Dana 12. kolovoza 2024. Sud Europske unije u Luxembourgu 1 objavio je priopćenje za medije br. 125/24 u kojem je izvijestio javnost o bitnoj izmjeni 2 Statuta Suda Europske unije 3 kojom se, između ostalog, predviđa djelomičan prijenos nadležnosti za odlučivanje u prethodnom postupku 4 sa Suda na Opći sud 5, a koja izmjena stupa na snagu 1. rujna 2024. i primjenjuje se od 1. listopada 2024.
Dio je ovo već započete reforme pravosudnog okvira Europske unije koja se sastoji od tri dijela - djelomičnom prijenosu nadležnosti za odlučivanje u prethodnom postupku na Opći sud, promjenama koje se primjenjuju na sve prethodne postupke te od proširenja mehanizma prethodnog dopuštanja žalbi, o čemu detaljnije u nastavku ovog članka.
Djelomičan prijenos nadležnosti za odlučivanje u prethodnom postupku na Opći sud
Prvi dio reforme odnosi se na prijenos nadležnosti za odlučivanje u prethodnom postupku sa Suda na Opći sud, koji ima dva suca iz svake države članice.
Vodeći razlozi za ovaj segment reforme europskog pravosuđa mogu se pripisati potrebi za povećanjem učinkovitosti pravosuđa koje bi dovelo do bolje zaštite prava građana.
Naime, prema statističkim podacima Suda, konstantno se povećava broj neriješenih predmeta u vezi sa zahtjevima za odlučivanje o prethodnim pitanjima, od kojih je sve veći broj onih osobite složenosti i osjetljivosti. Sukladno tome, povećava se i prosječno vrijeme rješavanja tih predmeta. Budući da brzina donošenja odluka povodom zahtjeva za odlučivanje o prethodnim pitanjima izravno utječe na mogućnost korištenja djelotvornih pravnih lijekova pred nacionalnim sudovima, nastala je izrazita potreba za unošenjem novina po tom pitanju.
S tim u vezi, prijenos dijela nadležnosti za odlučivanje o prethodnim pitanjima sa Suda na Opći sud trebao bi omogućiti Sudu fokus na ispitivanju najsloženijih i najosjetljivijih zahtjeva za odlučivanje o prethodnim pitanjima i da, u tom okviru, poboljša dijalog s nacionalnim sudovima, među ostalim, većim korištenjem mehanizma predviđenim člankom 101. Poslovnika Suda6, koji mu omogućuje da od suda koji je uputio zahtjev zatraži pojašnjenja u roku koji odredi Sud, dodatno uz podneske ili pisana očitovanja zainteresiranih osoba iz članka 23. Statuta.
Slijedom izloženog, očekuje se da će opisana reforma smanjiti radno opterećenje Suda u području odlučivanja o prethodnim pitanjima i omogućiti mu da svoju zadaću osiguravanja poštovanja prava pri primjeni i tumačenju Ugovora nastavi obavljati u razumnim rokovima.
Radi pravne sigurnosti, prijenos se odnosi na samo šest područja koja su jasno definirana i dovoljno odvojiva od drugih područja te u kojima je Sud razvio opsežnu sudsku praksu. Tako će Opći sud postati nadležan za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku koji su obuhvaćeni isključivo jednim ili više od sljedećih šest posebnih područja:
U tim se područjima rijetko postavljaju pitanja od načelnog značenja, koja bi mogla utjecati na jedinstvo ili dosljednost prava Europske unije. U njima već postoji opsežna sudska praksa Suda kojom se Opći sud može voditi u izvršavanju svoje nadležnosti za odlučivanje o prethodnim pitanjima. Oko 20 % zahtjeva za prethodnu odluku podnesenih Sudu odnosi se na ta područja, što predstavlja dovoljno velik broj predmeta kako bi se njegovo radno opterećenje stvarno smanjilo.
Slijedom izloženog, Sud će se tako moći više usredotočiti na svoje zadaće koje ima kao ustavni i vrhovni sud Europske unije. Prema tome, Sud će i dalje biti nadležan za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku koji se, iako su povezani s prethodno navedenim posebnim područjima, odnose i na druga područja.
Sud će također ostati nadležan za zahtjeve za prethodnu odluku iz kojih, iako su obuhvaćeni jednim ili više posebnih područja, proizlaze neovisna pitanja tumačenja:
Osim toga, Opći sud također će moći uputiti Sudu predmet koji jest u njegovoj nadležnosti, ali zahtijeva donošenje odluke od načelnog značenja, koja bi mogla utjecati na jedinstvo ili dosljednost prava Europske unije.
Zbog pravne sigurnosti i brzine postupanja, svaki se zahtjev za prethodnu odluku mora podnijeti Sudu, kako bi on, u skladu s detaljno navedenim pravilima iz svojeg Poslovnika, utvrdio je li zahtjev obuhvaćen isključivo jednim ili više određenih posebnih područja i treba li stoga taj zahtjev proslijediti Općem sudu. U cilju pravne sigurnosti i transparentnosti sudskih postupaka, Sud ili Opći sud u svojoj odluci o prethodnom pitanju ukratko će obrazložiti svoju nadležnost za provođenje postupka i odlučivanje o prethodnom pitanju.
Promjene koje se primjenjuju na sve prethodne postupke
Drugi dio reforme čine dvije izmjene predviđene Uredbom o izmjeni Statuta koje će se primjenjivati na sve zahtjeve za prethodnu odluku, bez obzira na to o kojem je području riječ i neovisno o tome hoće li eventualno biti proslijeđeni Općem sudu.
Kao prvo, kao što je to već slučaj sa svim državama članicama i Komisijom, od sada će o svim zahtjevima za prethodnu odluku biti obaviješteni Europski parlament, Vijeće i Europska središnja banka, kako bi mogli odlučiti imaju li poseban interes za postavljena pitanja i žele li se stoga koristiti svojim pravom na podnošenje podnesaka i pisanih očitovanja.
Kao drugo, kako bi se povećala transparentnost i otvorenost prethodnog postupka te kako bi se omogućilo bolje razumijevanje odluka Suda i Općeg suda, predviđeno je da se u svim prethodnim postupcima podnesci odnosno pisana očitovanja koje podnese zainteresirana osoba iz članka 23. Statuta objavljuju na mrežnoj stranici Suda u razumnom roku nakon zaključenja predmeta, osim ako se ona ne usprotivi objavi svojeg podneska odnosno očitovanja.
Proširenje mehanizma prethodnog dopuštanja žalbi
Treći dio reforme ima za cilj očuvanje djelotvornosti žalbenog postupka protiv odluka Općeg suda s obzirom na velik broj žalbi podnesenih Sudu. Kako bi se Sudu omogućilo da se usredotoči na žalbe u kojima se postavljaju važna pravna pitanja, mehanizam prethodnog dopuštanja žalbi proširuje se na druge odluke koje donosi Opći sud. Mehanizam prethodnog dopuštanja Suda odnosi se na žalbe podnesene u predmetima u kojima je već provedeno dvostruko ispitivanje, najprije od strane neovisnog žalbenog vijeća nekog od tijela, ureda ili agencije Europske unije, a potom od Općeg suda. Taj se mehanizam trenutačno odnosi na odluke četiriju žalbenih vijeća – koje su potom osporavane pred Općim sudom – koja su navedena u članku 58.a Statuta. Izmjenom Statuta, koja će stupiti na snagu 1. rujna, trenutačnim je četirima žalbenim vijećima dodano još šest novih neovisnih žalbenih vijeća, čime je njihov ukupan broj povećan na deset.
Riječ je o žalbenim vijećima:
Osim toga, mehanizam prethodnog dopuštanja primjenjivat će se i na žalbe podnesene protiv odluka Općeg suda koje se odnose na odluku neovisnog žalbenog vijeća uspostavljenog nakon 1. svibnja 2019. u okviru bilo kojeg drugog tijela, ureda ili agencije Europske unije, pred kojim se mora pokrenuti postupak prije podnošenja tužbe Općem sudu. Naposljetku, taj je mehanizam proširen i na sporove u vezi s izvršenjem ugovora koji sadržavaju arbitražnu klauzulu.
Naime, u takvim se sporovima od Općeg suda najčešće samo zahtijeva da na meritum spora primijeni nacionalno pravo na koje upućuje arbitražna klauzula.
Maja Bilić Paulić, odvjetnica
IZVORI:
^ 1 Sud Europske unije osnovan je 1952. Osnovna mu je zadaća jedinstveno tumačenje i primjena prava Europske unije. Sjedište Suda Europske unije je u Luksemburgu, a njegova organizacija uređena je Ugovorom o Europskoj uniji, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Statutom Suda te Poslovnikom. Sud Europske unije čine dva suda: Sud (Court of Justice) i Opći sud (General Court).
Sud čini 28 sudaca, po jedan sudac iz svake države članice. U radu im pomaže 11 nezavisnih odvjetnika, čija je zadaća davati Sudu stručnu ocjenu („mišljenje“) o tumačenju i primjeni prava u rješavanju konkretnog predmeta, ne zastupajući pritom ničije interese u postupku. Sud sudi u punom sastavu, velikom vijeću ili u sudskim vijećima od tri ili pet sudaca.
Sud je nadležan za odlučivanje u sljedećim postupcima - prethodnom postupku, postupku u povodu tužbe zbog povrede obveze protiv države članice, postupku u povodu tužbe za poništenje akta postupku u povodu tužbe zbog propusta te žalbenom postupku.
^ 2 Uredba (EU, Euratom) 2024/2019 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o izmjeni Protokola br. 3 o Statutu Suda Europske unije dostupna na sljedećoj poveznici: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=OJ:L_202402019#ntc5-L_202402019HR.000101-E0005
^ 3 Statut Suda Europske unije (konsolidirana verzija) dostupan je na sljedećoj poveznici: https://curia.europa.eu/jcms/upload/docs/application/pdf/2016-08/tra-doc-hr-div-c-0000-2016-201606984-05_00.pdf
^ 4 Prethodni postupak je postupak pred Sudom koji pokreće nacionalni sud pred kojim se neko pitanje europskoga prava pojavi kao relevantno za odlučivanje u predmetu. Nacionalni sudovi u tom postupku mogu Sudu postavljati pitanja tumačenja i pitanja valjanosti prava Europske unije. Nacionalni sudovi nižih instanci ovlašteni su postavljati takva pitanja, dok su sudovi zadnje instance to obvezni učiniti. Sud daje odgovor na pitanje u obliku presude ili obrazloženog rješenja. Nacionalni sud koji je postavio pitanje vezan je tumačenjem Suda, a tumačenjem su vezani i ostali nacionalni sudovi koji razmatraju jednak problem. Na taj se način u pravnom sustavu Europske unije osigurava ujednačenost prava. Postupak se u praksi pokazao iznimno važnim, i upravo je u tom postupku Sud razvio neka temeljna načela prava Europske unije.
^ 5 Opći sud (prijašnji Prvostupanjski sud) čini barem po jedan sudac iz svake države članice. Danas se Opći sud sastoji od 46 sudaca. U Općem sudu nema nezavisnih odvjetnika, no u konkretnom se predmetu Opći sud može odlučiti da se jednom od sudaca povjeri zadaća nezavisnog odvjetnika. Opći sud sudi u sudskim vijećima od tri ili pet sudaca, a iznimno u plenumu.
Opći sud je nadležan za odlučivanje u postupcima u povodu tužbi za poništenje akta institucije, tijela, ureda ili agencije Europske unije koje podnose fizičke ili pravne osobe na koje se osporavani akt izravno odnosi; postupcima u povodu tužbi država članica za poništenje akata Vijeća Europske unije iz područja državnih potpora, „dampinga“ i provedbenih ovlasti; postupcima radi naknade štete koju su prouzročile institucije, tijela, uredi ili agencije Europske unije ili njihovi djelatnici; postupcima u povodu tužbi u području intelektualnog vlasništva; sporovima između institucija Europske unije i njihovih zaposlenika.
^ 6 Poslovnik Suda dostupan je na sljedećoj poveznici: https://curia.europa.eu/jcms/jcms/nbo1_147688/hr/?redirect=http%3A%2F%2F158.167.241.123%3A8090%2Fjcms%2Fupload%2Fdocs%2Fapplication%2Fpdf%2F2016-10%2Ftra-doc-hr-div-c-0000-2016-201608368-05_01.pdf&jsp=front%2Flogin.jsp
