Da podsjetimo, Zakon o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke za kojeg je uvriježen naziv „krizni porez“ ili „harač“, stupio je na snagu 1. kolovoza 2009. godine, s unaprijed određenim rokom važenja do 31. prosinca 2010. Svi primici (plaće, mirovine, dividende) od 3000 do 6000 kuna oporezuju se po stopi od 2%, dok se primici veći od 6000 kuna oporezuju po stopi od 4%.
Uslijed neprestanih kritika Zakona te uviđanja vladajućih kako njegovo provođenje pridonosi lošijem socijalnom stanju i smanjenju potrošnje, na 17. sjednici Sabora, 23. travnja 2010., jednoglasno je odlučeno da se prihvaćaju izmjene članka 5. stavka 1. pa on u
Konačnom prijedlogu Zakona o izmjeni Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke glasi:
"(1) Poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke plaća se po stopi od 4% na ukupni iznos plaće, mirovine i drugog primitka iz članka 4. stavka 2. do 7. ovoga Zakona ako je iznos veći od 6.000,00 kuna ukupno u tijeku jednog mjeseca."
Dakle, brišu se odredbe vezane uz plaćanje poreza na primitke od 3000 do 6000 kuna, dok i dalje ostaju na snazi odredbe o plaćanju poreza po stopi od 4% na primitke iznad 6000 kuna. Znači dio građana i dalje će biti opterećen ovim poreznim davanjem, no ovako će se barem izuzeti socijalno najosjetljiviji.
Prihvaćanjem ove izmjene koja će stupiti na snagu 1. srpnja 2010. i kojom se pokušava uspostaviti socijalni mir te potaknuti potrošnja, a samim time i gospodarski razvoj, država se odriče oko 450 milijuna kuna koje bi dobila do kraja godine da se Zakon u potpunosti nastavio primjenjivati.
Osim
Zakona o izmjeni Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke, istog dana donesen je i
Zakon o izmjeni Zakona o posebnom porezu na primitke od samostalne djelatnosti i ostale primitke, kojim je izmijenjen
članak 11. na način da se od 1. rujna 2010. stavlja izvan snage odredba o primjeni porezne stope od 2% posebnog poreza na primitke u rasponu od tri do šest tisuća kuna, te ostaju na snazi samo odredbe vezane uz tzv. drugu stopu od 4% odnosno za primitke od samostalne djelatnosti veće od šest tisuća kuna. Odricanjem od ovog poreza država gubi dodatnih 30 milijuna kuna.
Uz pohvale ovim izmjenama, dio građana kojima nakon ukidanja stope od 2%, od 1. srpnja zbog izmjena u oporezivanju, plaća koja je dotad bila blizu 6000 kuna poraste iznad te svote, plaćat će i dalje poseban porez samo što će on sada biti duplo viši, odnosno 4%. Ti građani ovim će izmjenama doslovce više izgubiti nego dobiti.
U Saboru se raspravlja i o ukidanju druge stope od 4% na primanja iznad šest tisuća kuna, no ako se prihvate i te izmjene, druga stopa kriznog poreza ukinut će se tek 1. studenoga ove godine što znači da će spomenuti dio građana četiri mjeseca poseban porez plaćati dvostruko više nego do sada. Najbolje bi bilo kada bi se obje stope istovremeno ukinule pa ne bi niti došlo do takve privremene nepravde.
Postavlja se pitanje hoće li ukidanje ovih poreznih stopa uspjeti potaknuti potrošnju građana budući da bi tih 480 milijuna kuna kojih se država odriče iz svog proračuna, trebalo stimulirati razvoj gospodarstva čijim bi se oporavkom opet punio taj isti proračun.
Također je upitno koliko se uopće isplatilo uvođenje „kriznog“ poreza jer uza sve milijune koje je država prikupila, s druge strane povećao se pad potrošnje što je nanijelo veliku štetu gospodarstvu, porasla je nelikvidnost, a mnogi su mišljenja kako je krizni porez dodatno utjecao i na porast nezaposlenosti.
Iako i nadalje postoje svi razlozi zbog kojih je došlo do uvođenja ovog poreza, potvrđuje se opravdanost prethodno navedenih kritika, pa se nameće pitanje nije li uvođenje kriznog poreza ipak bilo pogrešno?
Pripremila: Marina Turković
