Sezonski radnici, naročito oni u području turizma i poljoprivrede, jedna su od najugroženijih i najosjetljivijih skupina na tržištu rada. Za Republiku Hrvatsku, zemlju u kojoj turizam stvara veliki broj zaposlenih, pitanje radne snage u tom sektoru, ali i kvalitete tržišta rada, u konačnici se neminovno reflektira na kvalitetu cjelokupne usluge koja se nudi domaćim i stranim gostima. Autor u članku daje pregled zapošljavanja “domaćih” sezonskih radnika s kratkim osvrtom na pravni okvir i uređenje rada “stalnih sezonaca”.
Karakteristike sezonskog zapošljavanja u turizmu i poljoprivredi
Polako je krenula nova turistička sezona i veliki dio poslodavaca već je osigurao radnu snagu s kojim će dočekati i sam vrhunac sezone. Ipak, priličan je broj onih poslodavaca koji još uvijek nemaju dostatan broj radnika koji im je potreban kako bi zadržali kvalitetu svojih usluga i osigurali zadovoljstvo domaćih i stranih gostiju. Sa završnicom pripreme za turističku sezonu, tradicionalno kreće i sve intenzivnija potraga za sezonskim radnicima.
Upravo su turistički radnici jedan od ključnih nositelja turizma te zapravo o njihovom angažmanu ovisi dobrim dijelom i uspješnost same turističke sezone. No, u posljednjih par godina poslodavci se sve više suočavaju s nedostatkom stručnog i kvalitetnog osoblja u ovom sektoru. Poslodavcima koji pojačano posluju u tom dijelu godine ili isključivo posluju u turističkoj sezoni je isplativije zaposliti radnika na određeno vrijeme odnosno do roka kada postoji potreba za obavljanjem određenog posla nego sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme.
Kako je rat u Ukrajini izazvao nove poremećaje diljem svijeta, tako je utjecao i na pripremu turističke sezone u RH, ponajprije u djelu otkazivanja ranije dogovorenih rezervacija. Priprema sezone, prošle i pretprošle godine neizvjesna zbog korone, i ove godine je stoga bila vrlo turbulentna. Srećom, turbulencije su bile kraće nego se očekivalo, a kako se zasad čini, i s manje posljedica nego se u početku strahovalo. Od prvotnog potpunog zastoja rezervacija, nakon što je počeo napad na Ukrajinu, do stabilizacije i ponovnog rasta broja rezervacija za naše tržište prošlo je svega nekoliko tjedana i sad se opet nazire vrlo dobra, a možda i odlična sezona.
Rekordne 2019. godine Hrvatska je od stranih gostiju uprihodila 10,5 milijardi eura, a da se stvari pomalo vraćaju na staro, pokazali su i financijski rezultati prošle turističke sezone. U 2021. godini devizni turistički prihod dosegnuo je, naime, devet milijardi i 121 milijun eura, odnosno 87 % prihoda posljednje pretpandemijske godine.
Ostvareni rezultati u prvom tromjesečju 2022. godine kao i trendovi u rezervacijama najavljuju visoku potražnju za našim tržištem i ove turističke sezone te povratak na razine popunjenosti iz 2019. godine.
Na primjer, Istra je u prva četiri mjeseca ove godine zabilježila tri posto više noćenja nego rekordne 2019. godine. Blagi rast se bilježi s većine tržišta, pa i s domaćeg, s tim da su u prva tri mjeseca najbrojniji bili upravo domaći gosti. Bude li i nastavak sezone takav, bez novih negativnih utjecaja, Istra bi mogla ponoviti rezultate 2019. godine, kad je imala 4,8 milijuna turista i 28,5 milijuna noćenja. U takvom scenariju definitivno se mogu očekivati i bolji financijski učinci.
Ako gledamo u cjelini, godina je za hrvatski turizam ipak, što se moglo očekivati s obzirom na trenutak izbijanja rata u Ukrajini, započela s minusima prema spomenutoj 2019. godini. Hrvatsku je za prva četiri mjeseca posjetilo 1,6 milijuna gostiju, koji su ostvarili pet milijuna noćenja, što je 25 posto turista i 12 posto noćenja manje nego rekordne godine. No, optimizma za uspješnu turističku sezonu 2022. godine ne nedostaje, i trenutno najviše glavobolja zadaje upravo pronalazak dostatne i adekvatne radne snage.
S druge strane, osim u sektoru turizma, sezonsko zapošljavanje najzastupljenije je u poljoprivrednim poslovima. Poslodavcima koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost važeći propisi radnog prava omogućavaju zapošljavanje radnika na pojednostavljeni način, što podrazumijeva sklapanje ugovora o radu, plaćanje doprinosa i poreza na dohodak s manje administriranja i uz manje fiskalnih obaveza.
Pravne osobe registrirane za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, fizičke osobe nositelji poljoprivrednoga gospodarstva evidentiranog u upisniku, čak i fizičke osobe koje nisu upisane ni u kakav upisnik mogu na temelju Zakona o tržištu rada ("Narodne novine" br. 118/18., 32/20., 18/22.) za obavljanje privremenih i povremenih poslova zapošljavati radnike za sezonski rad u poljoprivredi.
Sezonski radnici u turizmu najviše se zapošljavaju u djelatnostima pružanja smještaja, pripreme i posluživanja hrane te u trgovini na veliko i na malo, i to u zanimanjima prodavača, konobara, kuhara, sobara, pomoćnih kuhara, čistača, kuhinjskih radnika, administrativnih službenika, ekonomskih službenika i hotelijersko-turističkih službenika.
U ostalim se djelatnostima na sezonskim poslovima najviše osoba zapošljava u administrativnim i pomoćno uslužnim djelatnostima, u prerađivačkoj industriji i poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu.
Kako je uređeno zasnivanje radnog odnosa sa sezonskim radnicima?
Sezonsko zapošljavanje predstavlja specifičan oblik zapošljavanja u djelatnostima s izrazito sezonskim karakterom poslovnih aktivnosti. U RH je to najčešće u poljoprivredi i turizmu. Radni odnosi u RH prvenstveno su uređeni Zakonom o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.- dalje u tekstu ZOR) kao općim propisom u području svih radnih odnosa. Radne odnose sezonskog karaktera ZOR posebno regulira samo u odredbama koje se odnose na obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove te odredbama koje se odnose na preraspodijeljeno radno vrijeme i dnevni odmor sezonskog radnika.
Zasnivanje radnog odnosa između poslodavca i sezonskog radnika uređeno je ZOR-om na temelju “klasičnog ugovara” o radu na određeno vrijeme te ugovora o radu za stalne sezonske poslove.
Nadalje, Zakonom o tržištu rada i podzakonskim propisima izravno se regulira samo zapošljavanje sezonskih radnika na privremenim odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi. Isti Zakon neposredno ne regulira sezonsko zapošljavanje koje se odnosi na zapošljavanje u turizmu.
Ugovor o radu sa sezonskim radnicima u poljoprivredi sklapa se svakodnevnim lijepljenjem kupona. Poslodavac je obvezan: platiti doprinose za MIO (I. i II. stup) kupnjom vrijednosnog kupona u dnevnom iznosu (za 2022.) od 25,43 kn; isplatiti najnižu dnevnu zaradu koja za 2022. iznosi 101,73 kn (neto), što se smatra drugim dohotkom te se obračunava porez (10%) i eventualno prirez (doprinosi su plaćeni kupnjom vrijednosnog kupona).
Porez na dohodak i prirez uplaćuju se do posljednjeg dana u mjesecu u kojem je isplaćena plaća, a iskazuju se na Obrascu JOPPD do posljednjeg dana u mjesecu u kojem je izvršena isplata. Poslodavci mogu navedenim osobama neoporezivo isplatiti/osigurati smještaj i prehranu, uz iskazivanje u JOPPD.
Privremeni odnosno povremeni sezonski posao u poljoprivredi je posao u području:
− bilinogojstva koji obuhvaća pripremu zemljišta, sjetvu, sadnju, cijepljenje, uzgojne mjere, rezidbu, plijevljenje, prorjeđivanje, pikiranje, presađivanje, zaštitu bilja, žetvu, berbu, sakupljanje, premještanje uroda, sortiranje, doradu, preradu i pakiranje, utovar i istovar poljoprivrednih proizvoda ili repromaterijala,
− stočarstva koji obuhvaća striženje, mužnju, janjenje, jarenje, prikupljanje i čuvanje stada te premještanje košnica i vrcanje meda, sakupljanje i sortiranje jaja, prikupljanje i utovar peradi, čišćenje objekata između proizvodnih ciklusa, utovar i istovar stoke ili hrane za životinje,
− ribarstva koje obuhvaća gospodarski ribolov na moru i slatkim vodama, uzgoj slatkovodne i morske ribe i školjkaša te preradu ribe i drugih vodenih organizama.
Poslodavac koji može zapošljavati na privremenim odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi je:
Sezonski radnik u poljoprivredi može biti nezaposlena osoba, korisnik mirovine ili tražitelj zaposlenja koji, na temelju ugovora o sezonskom radu, obavlja privremene odnosno povremene sezonske poslove u poljoprivredi.
Poslodavac može sa sezonskim radnikom u poljoprivredi sklapati ugovor o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi i za obavljanje onih sezonskih poslova u poljoprivredi koji se odnose na prodaju na malo izvan prodavaonica, vlastitog sezonski sakupljenog ili proizvedenog uroda, proizvoda ili kulture odnosno ulovljene ili uzgojene ribe i drugih vodenih organizama.
Tražitelj zaposlenja je osoba koja se želi zaposliti na privremenim odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi, osim osobe koja:
Ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, pored osnovnih podataka koji sadržava ugovor o radu u pisanom obliku sukladno odredbama ZOR-a, mora sadržavati i posebne podatke koji su propisani za tu vrstu ugovora.
Sukladno članku 15. stavku 1. ZOR-a, ugovor o radu sadržava sljedeće osnovne podatke, odnosno o:
− strankama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu,
− mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima,
− nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,
− danu početka rada,
− očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,
− trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,
− otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova,
− osnovnoj plaći, dodacima na plaću, te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo,
− trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.
Umjesto podataka o godišnjem odmoru, otkaznim rokovima, plaći, trajanju redovitog dana ili tjedna, može se u ugovoru, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.
Ugovor o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi sklapa se, prije početka rada, za svaki radni dan, predajom i prihvatom vrijednosnog kupona te njegovim evidentiranjem na propisanom obrascu ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi.
Ugovor mora sadržavati:
Ministar nadležan za rad, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za financije, za svaku sljedeću kalendarsku godinu, a najkasnije do 31. prosinca tekuće kalendarske godine, odlukom propisuje najniži dnevni iznos plaće.
Rad sezonskog radnika u poljoprivredi može trajati najduže 90 dana tijekom kalendarske godine te ne mora biti u neprekinutom trajanju. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi s osobama izuzetim odredbama članka 78. stavka 6. Zakona o tržištu rada, s maloljetnikom te s osobom koja koristi rodiljna ili roditeljska prava prema posebnom propisu.
Sadržaj i oblik ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi propisani su Pravilnikom o sadržaju i obliku ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi ("Narodne novine" br. 28/19.).
Na sezonskog radnika u poljoprivredi na odgovarajući način primjenjuju se propisi kojima se uređuje zaštita zdravlja i sigurnost na radu, a na zaštitu njegovih prava na odgovarajući se način primjenjuje opći propis o radu. Članovi obitelji poslodavca fizičke osobe sukladno odredbama Zakona o tržištu rada mogu toj fizičkoj osobi pomagati u obavljanju privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi, bez obveze sklapanja ugovora o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi.
Član obitelji poslodavca fizičke osobe je: supružnik, srodnici po krvi u ravnoj lozi i njihovi supružnici (djedovi i bake, roditelji, djeca, unuci i praunuci), srodnici po krvi u pobočnoj lozi i njihovi supružnici (braća i sestre te njihovi potomci, braća i sestre oca i majke te njihovi potomci), srodnici po tazbini i njihovi supružnici (roditelji supružnika, braća i sestre supružnika te njihovi potomci), pastorčad i posvojenici i njihovi supružnici, korisnik udomiteljstva kojem ta fizička osoba pruža uslugu udomiteljske skrbi, osoba koju je ta fizička osoba dužna uzdržavati te osoba s kojom je ta fizička osoba u izvanbračnoj zajednici.
Fizičkoj osobi, koja kao poslodavac zapošljava na privremenim odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi, u obavljanju tih poslova mogu pomagati prijatelji i susjedi, bez obveze sklapanja ugovora o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi, ako taj rad obavljaju bez plaćanja i druge materijalne koristi.
Istekom razdoblja sezonskog rada u poljoprivredi, a najkasnije na kraju kalendarske godine, radi utvrđivanja staža osiguranja provedenog na sezonskim poslovima prema posebnom propisu, sezonski radnik u poljoprivredi dužan je tijelu nadležnom za provedbu mirovinskog osiguranja dostaviti podatak o sezonskom radu u poljoprivredi tijekom te kalendarske godine.
Tijelo nadležno za provedbu mirovinskog osiguranja, radi evidentiranja uplata na osobne račune osiguranika drugog mirovinskog stupa, podatke o utvrđenim osiguranicima, prema posebnom propisu o zaštiti osobnih podataka, dostavljat će tijelu nadležnom za vođenje registra osiguranika drugog mirovinskog stupa.
Problem za sezonske radnike je što u pauzi između dvije sezone ne rade te dolazi do prestanka obveznog mirovinskog osiguranja. Ako ugovorne strane ne žele prekinuti kontinuitet staža osiguranja, onda same plaćaju doprinose i to na temelju produženog mirovinskog osiguranja. Pritom je poslodavac obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje i uplate doprinosa za produljeno osiguranje prema propisima o mirovinskom osiguranju.
Poslodavac je dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni, no ako radnik to neopravdano odbije poslodavac ima pravo tražiti povrat sredstava za uplaćene doprinose.
“Stalni sezonac”
Nadležno ministarstvo rada aktivnim mjerama za zapošljavanje s jedne strane potiče poslodavce da lakše otvaraju radna mjesta, a s druge strane nezaposlenim osobama omogućava da steknu radno iskustvo, novo obrazovanje ili pak mjerama otvara druge mogućnosti izlaska iz nezaposlenosti. Mjere provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (u nastavku teksta: Zavod). Mjere su oblik intervencije države u područje sezonskog zapošljavanja u turizmu, ponajviše zbog nedostatka zakonske i podzakonske regulacije u tom području. Isto tako, one mogu biti podloga za možebitno buduće formiranje zakonskih i podzakonskih propisa u području sezonskog zapošljavanja u turizmu.
Stalni sezonac je osoba osigurana na produženo mirovinsko osiguranje na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, osoba koja je provela na radu najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca u kontinuitetu i koja će kod tog poslodavca raditi najmanje jednu sezonu (u nastavku teksta: stalni sezonac).
Naime, nakon završetka radnog odnosa, odnosno prestanka ugovora o radu za stalne sezonske poslove, stalni sezonac može steći određena prava, s tim da je poslodavac obvezan ga osigurati na produženo mirovinsko osiguranje.
Prema tome, stalni sezonac ima pravo na novčanu pomoć najduže za razdoblje od šest mjeseci produženog mirovinskog osiguranja te mu to pravo pripada od prvoga dana stjecanja statusa osiguranika produženog mirovinskog osiguranja.
Pravo na novčanu pomoć ostvaruje ako mu Zavod odobri i sufinancira troškove produženog mirovinskog osiguranja sukladno uvjetima i načinu korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja. Zahtjev za novčanu pomoć podnosi se u roku od 30 dana od dana stjecanja statusa osiguranika produženog mirovinskog osiguranja.
O tom zahtjevu odlučuje u prvom stupnju regionalna, odnosno područna ustrojstvena jedinica Zavoda, temeljem rješenja. O žalbi protiv rješenja odlučuje središnja ustrojstvena jedinica Zavoda, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Cilj mjere je financijska podrška radnicima – sezoncima u razdoblju kada ne rade, a kako bi se osigurala potrebna radna snaga poslodavcima kao podnositeljima zahtjeva iz svih djelatnosti koji tijekom godine imaju razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja.
Visina subvencije poslodavcu:
− 100% troška produženog mirovinskog osiguranja za prva 3 mjeseca, a sljedeće razdoblje u najdužem trajanju od 3 mjeseca 50% troška produženog mirovinskog osiguranja.
Visina subvencije radniku:
− Novčana pomoć isplaćuje se za najviše 6 mjeseci produženog mirovinskog osiguranja u iznosu koji se utvrđuje na temelju izračuna novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti (novčana pomoć za prvih 90 dana korištenja iznosi 60%, a za preostalo vrijeme korištenja 30% od utvrđene osnovice, a najviše u visini 70%, a za preostalo vrijeme korištenja 35% iznosa prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u prethodnoj godini; prosječna neto plaća isplaćena po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2021. godinu iznosila je 7.115,00 kn (u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. studenog 2021. godine, Priopćenje Državnog zavoda za statistiku). Najniži iznos novčane pomoći ne može biti niži od 50 % iznosa minimalne plaće umanjene za doprinose za obvezna osiguranja utvrđene posebnim propisom.
Novčana pomoć stalnim sezoncima isplaćuje se, sukladno odredbama članaka 43. i 44. Zakona o tržištu rada, na sljedeći način:
− ako je osoba radila najmanje tri cijela kalendarska mjeseca osnovicu za utvrđivanje visine novčane pomoći čini prosjek bruto plaće ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa,
− ako je osoba radila kraće od tri cijela kalendarska mjeseca osnovicu za utvrđivanje visine novčane pomoći utvrđuje se u visini minimalne plaće, ovisno o postotku vremena provedenom na radu.
Ciljne skupine mjere su osobe koje su u kontinuitetu radile najmanje 6 mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod tog istog poslodavca raditi još najmanje 1 sezonu (najmanje 6 mjeseci). Navedeno obuhvaća i osobe koje u kontinuitetu rade najmanje 6 mjeseci unutar istog koncerna, odnosno kod poslodavca i s njim povezanim osobama na području Republike Hrvatske.
Korisnici su poslodavci koji obavljaju gospodarsku djelatnost i koji tijekom godine imaju razdoblje smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja. Poslodavcima koji su stalne sezonce zaposlili radi obavljanja sezonskih poslova u sezoni 2021. godine u trajanju kraćem od 6 mjeseci, omogućit će se da po isteku radnog odnosa stalnog sezonca u sezoni 2021. godine i dalje koriste ovu mjeru.
Trošak produženog mirovinskog osiguranja isplaćuje se poslodavcu tromjesečno, dok se stalnom sezoncu trošak novčane pomoći isplaćuje mjesečno.
Uz ranije spomenute uvjete, mjeru mogu koristiti svi poslodavci kojima poslovanje uvjetuje zapošljavanje sezonskog karaktera uz zadržavanje broja stalno zaposlenih utvrđenog na dan podnošenja zahtjeva te osigurati zapošljavanje u narednoj sezoni odnosno tri naredne sezone u trajanju od najmanje šest mjeseci u pojedinoj sezoni.
Poslodavac može koristiti ovu mjeru za onaj broj stalnih sezonaca koliko ima zaposlenih radnika na neodređeno vrijeme (na primjer ako poslodavac ima 10 radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme, tada ovu mjeru može koristiti za najviše 10 stalnih sezonaca). Stalnog sezonca moguće je angažirati i u vremenu trajanja produženog osiguranja tako da sudjeluje u pripremama za iduću sezonu pri čemu ga poslodavac može nagraditi mjesečnom svotom koja ne smije viša od iznosa prosječne novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti koja je isplaćena u prethodnoj godini.
Kada je u pitanju zasnivanje radnog odnosa sa sezonskim radnicima u turizmu, ukratko, u Hrvatskoj ne postoji poseban ugovor za sezonski rad u sektoru turizma, već se za njega uglavnom koristi ugovor na određeno vrijeme, reguliran ZOR-om. Sezonski je rad adresiran kroz dvije dodatne odredbe ZOR-a, a to su veći fond tjednog broja sati u preraspodjeli ako poslodavac posluje sezonski, te kraći dnevni odmor za punoljetnog radnika koji radi na sezonskim poslovima.
Ipak, kao što smo ranije naveli, hrvatsko zakonodavstvo prepoznaje “institut stalnoga sezonca”koji sadržava uvjete i vrijeme za koje će poslodavac uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje te rok u kojem je poslodavac dužan ponuditi radniku sklapanje ugovora za rad u idućoj sezoni. Možemo parcijalno konstatirati kako navedeni institut barem u djelu štiti prava sezonskog radnika u turizmu.
Isplata neoporezivih naknada stalnim sezoncima
Stalni sezonci mogu ostvariti pravo na isplatu neoporezivih primitaka, ako je to utvrđeno nekim od izvora radnog prava (pravilnikom o radu, ugovorom o radu, autonomnim odlukama poslodavca i dr.). Neoporezive isplate radnicima predstavljaju najjednostavniji i najpovoljniji način nadoknade troškova ili nagrađivanja.
Na primjer troškovi prehrane radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije do 12.000,00 kn godišnje, pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama prehrane glase na poslodavca i da su podmireni bezgotovinskim putem ili novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika do 5.000,00 kn godišnje koja se može isplatiti na račun radnika.
Nadalje, stalnim sezoncima se mogu isplatiti i neoporezive prigodne nagrade (božićnica, regres za godišnji odmor i sl.) sveukupno do 3.000,00 kn godišnje, novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.) do 5.000,00 kn neoporezivo godišnje i dr.
Također, neoporezivu naknadu za prehranu i smještaj, poslodavac može isplatiti radniku koji radi u njegovom sjedištu ili poslovnoj jedinici, a koje se nalaze izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika pri čemu mjesto rada mora biti udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara.
Troškovi prehrane i smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada ako računi o obavljenim uslugama smještaja i prehrane glase na poslodavca te su podmireni bezgotovinskim putem (putem transakcijskog računa). Poslodavac smještaj i prehranu za sezonskog radnika može omogućiti u okviru svojih smještajnih objekata ili kod drugih poduzetnika koji imaju smještajne ili ugostiteljske objekte.
Kavi su uvjeti rada sezonskih radnika u Hrvatskoj?
Sezonski radnici posebno su ranjivi na kršenje radničkih prava. U sklopu projekta “Rad po mjeri čovjeka”, 31. ožujka 2022. godine održana je online tribina u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) - “Kako do rada po mjeri čovjeka za sezonske radnike?”.
U sklopu tribine predstavljeni su preliminarni rezultati istraživanja o iskustvima sezonskoga rada, a održana je i panel rasprava s predstavnicima sindikata u sektorima gdje je sezonski rad najzastupljeniji.
Istraživanje je pokazalo kako je sezonski rad izrazito prekaran i nesiguran oblik rada po svim aspektima kojeg karakterizira:
− nizak stupanj kontinuiteta zaposlenja,
− neadekvatni prihodi,
− izostanak formalne zaštite takvih radnika i
− izostanak kontrole nad radnim procesom.
Provedeno istraživanje bilo je kvalitativno, provedeno metodom dubinskoga intervjua s 23 sezonska radnika različitih demografskih karakteristika, sektora djelatnosti, tipa poslodavaca, složenosti poslova i tipova zaposlenja.
Među pozitivnim aspektima sezonskoga rada, ispitanici su izdvojili prednosti koji se tiču same prirode sezonskoga rada i mogućnosti koje ono pruža, a to su mogućnost zarade, pronalaska posla, dugotrajnog boravka na moru, stjecanje novih vještina, te dinamičnost posla i fleksibilnost, posebice za vrijeme studija.
No, mnogo su indikativniji negativni aspekti sezonskoga rada koji se mahom tiču podreguliranosti sezonskog rada te učestalog nepoštivanja postojećih zakonskih odredbi. Tako su ispitanici problematičnim izdvojili plaće, radno vrijeme, učestalo iskorištavanje radnika, loše radne uvjete, rad bez ugovora, isplatu plaće na ruke i loš odnos poslodavaca prema radnicima.
Iz intervjua s ispitanicima istaknuo se važan zaključak – velika je razlika u uvjetima rada i radnome vremenu s obzirom na to jesu li radili u velikim kompanijama ili kod malih privatnih poslodavaca. Naime, sezonski radnici koji su radili kod malih privatnih poslodavaca prijavili su lošije uvjete rada i nepovoljnije radno vrijeme. Tako su, primjerice, radili po tri mjeseca bez slobodnog dana, radili su po 11 sati dnevno, a nisu imali ni mogućnost otvaranja bolovanja.
Kao vrlo problematičan bio je istaknut i smještaj, koji je, kako se pokazalo, kod većih kompanija mnogo bolji. Ona negativna iskustva vezana za smještaj bila su vezana za male i neadekvatne prostore, te loše higijenske uvjete.
Plaća se također pokazala vrlo problematičnim segmentom sezonskoga rada. Naime, ispitanici su prijavili kako se ona često dogovara usmenim putem, bez potpisivanja ikakvoga ugovora, a isplaćuje se „na ruke“.
Plaća sezonskih radnika je i neusklađena s odgovornostima, radnim vremenom i intenzitetom posla. Tako, s obzirom na odrađene radne sate, jedna ispitanica je kazala, kako joj je „satnica ispala 16 kuna.“
Radnice i radnici koji trenutačno odrađuju sezonske poslove u Hrvatskoj često su nezadovoljni svojim šefovima i primanjima, a eventualne nezakonitosti koje primijete ne žele prijaviti zbog toga što žele zadržati posao uoči dolaska neizvjesne jeseni.
Nezadovoljstvo sezonaca detektiralo je i nedavno objavljeno istraživanje iz 2021. godine koje je proveo Novi sindikat, i koje je pokazalo da sezonci nisu zadovoljni ni plaćama, ni radnim vremenom ni sigurnošću na radnom mjestu.
Sezonski radnici, naročito oni u području turizma i poljoprivrede, jedna su od najugroženijih skupina na tržištu rada. Smatra to i Europska komisija koja je u 2021. godini pozvala zemlje članice da bolje zaštite sezonske radnike te u sklopu šire kampanje “Prava za sve sezone” objavila smjernice za nacionalna tijela, inspekcije rada i socijalne partnere.
Za Hrvatsku, zemlju u kojoj turizam generira veliki broj zaposlenih, pitanje radne snage u tom sektoru i kvalitete tržišta rada u konačnici se neminovno reflektira na kvalitetu usluge koja se nudi domaćim i stranim gostima. U tom kontekstu, ako je suditi po nezadovoljstvu radnika, ali i poslodavaca, u sektoru uslužnih djelatnosti situacija ide na gore.
Poslodavci pripreme za sezonu započinju već početkom godine, a potrebne radnike pokušavaju nadoknaditi postojećim radnicima iz poslovnica u kontinentalnoj Hrvatskoj. Potom slijede studenti, a tek onda pravi sezonski radnici s ugovorima na određeno vrijeme.
U turizmu je stranih radnika sve više, a institut stalnog sezonca poslodavci jako često iskorištavaju. Od svih radnika u turizmu, vrlo je mali broj stalno zaposlenih “domaćih radnika”. Sezonski rad neodvojiv je od šireg pitanja stranih radnika, pogotovo u turizmu kojeg posljednjih nekoliko godina karakterizira velik nedostatak radnika.
Pravi pokazatelj „ovisnosti“ hrvatskog turizma o sezonskim i stranim radnicima je i prošla sezona koja je, unatoč pandemiji, bila vrlo uspješna, a zbog činjenice da MUP radne dozvole za boravak i rad stranih radnika nije izdavao dovoljno brzo, pojedini hoteli nisu mogli otvoriti svoja vrata na vrijeme.
Razlozi za sve manji broj stalno zaposlenih “domaćih radnika” u turizmu leže ponajprije u sezonalnosti, niskim plaćama, ali i nesigurnosti radnoga mjesta. U prehrambenom sektoru i poljoprivredi potražnja za sezonskim radom također je u stalnome porastu, kao i broj stranih radnika, pogotovo iz udaljenijih zemalja. Taj je sektor, postao neatraktivan za domaće stanovništvo upravo zbog velikog broja ugovora na određeno vrijeme i niskih plaća.
Sindikalno organiziranih sezonskih radnika je malo, jer radnici koji rade na određeno vrijeme ne žele postati članovima sindikata iz straha da im se ugovor ne produži.
Umjesto zaključka, izdvojit ćemo inicijativu vrijednu pohvale, a nastalu iz činjenice da veliki dio sezonskih radnika nije upoznat sa svojim radnim pravima, a čije kršenje u konačnici rezultira nezadovoljstvom. Stoga je Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Sindikat turizma i usluga Hrvatske, u suradnji sa Sindikatom trgovine Hrvatske (STH) i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ), prošlog ljeta pokrenuo kampanju namijenjenu sezoncima. Kampanja se provodila tijekom prošlog ljeta te će se provoditi i u turističkoj sezoni 2022. godine, a kroz terenske akcije aktivista, sezonskim radnicima diljem zemlje dijele se letci u kojima su navedena njihova prava.
Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
Izvori:
