zaključak
Slučaj LAION protiv Kneschkea zasigurno stavlja u fokus složena pravna pitanja koja se odnose na zaštitu autorskih prava u doba umjetne inteligencije. ZAPSP nudi određenu zaštitu putem strojno čitljivih oznaka, ali pitanje ostaje je li to dovoljno učinkovito u kontekstu AI-ja. Konačna presuda u ovom slučaju mogla bi postaviti pravni presedan koji će oblikovati budućnost zaštite autorskih prava i regulirati načine na koje se automatizirani sustavi nose s pravima autora. Ravnoteža između inovacija u AI industriji i zaštite prava autora bit će ključna u definiranju budućih zakonskih okvira koji odgovaraju na izazove digitalne ere.
Stjepan Matić
^ 1 „Zudem fehle es am Merkmal der Maschinenlesbarkeit. Eine in natürlicher Sprache verfasste Klausel sei generell nicht maschinenlesbar i.S.d. § 44b Abs. 3 UrhG. Voraussetzung für eine Maschinenlesbarkeit in diesem Sinne sei, dass die Klausel automatisch von einer Software verarbeitet werden könne. Dies setze eine Kodierung der entsprechenden Information voraus. Jedenfalls sei erforderlich, dass mindestens spezifische Stichwörter wie etwa „Data Mining“ in dem Text enthalten seien.“
^ 2 (1) Dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, u svrhu rudarenja teksta i podataka kako je ono određeno u članku 187. stavku 4. ovoga Zakona, umnožavanje autorskih djela, uključujući umnožavanje autorskih baza podataka i računalnih programa te prerađenih računalnih programa u smislu članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, i predmeta srodnih prava, kao i radnje izvlačenja dijela sadržaja i radnje ponovnog korištenja cjelokupnog ili znatnog dijela sadržaja neoriginalne baze podataka. (2) Rezultati umnožavanja i izvlačenja iz stavka 1. ovoga članka mogu se zadržati samo onoliko vremena koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha rudarenja teksta i podataka. (3) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na autorska djela i predmete srodnih prava kojima se može zakonito pristupiti te pod uvjetom da prava korištenja na njima nisu izričito na primjeren način pridržali njihovi nositelji prava. (4) Primjereni načini pridržaja prava mogu biti: strojno čitljiv način koji uključuje metapodatke, opći uvjeti koji se odnose na mrežne stranice i uslugu, ugovorne odredbe ili jednostrane izjave nositelja prava. (5) Kad je riječ o autorskim djelima i predmetima srodnih prava koji su učinjeni dostupnim javnosti na internetu, jedini primjereni način pridržaja prava je strojno čitljiv način koji uključuje metapodatke i opće uvjete koji se odnose na mrežne stranice ili uslugu.
