Problemi de facto diskriminacije žena u olimpijskom sportu

Olimpizam i olimpijski pokret su ključni pojmovi u olimpijskom sportu koji postoje dulje od 120 godina. Olimpizam je važna i plemenita ideja koju je, krajem XIX. stoljeća, a po uzoru na igre u antičkoj Grčkoj osmislio francuski pedagog i vizionar Pierre de Coubertin iz Pariza. Ideali olimpizma provode se kroz olimpijski pokret rasprostranjen na pet naseljenih kontinenata svijeta, a svoj vrhunac dostiže na olimpijskim igrama, u natjecanju muškaraca i žena pod olimpijskim simbolom od pet isprepletenih krugova.

No sama činjenica da je na ovogodišnjim Igrama nastupio jednak broj natjecateljica i natjecatelja nikako ne znači da su sada žene baš u svemu jednake s muškarcima u olimpijskom sportu. I nadalje je otvoreno pitanje visokih funkcija žena na vodećim pozicijama u sportu (engl. women in leadership roles in sport). Žena svoje pravo na obavljanje najsloženijih i najstručnijih poslova u sportu (izbornik, vrhunski trener i sl.), kao i na upravljanje najvišim sportskim asocijacijama, utemeljuju na ustavnopravnom načelu jednakosti (engl. principle of equality). Je li realno očekivati da će u skoro vrijeme broj muškaraca i žena u vođenje i upravljanje nadnacionalnim i nacionalnim sportskim organizacijama biti u približno jednakom omjeru?

U ovom se članku analiziraju prava i  kršenje prava žena u Međunarodnim olimpijskom odboru (dalje:MOO), međunarodnim sportskim organizacijama, te nacionalnim olimpijskim odborima među kojima je i Hrvatski olimpijski odbor (dalje:HOO).

Jednakost pred zakonom je pravni pojam. U Republici Hrvatskoj jednakost pred zakonom je izuzetno važna ustavna kategorija. Jednakost pred zakonom znači da je zakon jednak za sve, a sudovi ga primjenjuju u svim predmetima i prema svim građanima. Jednakost građana isključuje sve oblike diskriminacije pojedinaca i skupina vezane za razlike rase, nacionalne pripadnosti, spola, socijalnog statusa i sl. Suprotan pojam jednakosti je pojam diskriminacija. Diskriminacija kao oblik nejednakog postupanja prema društvenim skupinama ili pojedincima naročito je vidljiva u postupcima glede zapošljavanja ili zanimanja.

Vrlo osjetljivo pitanje jednakosti građana i zabrane svih oblika diskriminacije također je u domeni Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (engl. European Institute for Gender Equality).

Rodna ravnopravnost znači jednaka prava, odgovornost i mogućnost za žene i muškarce. Ravnopravnost ne znači da će žene i muškarci postati jednaki, već da prava, odgovornosti i mogućnosti žena i muškaraca neće ovisiti o tome jesu li rođeni kao žensko ili muško.

Diskriminacija žena predstavlja svaku razliku, isključenje ili ograničenje na osnovi spola i roda kojemu je posljedica ili svrha da ženama ugrozi, odnosno onemogući priznavanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i temeljnih sloboda na svim područjima, na osnovi ravnopravnosti žena i muškaraca. Diskriminacija može proizlaziti i iz zakona (de iure diskriminacija) i iz prakse (de facto diskriminacija).   

Olimpijska povelja (dalje: Povelja) je ključni pravni dokument u svijetu olimpizma i olimpijskog pokreta. Povelja je dulje od stoljeća ustav olimpijskog sporta te sadrži temeljna načela olimpizma, pravila i dopunske propise tim pravilima. Osim toga, u sportska pravila uključuju se i preporuke koje izdaje MOO putem svojih organa: a) Zasjedanja kao vrhovnog organa, b) Izvršnog odbora i c) Predsjednika.  Pravna snaga Povelje ogleda se i u tome što statuti svih nacionalnih olimpijskih odbora (među kojima je naravno i Statut HOO-a) moraju biti s njom suglasni. U Povelji je bavljenje sportom ljudsko pravo. Uživanje prava i sloboda osigurava se bez diskriminacije u bilo kojem obliku, na osnovi rase, boje, spola, seksualne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, vlasništva, rođenja ili drugog statusa.

Tri glavne sastavnice olimpijskog pokreta kao najšire sportske organizacije na svijetu su: 1. MOO, 2. međunarodni sportski savezi,  3. nacionalni olimpijski odbori.¹ Vrhovna vlast je MOO.

Na antičkim olimpijskim igrama u Grčkoj žene nisu sudjelovale u natjecanjima, a tako je bilo i na I. Olimpijskim igrama modernog doba u Ateni (1896.). Prve sportašice nastupile su na II. Olimpijskim igrama u Parizu (14.5.-28.10.1900.). U razdoblju do I. svjetskog rata, međuratnom razdoblju te 40-ak godina nakon II. svjetskog rata, pitanje jednakosti muškaraca i žena nije bilo od prvorazredne važnosti za MOO i druge međunarodne sportske asocijacije.

Načelo jednakosti muškaraca i žena u pogledu napredovanja žena u svim sportskim strukturama formalno je uspostavljeno relativno kasno - tek polovicom 90-tih godina XX. stoljeća, kada je predsjednik MOO-a a bio Španjolac Juan Antonio Samaranch. Godine 1995. na 4. Svjetskoj konferenciji o ženama i sportu donesena je Pekinška deklaracija i Platforma za akciju koja po prvi put u povijesti uključuje razvoj rodno ravnopravnog sustava sporta. Slijedom toga, u Povelji, na snazi od 18. srpnja 1996., izrijekom je propisano da jednakost muškarca i žene uključuje osobito članstvo žena u izvršnim tijelima nacionalnih i međunarodnih sportskih organizacija. S tim u svezi Zasjedanje MOO-a je izdalo preporuku kojom barem 10% žena treba biti na vodećim funkcijama do 2000., a 20% do 2005. Izvršni odbor MOO-a je u 2016. izdao preporuku prema kojoj 30% žena treba biti na vodećim funkcijama u MOO-u, svjetskim sportskim organizacijama i nacionalnim olimpijskim odborima do 2020.

Ravnopravnost žena u sportu i svjetskom olimpizmu u cjelini temelj je djelovanja MOO-a, a rodna ravnopravnost i strogo poštivanje različitosti njegove temeljne vrijednosti.

Prema Pravilu 2. važeće Povelje (na snazi od 23. srpnja 2024.), zadaća i uloga MOO-a, kao najvišeg autoriteta u olimpijskom sportu, je poticanje i podrška napredovanja žena u sportu na svim razinama i u svim strukturama radi primjene načela jednakosti muškaraca i žena (engl. to encourage and support the promotion of women in sport at all levels and in all structures with a view to implementing the principle of equality of men and women). To je zapravo misija vodstva olimpijskog pokreta u svijetu.

U cilju predanosti ženskoj ravnopravnosti, uključivosti, solidarnosti i nediskriminacije žena u svim segmentima olimpijskog sporta, MOO je izradio aktualnu Olimpijsku agendu 2020+5 pod naslovom: Ciljevi rodne ravnopravnosti i uključivosti za 2021-2024. U tom je smislu i preporuka MOO-a da u vodstvu nacionalnih olimpijskih odbora treba biti najmanje 40% žena od ukupnog broja članova vodstva. Tako je u čl. 59. važećeg Statuta HOO-a izrijekom propisano: a) većinu od ukupnog broja članova Vijeća² čine članovi iz reda nacionalnih sportskih saveza učlanjenih u međunarodne federacije olimpijskih sportova, te b) u Vijeću treba biti najmanje 40% žena od ukupnog broja članova Vijeća.

MOO, međunarodni sportski savezi te nacionalni olimpijski odbori morali  bi svojim ustrojem, te stvaranjem prakse težiti jednakosti šansi (izgleda) za žene u vladajućim strukturama  olimpijskog sporta. Međutim, napredovanje žena u karijeri u sportskim organizacijama niti približno ne odgovara spomenutom razmjeru između sportašica i sportaša na sportskim borilištima-natjecanjima (po 50%) na nedavnim Olimpijskim igrama u Parizu.

Najnoviji rezultati koje je javno objavio UN Women pokazuju da je napredak žena u vodećim funkcijama u sportu, vidljiv, ali da i nadalje postoji poprilična praznina³.

Činjenice i brojevi:

- u MOO-u je 41 % žena (među njima je i Kolinda Grabar-Kitarović iz Republike Hrvatske) od svih članova/članica MOO-a,

- u 14 od 33 Komisije MOO-a, na čelu su žene,

- žene čine  33% članova Izvršnog odbora MOO,

- na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. samo 13% trenera su bile žene,

- od 206 nacionalnih olimpijskih odbora u svijetu samo su 24 predsjednice,

- samo 26,9% izvršnih pozicija u međunarodnim federacijama drže žene,

- FIFA (Međunarodna nogometna federacija) nije imala ženu u Izvršnom odboru dulje od 100 godina, i dr.  

Bavljenje sportom je ljudsko pravo, pa je diskriminacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na temelju rase, vjere, politike, spola ili drukčije nespojiva s pripadnošću olimpijskom pokretu. U sportske djelatnosti svakako spada i upravljanje sportskim organizacijama, počev od sportskih klubova  do MOO-a. U smislu rodne ravnopravnosti bitno je da se ženama daje, kao i muškarcima jednaka prilika (mogućnost) sudjelovanja u svim izbornim procesima za vrhovna tijela u sportu (izvršni odbor, predsjedništvo. upravni odbor i dr.).

U članku su navedene činjenice i brojevi iz kojih proizlazi zaključak da problemi žena u vodećim sportskim strukturama u svijetu postoje zbog toga što se na odgovarajući način ne provode doneseni propisi. Drugim riječima, ne radi se o diskriminaciji žena koje proizlaze iz zakona (de iure diskriminacija), već o diskriminaciji koja nastaje iz prakse provođenja zakona (de facto diskriminacija).

Hoće li, i kada, postojati faktična prisutnost većeg broja žena u najvišim upravljačkim strukturama u olimpijskom sportu? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Važne poruke donijet će izbor novog predsjednika MOO-a početkom sljedeće godine. Hoće li Gđa Kirsty Coventry iz Zimbabvea biti prva predsjednica MOO-a u povijesti ove institucije osnovane daleke 1894?    

dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava