Činjenica da se radi o nepisanim izvorima prava ne umanjuje njihovu važnost, s obzirom na to da opća načela imaju vrlo bitnu ulogu u pravu i pravnoj praksi EU. Naime, njima se nerijetko popunjavaju pravne praznine ili se njima odgovara na pitanja proizašla iz tumačenja postojećih zakona. Dakle, u nedostatku konkretnih pravnih pravila, suci, vodeći se određenim vrijednostima koja su primjenjiva u danoj pravnoj situaciji, stvaraju opća načela prava. Njihov temelj nalazi se u načelima koja su zajednička pravnim sustavima država članica.
Njihova pravna snaga očituje se u tome da pravo koje je suprotno općim načelima može biti poništeno pred Sudom Europske unije (Sud), a nacionalno pravo koje bi bilo u suprotnosti s općim načelima prava EU, nacionalni sudovi dužni su izuzeti iz primjene.
Utvrđujući opća načela prava, Sud se vodi pravnim porecima država članica i međunarodnim konvencijama koje su potpisale države članice EU. Poseban naglasak stavljen je na načela preuzeta iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je sklopljena 1950. godine u sklopu Vijeća Europe. Zaštita temeljnih prava kao osnovno načelo EU najvažniju potvrdu dobila je uvrštavanjem Povelje ljudskih prava EU u Lisabonski ugovor. Tako su kroz praksu Suda, temeljna prava priznata kao opća načela prava Europske unije.
Slijedom navedenog, među najvažnijim načelima koje je utvrdio Sud, svakako moramo izdvojiti zaštitu osnovnih ljudskih prava. Sud je u slučaju (11/70) Internationale Handelsgesellschaft naglasio da poštivanje temeljnih prava mora biti osigurano unutar strukture i ciljeva EU jer čini sastavni dio općih pravnih načela.
Načela pravne sigurnosti i neretroaktivnosti Sud je kao opća pravna načela uveo u slučaju (80/86) Kolpinghuis. Prema tome, nacionalni sud ima obvezu svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu teksta i svrhe direktive, ali ne i protivno općim pravnim načelima, dakle nije dozvoljena interpretacija contra legem.
Nadalje, načelo zabrane diskriminacije Sud navodi u slučaju (C 184/99) Grzelczyk, dok je načelo ravnopravnosti pojašnjeno u slučaju (43/75) Defrenne kroz načelo jednakosti plaća između žena i muškaraca.
Načelo proporcionalnosti, kao također jedno od temeljnih načela, utvrđeno je u slučaju (C 210/03) Swedish Match. Načelo proporcionalnosti obvezuje institucije EU da prilikom postizanja ciljeva navedenih u ugovorima o EU, moraju paziti da su mjere koje uvode putem pravnih akata EU prikladne za ostvarivanje željenog cilja i ne smiju prelaziti ono što je nužno da taj cilj ostvare.
Ulaskom država u EU, članice prenose dio svojih suverenih ovlasti na Uniju sukladno Osnivačkim ugovorima, nad čijom izmjenom države članice zadržavaju kontrolu. EU može donositi odluke samo u područjima u kojima su države takvu ovlast na nju prenijele čime se iskristaliziralo načelo dodijeljenih ovlasti.
Sud Europske unije do sada je identificirao velik broj načela od kojih još svakako moramo napomenuti načelo nadređenosti prava EU. Naime, pristupanjem države u članstvo Europske unije, nacionalni sudovi dužni su se suzdržati od primjene određene nacionalne norme koja je protivna odredbama kojima se jamče četiri temeljne tržišne slobode. Umjesto toga, države su dužne primijeniti neku drugu nacionalnu normu koja nije u sukobu s europskom, odnosno izravno primijeniti europsku normu, što nas dovodi do načela izravnog učinka, navedenog u slučaju (C-405/98) Gourmet.
Uz navedena opća pravna načela, postoji još čitav niz općih načela prava koja je Sud utvrdio kroz svoju praksu i koja primjenjuje prilikom rješavanja slučajeva koji slijede. Opća pravna načela imaju visoku poziciju na hijerarhijskoj ljestvici pravnih izvora te su pravno obvezujuća od trenutka njihova utemeljenja od strane Suda Europske unije.
Karla Štingl, univ. spec. europskih studija