Predmetnom tužbom tužiteljica je zatražila, da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 10. svibnja 2005., kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja, jer smatra da nije počinila povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret.
Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja i zaključka da su bile ispunjene pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog njezinog skrivljenog ponašanja sve to u smislu odredaba
čl. 106. st. 1. podstav. 3. Zakona o radu i da je stoga tuženik imao zakonskog osnova za donošenje navedene odluke. Pri tome utvrđuju da je tužiteljica, neizdavanjem računa za izvršene usluge, počinila povrede koje joj se, između ostalog, stavljaju na teret, a što je utvrđeno kontrolom koju je izvršio tuženik 28. travnja 2005., a neizdavanje računa svojim navodima potvrđuje i sama tužiteljica.
Međutim, suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrđuju da je tužiteljica, kao i ostali radnici, bila upoznata s obvezom izdavanja računa za svaku izvršenu uslugu, kao i upozorena, da tijekom smjene provjeri stanje blagajne, što znači i stanje računa, u odnosu na ostvareni promet, što također proizlazi iz navoda tužiteljice tijekom postupka, odnosno na temelju njezinog iskaza i ostalih provedenih dokaza.
S obzirom na sve izloženo, prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrđuju i zaključuju, da je tužiteljica počinila navedene propuste koji joj se stavljaju na teret, a koji nesumnjivo imaju značenje skrivljenog ponašanja radnika i predstavljali su stoga, valjani osnov za donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredaba
čl. 106. st. 1. podstav. 3. Zakona o radu.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 235/08-2 od 15. 07. 2008. godine
