Mediji mogu biti i promotori, ali i prekršitelji dječjih prava posebno kada je riječ o pravu djeteta na privatnost, stoga ćemo se u ovom članku osvrnuti na zakonodavni okvir zaštite prava na privatnost djece u medijima.
Jedan od temeljnih međunarodnih dokumenata Opća deklaracija o ljudskim pravima u čl. 12. uređuje pravo svakoga (i odrasle osobe i djeteta) na poštivanje privatnosti.
Konvencija o pravima djeteta kao najvažniji međunarodni pravni akt kojim se štite dječja prava u čl. 16. jamči svakom djetetu pravo na zakonsku zaštitu protiv miješanja u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, kao i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled. Države stranke Konvencije, među kojima je i RH, obvezale su se poduzeti sve potrebne mjere kojima će osigurati poštovanje privatnosti i dostojanstva djece u svim aspektima njihovog života te omogućiti uvažavanje djece kao pojedinaca i korisnika prava.
Standardnim minimalnim pravilima UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima iz 1985. određeno je kako se štiti privatni život maloljetnika od neželjenog i pretjeranog publiciteta te je zabranjena objava bilo kakvih informacija koje bi otkrile njegov identitet.
Ustav RH je u čl. 35. regulirao pravo na privatnost kao jedno od osobnih prava. Tim se člankom svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i privatnog života, dostojanstva, ugleda i časti. U članku 38. Ustav regulira i slobodu mišljenja i izražavanja misli koja osobito obuhvaća slobodu tiska i drugih sredstva priopćavanja. Mediji se tako nalaze u izazovnoj situaciji jer su s jedne strane obvezni poštovati pravo na privatnost svakoga, a s druge zadovoljiti interes javnosti za informacijama. No kako smo se meðunarodnim dokumentima, koji čine dio unutarnjeg pravnog poretka, na temelju članka 141. Ustava, obvezali pravu djeteta dati prednost, nije teško zaključiti da se pravu djeteta na zaštitu privatnosti ne može, niti smije, pretpostaviti pravo javnosti na informaciju. Stoga mediji imaju težak zadatak ravnoteže i balansiranja informacija kada izvješćuju o djeci, s jedne strane da javnosti daju informacije koje ih se tiču i koje su od javnog interesa, a s druge strane da ne ugroze niti prekrše pravo djeteta na privatnost.
Među nacionalnim zakonima ističe se Zakon o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13.- dalje u tekstu ZM) koji s jedne strane jamči slobodu medija, a s druge strane obvezuje medije (u čl. 16. ZM-a) da poštuju privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ako se time ugrožava dobrobit djeteta te je propisana dužnost medija na poštovanje prava na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela. Bez znanja ili pristanka svjedoka ili oštećenika kaznenog djela, ne smije se otkriti njihov identitet.
U članku 59. ZM-a propisano kako će se novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba (nakladnik) koja objavom programskog sadržaja povrijedi prava djece i mladeži iz čl. 16. st. 1. ZM-a (točnije objavi informaciju kojom otkriva identitet djeteta i ugrozi njegovu dobrobit).
Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18. dalje u tekstu Zakon) u svojim programskim načelima ističe zadovoljavanje interesa javnosti. No javni je servis dužan prema čl. 6. Zakona poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast čovjeka i temeljna prava i slobode drugih, a osobito djece i mladih, kao starijih i nemoćnih osoba. Za praćenje provedbe programskih načela brine se Vijeće HRT-a kao jedno od tijela koje je posvećeno zaštiti dječjih prava.
Prema čl. 60. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.) radi zaštite privatnosti maloljetne osobe te izbjegavanja publiciteta koji može štetno djelovati na razvoj maloljetnika, zabranjeno je objavljivanje sadržaja i tijeka postupka, kao i donesene odluke bez odobrenja suda.
Zakonom je zaštićen identitet maloljetne osobe koja je počinila kazneno djelo, no još je veća odgovornost zaštiti identitet djeteta koje je oštećeno kaznenim djelom. Iako u većini slučajeva mediji izravno ne otkrivaju identitet, često to znaju činiti posrednim putem; otkrivanjem škole, susjedstva u kojemu dijete živi, stoga se i Kaznenim zakonom ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.) pojačala pravna zaštitu dječje privatnosti u medijima.
Kaznenim zakonom u članku 178. određeno je kažnjavanje jednom godinom zatvora onoga tko iznese podatak iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, objavi fotografiju ili otkrije identitet djeteta te time na bilo koji način ugrozi njegovu dobrobit. Kazna je dvostruko uvećana ako se to djelo učini javno, putem medija a trostruko uvećana ako to isto djelo počini netko kao službena osoba ili u obavljanju profesionalne djelatnosti.
Odnos medija prema djeci uređuje i Kodeks časti Hrvatskog novinarskog društva1 koji je stup profesionalnih etičkih načela, a obveza novinara je da se tih načela i pridržavaju. Kodeks nastoji istodobno štititi neotuđiva prava pojedinaca i pravo javnosti na informaciju. Tako se u člancima 14.- 16. novinare poziva da štite intimu čovjeka od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Vijesti o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava se ne naglašavaju te ih treba svesti na najmanju moguću mjeru, uz poseban obzir kad je riječ o djeci.
Izričiti naglasak treba staviti na čl. 19 i 20. Kodeksa prema kojima novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazočnosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za dijete. Ako takav pristanak i postoji, nedopustivo je intervjuiranje ili fotografiranje djeteta kojim bi mogla biti ugrožena njegova dobrobit. Isto vrijedi i za bilo koji drugi postupak kojim se izravno ili neizravno otkriva identitet djeteta. Dobrobit djeteta nadređena je javnom interesu. Novinar ne smije otkriti identitet djeteta ili maloljetnika uključenog u slučajeve seksualnog zlostavljanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja ili kaznenog djela, bez obzira je li dijete ili maloljetnik svjedok, žrtva, osumnjičenik ili okrivljenik. Medijski prilozi o takvim slučajevima ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta ili maloljetnika. Identitet djeteta ili maloljetnika dopušteno je otkriti samo iznimno, kada je to u javnom interesu i ne ugrožava dobrobit djeteta ili maloljetnika, te uz pristanak roditelja ili skrbnika djeteta ili maloljetnika, ili kada to radi dobrobiti djeteta traže državna tijela.
Unatoč zakonskom okviru koji propisuje zaštitu privatnosti djece u medijima, urednici, novinari i ostali medijski djelatnici, vodeći se najčešće senzacijom i željom za profitom, u mnogim situacijama otkrivaju podatke na temelju kojih se može utvrditi identitet djeteta. Na to ukazuje i Izvješće pravobraniteljice za djecu za 2021. godinu u kojem je istaknuto kako se (kao i prethodnih godina) najveći broj prijava povrede prava na privatnost djeteta odnosilo na objave u medijima. Većina pritužbi odnosila se na povredu djetetovog prava na privatnost u medijima u užem smislu (novine, portali, TV, radio), na mrežnim stranicama namijenjenim informiranju javnosti te na društvenim mrežama.
Neprimjereno izlaganje u medijima može dodatno traumatizirati djecu i negativno utjecati na njihov razvoj, potaknuti neželjene reakcije okoline, učiniti njihovu intimu dostupnom svima, izložiti ih traumatizirajućem vrednovanju, neugodnim komentarima, pa čak i ugroziti njihovu sigurnost. Upravo zbog osjetljivosti izvještavanja o događajima i temama o djeci, UNICEF je objavio smjernice za etičko medijsko izvještavanje o djeci2 a prati ih i Ured pravobraniteljice za djecu3.
Zaključit ćemo kako je vrlo važno da mediji kao instrumenti koji oblikuju javno mišljenje i stavove promiču zaštitu identiteta djece pri izvještavanju. Stoga bi se svaki medijski djelatnik trebao educirati i postupati u skladu s prethodno navedenim normama prilikom izvještavanja o djeci, vodeći se u prvom redu djetetovim najboljim interesom a ne javnim interesom.
Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur.
^ 1 https://www.hnd.hr/kodeks-casti-hrvatskih-novinara1
^ 2 https://www.unicef.org/croatia/sites/unicef.org.croatia/files/2019-09/Eticke%20smjernice_izvjestavanje_o_djeci-converted.pdf
^ 3 https://www.medijskapismenost.hr/preporuke-pravobraniteljice-za-djecu-o-zastiti-privatnosti-djece-u-medijima/
