Povod za pisanje ovoga članka su XXXIII. Olimpijske igre u Parizu od 26. srpnja do 11. kolovoza 2024. Glavni grad Francuske već je dva puta (1900. i 1924.) bio njihov domaćin te se sada izjednačuje s Londonom koji je tri puta bio organizator ove najveće sportske manifestacije u svijetu (1908, 1948, 2012.). Ovaj tekst ujedno je podsjetnik na činjenicu da je Pariz kolijevka olimpijskih igara modernog doba koje s prekidima za vrijeme svjetskih ratova traju od 1896.
1. Uvod
Važnost sporta u suvremenom društvu sve je veća. Kroz sport se promiču zdrav način života, jednakost svih ljudi svijeta bez ikakvih oblika diskriminacije po bilo kojem temelju, miroljubiv način života naroda, jačanje moralnih vrijednosti kroz pojam fair-play, i druge vrijednosti. Vrhovna tijela organiziranja i upravljanja sportom na svjetskoj razini jesu međunarodne sportske organizacije za svaki sport posebno. Nogomet je svakako najrašireniji i najpopularniji sport u svijetu, a na globalnoj razini njime upravlja krovna međunarodna asocijacija FIFA.
Organizacija i upravljanje sportom temelji se na statutima i sportskim pravilima pojedinog sporta. Na čelu olimpijskog sporta je Međunarodni olimpijski odbor (dalje: MOO) koji okuplja sve važnije međunarodne sportske saveze te sve nacionalne olimpijske odbore. Uz to što je najvažnija sportska organizacija u svijetu, MOO je također vrlo moćna i odlično organizirana institucija koja raspolaže vrlo velikim kapitalom. Dokaz ovoj tvrdnji je pravna zaštita olimpijskih igara i olimpijskog vlasništva kao intelektualnog vlasništva MOO-a, koja stvara prihode za cjelokupni olimpijski pokret u svijetu.
2. Pojmovno razgraničenje
Autor svih temeljnih pojmova u Olimpijskoj povelji (engl. The Olympic Charter) je francuski pedagog i vizionar Pierre de Coubertin. Njemu se pripisuje i autorstvo nad Olimpijskom poveljom koja, u najkraćem, predstavlja ustav olimpijskog sporta.
Olimpijska povelja je, naime, kodifikacija osnovnih načela olimpizma na temelju pravila i dopunskih propisa koje je osvojio MOO koji upravlja organizacijom, djelovanjem i funkcioniranjem olimpijskog pokreta te ustanovljuje uvjete za proslavu olimpijskih igara. MOO također regulira odnose između međunarodnih federacija, nacionalnih olimpijskih odbora i olimpijskog pokreta. Povelja služi kao statut MOO-a iz čega proizlazi zaključak da je njena najveća pravna snaga u tome što s njenim odredbama moraju biti u suglasnosti statuti svih nacionalnih olimpijskih odbora. Prva Povelja je publicirana u 1908., pod naslovom Annuaire du Comité International Olympique, a neka njena pravila napisao je Coubertin oko 1898. Tijekom dugog postojanja Povelja je mijenjala nazive, ali su u njoj uvijek ostala osnovna načela olimpizma i olimpijskog pokreta. Važeća Olimpijska povelja je na snazi od 15. listopada 2023., a sadrži 61 pravilo (članka) i dopunske propise na čak 113 stranica koje je usvojilo Zasjedanje kao vrhovni organ MOO-a.
Temeljni pojmovi u Olimpijskom povelji su: a) olimpizam, b) olimpijski pokret, c) MOO, d) olimpijske igre te e) olimpijsko vlasništvo.
Olimpizam je važna i plemenita ideja, a njegovo osnovno načelo glasi: Svi su u sportu ravnopravni bez obzira na rasne, vjerske ili političke razlike.
Drugi pojam je olimpijski pokret. Dok je radio kao pedagog u francuskom školstvu, Coubertin je olimpijski pokret vidio u pravilima igre srednjoškolaca. Sami su osnovali sportska društva i upravljali njima, a najboljima je pripala nagrada. Danas je olimpijski pokret zajednica svih fizičkih i pravnih osoba u sustavu sporta koja svoj rad i djelovanje temelje na načelima Olimpijske povelje. Cilj je olimpijskog pokreta pridonositi izgradnji mirnijeg i boljeg svijeta odgajanjem mladeži putem sporta sukladno olimpizmu i njegovim vrijednostima.
MOO je treći pojam. Osnovan je na inicijativu Coubertina 23. lipnja 1894., pa se stoga 23. lipnja svake godine slavi kao Olimpijski dan. Vrlo je važno istaknuti da su članovi MOO-a fizičke osobe (engl. IOC members are natural persons), a ne države ili nacionalni olimpijski odbor. U tom su smislu neutemeljene izvorišne osnove Statuta Hrvatskog olimpijskog odbora u dijelu u kojem piše “(…) da Hrvatska bude priznatim članom Međunarodnog olimpijskog odbora.” Ukupan broj članova MOO-a ne smije biti veći od 115, a svaki njegov član predstavlja i promiče interese MOO-a i olimpijskog pokreta u svojim zemljama i u organizacijama olimpijskog pokreta u kojima djeluje (čl.16. st.1. t.1.4. Povelje). To znači da npr. Kolinda Grabar-Kitarović, kao članica MOO-a nije predstavnica Republike Hrvatske u MOO-u, već obrnuto, predstavnica MOO-a u Republici Hrvatskoj.
Olimpijske igre su četvrti pojam koji je određen u čl. 6. st. 1. i 2. Povelje i koji, po nama, predstavlja esenciju olimpizma i olimpijskog pokreta. Naime, olimpijske igre su natjecanje između sportaša u pojedinačnim i ekipnim disciplinama, a ne između zemalja (engl. The Olympic Games are competitions between athletes in individual or team events and not between countries). Igre okupljaju sportaše koje su izabrali njihovi NOO-i, čije je prijave prihvatio MOO i koji se natječu uz stručno vodstvo međunarodnih saveza. U središtu natjecanja je sportaš bez kojega ne bi bilo olimpijskih igara, a niti Olimpijske povelje. U konačnici, samo se sportašima dijele olimpijske medalje, ne primjerice trenerima koji su sportaše pripremali i vodili na olimpijskim igrama.
Olimpijsko vlasništvo (engl. Olympic properties) je pak peti pojam koji kolektivno ili pojedinačno uključuje olimpijski simbol (pet isprepletenih krugova istih dimenzija koji se koriste sami, u jednobojnom izdanju ili pet različitih boja (s lijeve strane na desno, plava, žuta, crna, zelena i crvena), a predstavljaju jedinstvo pet kontinenata i susret sportaša iz čitavog svijeta na olimpijskim igrama), zastavu, moto, identifikacije te svako glazbeno, audio-vizualno ili kreativno djelo vezano za olimpijske igre (čl. 8.-14. Povelje).
3. Prava nad olimpijskim igrama i olimpijskim vlasništvom (čl. 7. Olimpijske povelje)
MOO je vlasnik svih prava na olimpijske igre i olimpijsko vlasništvo, a koja imaju potencijal za stvaranje prihoda. U najboljem je interesu olimpijskog pokreta i njegovih sastavnih dijelova koji koriste te prihode da svi zainteresirani pruže najveću moguću zaštitu takvim pravima i olimpijskom vlasništvu i da njihovo korištenje odobri MOO.
Olimpijske igre su ekskluzivno vlasništvo MOO-a koji posjeduje sva prava i podatke koji se na njih odnose, a posebno, bez ograničenja prava koja se odnose na njihovu organizaciju, korištenje, izvještavanje, snimanje, predstavljanje, reprodukciju, pristup i širenje u svakom obliku i svim sredstvima ili mehanizmom, bilo da on postoji ili će se razviti u budućnosti. Nadalje, MOO utvrđuje uvjete pristupa i korištenja podataka koji se odnose na olimpijske igre te na natjecanja i sportske rezultate olimpijskih igara.
S druge strane, sva prava na neko ili svo olimpijsko vlasništvo, kao i prava korištenja, pripadaju isključivo MOO-u, uključujući, ali se ne ograničavajući na korištenje u komercijalne ili reklamne svrhe. MOO može licencirati sva ili dio svojih prava prema odredbama i uvjetima Izvršnog odbora MOO-a. Olimpijsko vlasništvo je međunarodno zaštićeno kao pravo intelektualnog vlasništva MOO-a. Ugovor o zaštiti olimpijskog simbola (engl. Nairobi Treaty on the Protection of the Olympic Symbol) usvojen je u Nairobiju 26. rujna 1981. od strane 21 države (dalje: Nairobijski ugovor). Njime se svaka država članica obvezuje osigurati zaštitu olimpijskog simbola na način da se u postupcima koji se vode pred nacionalnim uredima za intelektualno vlasništvo odbije odnosno poništi zaštita žiga koji se sastoji od olimpijskog simbola (pet međusobno povezanih krugova) ili u kojem je taj simbol sadržan, ako ne postoji prethodna suglasnost MOO-a. Nairobijski ugovor stupio je na snagu 20. studenog 2004. u odnosu na Republiku Hrvatsku. 1
Uz to, u Republici Hrvatskoj olimpijsko vlasništvo je zaštićeno putem Zakona o žigu 2 , te odredbama Zakona o sportu koje se odnose na zadaće Hrvatskog olimpijskog odbora. 3
4. Načini korištenja prihoda od ekskluzivnog vlasništva
MOO je međunarodna nevladina organizacija koja ne stvara dobit, neograničenog je trajanja, sa statusom pravne osobe koju priznaje Švicarsko federalno vijeće, sukladno sporazumu koji je sklopljen 1. studenog 2000. Sjedište MOO-a je u švicarskoj Lausanni, olimpijskom glavnom gradu (čl. 15. Povelje).
Iz dostupnih internet izvora 4 , proizlazi da MOO svaki dan distribuira 4,2 milijuna američkih dolara pomoći sportašima i sportskim organizacijama širom svijeta. Strukturu prihoda MOO čine: a) 61% od prava emitiranja na televiziji, radiju i digitalnim platformama, b) 30 % od TOP programa (marketinških prava), c) 5% od drugih prava, te d) 4% od ostalih prihoda. Čak 90% od tih prihoda vraća se u sport za razvoj sportaša i sportskih organizacija, a samo 10% je namijenjeno potrebama MOO-a.
Sportske organizacije koje MOO posebno financijski potpomaže su međunarodni sportski savezi i nacionalni olimpijski odbori slabijeg imovinskog stanja. MOO kroz program Olimpijska solidarnost (čl. 5. Olimpijske povelje) sufinancira i aktivnosti Hrvatskog olimpijskog odbora, odnosno hrvatskih sportaša i trenera za Olimpijske igre u Parizu.
5. Zaključak
Olimpijske igre i olimpijsko vlasništvo ekskluzivna su prava MOO-a. Pravo na olimpijske igre uključuje njihovu organizaciju, korištenje, izvještavanje, snimanje, predstavljanje, reprodukciju i sve druge oblike koji imaju potencijal stvaranja prihoda. Kolektivno ili pojedinačno olimpijsko vlasništvo zovu se olimpijski simbol, zastava, geslo, himna, identifikacije, oznake, znakovi, plamen i baklje te glazbeno, audiovizualno ili drugo kreativno djelo ili rukotvorine u vezi s olimpijskim igrama.
Nairobijski ugovor štiti olimpijski simbol i ostala olimpijska obilježja koji u sebi sadržavaju olimpijske krugove na način da je svaka država stranka obvezna odbiti ili poništiti registraciju žiga i zabraniti njegovu upotrebu u komercijalne svrhe, osim ako postoji suglasnost MOO-a. Pravna zaštita olimpijskih igara i olimpijskog vlasništva važna je zbog toga jer se njome štite interesi olimpijskog pokreta kroz financijsku potporu siromašnijim nacionalnim olimpijskim odborima, te osobito sportašima iz Afrike, Azije, te Južne Amerike koji nemaju uvjete za razvoj.
U Republici Hrvatskoj, olimpijsko vlasništvo je, sukladno preuzetim obvezama iz Nairobijskog ugovora i Olimpijske povelje, zaštićeno Zakonom o žigu, Zakonom o sportu te od strane Hrvatskog olimpijskog odbora i Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.
Na kraju, treba spomenuti da MOO nije uvijek bio organizacija s uzornim financijskim rezultatima poslovanja. Tek je Juan Antonio Samaranch, predsjednik MOO-a u razdoblju 1980.-2001, na temelju odlične pravne zaštite olimpijskih igara i olimpijskog vlasništva, uspostavio marketinški sustav pod nazivom TOP program kojim je omogućio njegovo profitabilno poslovanje. Iz tih razloga za očekivati je da će i XXXIII. Olimpijske igre u Parizu imati puni sportski i financijski uspjeh.
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 Prethodno je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 15. srpnja 2004., donijela Uredbu o pristupanju Nairobijskom ugovoru o zaštiti olimpijskog simbola, a objavljena je u „Narodnim novinama – Međunarodni ugovori“, br.7/04, 11/04.
^ 2 „Narodne novine“, br.14/19.
^ 3 „Narodne novine“, br.141/22.
