Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 18. ožujka 2025. objavio presudu u predmetu Tadić protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Konvencije.
Podnositelj zahtjeva bio je manjinski dioničar društva Slobodna Dalmacija d.d., kojem je u postupku istiskivanja manjinskih dioničara za prijenos njegovih dionica isplaćen iznos od 16,50 kuna po dionici. Zajedno s pet drugih manjinskih dioničara Trgovačkom sudu u Zagrebu dostavio je zahtjev za izračun pravične cijene dionica. S obzirom da nije postupio po uputi tog suda da mu dostavi ispravljeni zahtjev, Trgovački sud je utvrdio da se njegov zahtjev smatra povučenim. Podnositelj je ujedno pred Upravnim sudom podnio tužbu protiv rješenja HANFA-e kojim je većinskom dioničaru odobreno objavljivanje dobrovoljne ponude za preuzimanje dioničkog društva, međutim njegova tužba je odbačena kao nedopuštena. Potom je podnositelj podnio ustavnu tužbu protiv rješenja upravnih sudova koju je Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio navodeći da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Pred Europskim sudom podnositelj je prigovorio da pred domaćim sudovima nije mogao osporiti iznos pravične naknade koji mu je dodijeljen za prijenos njegovih dionica većinskom dioničaru u postupku istiskivanja.
Sud je odbio formalne prigovore zastupnice i utvrdio da podnositelj zahtjeva nije imao pristup sudu koji bi mu omogućio osporavanje iznosa pravične naknade dodijeljene za obvezni prijenos njegovih dionica. Prilikom utvrđivanja je li ograničenje podnositeljeva prava na pristup sudu bilo razmjerno legitimnim ciljevima pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih, Europski sud je uzeo u obzir da se mjerodavne odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava temelje na Direktivi 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje, u kojoj se navodi da bi u skladu s pravom na pošteno suđenje, odluke nadzornog tijela, u odgovarajućim okolnostima, trebale biti podložne provjeri neovisne sudske vlasti. Nadalje, sukladno praksi Europskog suda u predmetima koji se tiču naknade koja se isplaćuje manjinskim dioničarima koji su bili lišeni svojih dionica u korist većinskog dioničara, potpuno uskraćivanje prava manjinskih dioničara na pristup sudu ne može biti opravdano.
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Europski sud je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Konvencije, te je dosudio podnositelju 4.000 EUR na ime naknade neimovinske štete, te 2.490 EUR za troškove i izdatke.
Ova presuda je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
