Također, omogućavanje izjašnjavanja stranke mora biti cjelovito, na način da prije donošenja odluke obuhvati mogućnost izjašnjenja o svim relevantnim činjeničnim i pravnim pitanjima/okolnostima. Razina prava stranke na sudjelovanje u pojedinom postupku primarno je uređena procesnim odredbama posebnih zakona, a u preostalom dijelu odredbama Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP).
Davanje mogućnosti stranci da sudjeluje u postupku predstavlja jedan od temeljnih procesnih postulata upravnog postupka, okosnicu kojeg čine odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, ali i više drugih odredaba ZUP-a, poput članka 47. (utvrđivanje činjeničnog stanja), članaka 48.-50. (pretpostavke za neposredno rješavanje upravne stvari), članka 52. (prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku), članka 54. (usmena rasprava), i dr. Navedenim su odredbama nerijetko komplementarne odredbe vezane uz načelo pomoći stranci (članak 7. ZUP-a).
Sudjelovanje stranke u postupku nije samo sebi svrha, već je u funkciji ostvarivanja prava i pravnih interesa stranke, kao i javnog interesa, koji se ovdje očituje kroz povećanje vjerojatnosti utvrđivanja materijalne istine na razini koja omogućuje pravilno rješavanje upravne stvari.
Stranka u postupku sudjeluje putem:
1) izjašnjavanja o odlučnim činjeničnim i pravnim pitanjima, i to:
1.1. pisano, u podnescima (zahtjevu kojim se postupak pokreće, očitovanjima na akte kojima javnopravno tijelo od stranke traži određena izjašnjenja, u višestranačkim stvarima i u očitovanjima na podneske drugih stranaka, i sl.),
1.2. usmeno, u pravilu u okviru usmene rasprave;
2) sudjelovanja u dokaznom postupku, na način da stranka:
2.1. predlaže izvođenje pojedinih dokaza,
2.2. javnopravnom tijelu dostavlja dokaze kojima raspolaže,
2.2. prisustvuje izvođenju dokaza (primjerice, saslušanju svjedoka ili vještaka, očevidu, uvidu u isprave),
2.3. daje izjavu (supsidijarno dokazno sredstvo iz članka 70. ZUP-a);
3) sudjelovanja u ostalim procesnim radnjama (npr. razgledavanje spisa predmeta upravnog postupka).
Kad god je odredbama ZUP-a ili postupovnim odredbama posebnih propisa normirano pravo stranke da na određeni način sudjeluje u postupku, javnopravno tijelo dužno je stranci omogućiti sudjelovanje, ali na stranci je hoće li tu mogućnost iskoristiti. Ako je ne iskoristi, nema mjesta prigovoru o povredi prava na sudjelovanje u postupku.
U praksi, dio javnopravnih tijela formalistički pristupa odredbama članka 30. ZUP-a, pogrešno smatrajući da se, npr., već sâmim omogućavanjem izjašnjavanja stranke putem davanja izjave na zapisnik, ispunjava obveza voditelja postupka iz normi članka 30. ZUP-a, neovisno o opsegu sadržaja u odnosu na koji je stranci omogućeno izjašnjavanje. Primjerice, ako je za rješavanje upravne stvari odlučno ukupno pet činjeničnih i pravnih pitanja/okolnosti, a stranka se prilikom davanja izjave pozove da se izjasni o dva ili tri odlučna pitanja, ne može se govoriti o potpunoj i pravilnoj primjeni odredaba članka 30. ZUP-a. Također, ako nakon izjašnjavanja stranke, makar to izjašnjavanje u odnosnoj fazi postupka bilo cjelovito, u spis predmeta upravnog postupka uđu dodatni dokazi, ili javnopravno tijelo utvrdi postojanje dodatnih relevantnih pravnih pitanja, prije rješavanja upravne stvari službena osoba dužna je stranci omogućiti izjašnjenje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koja utječu na rješavanje stvari.
Dodajmo da se odredbe članka 30. ZUP-a primjenjuju tijekom cijelog upravnog postupka, pa i prilikom eventualnog upotpunjavanja postupka od strane drugostupanjskog tijela (članak 115. stavak 3. ZUP-a).
Kao i uvijek u upravnome procesnom pravu, u svakom konkretnom slučaju potrebno je utvrditi je li – ovdje na području sudjelovanja stranke u postupku - posebnim zakonom derogirana pojedina odredba ZUP-a, bilo u korist, bilo na štetu stranke (npr. donošenje inspekcijskog rješenja bez saslušanja stranke – članak 286. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji).
Kod povrede prava stranke na sudjelovanje u postupku, u svakom slučaju ponaosob potrebno je utvrditi i je li riječ o povredi koja je utjecala na rješavanje stvari, imajući u vidu odredbe članka 116. točka 2. ZUP-a, odnosno članka 57. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima.
dr. sc. Alen Rajko