Identifikacija biljne sorte u pravnom prometu – denominacija ili žig?

Registracijom biljne sorte¹ stječe se oplemenjivačko pravo, koje po svom sadržaju, ograničenjima i pravnim učincima čini dio sustava intelektualnog vlasništva. Podobnost za zaštitu biljne sorte ispituje se posebnom postupku, a taj postupak se, ovisno o teritorijalnom opsegu zaštite, može razlikovati u određenim materijalnopravnim i postupovnim odredbama. No prema nacionalnom Zakonu o zaštiti biljnih sorti i Uredbi Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. godine o zaštiti biljnih sorti (dalje u tekstu: „Uredba Vijeća o zaštiti biljnih sorti“) podobna za registraciju je biljna sorta koja je nova, ujednačena, različita, postojana te označena imenom.²

Denominacija ili označavanje biljne sorte imenom, jedna je od pet obveznih pretpostavki za dodjelu oplemenjivačkog prava, neovisno o tome stječe li se oplemenjivačko pravo u nacionalnom sustavu zaštite ili se odnosi na biljnu sortu Zajednice.

Način označavanja imenom biljne sorte uređen je odredbama članka 63. Uredbe Vijeća o zaštiti biljnih sorti⁴ odnosno člankom 9. Zakona o zaštiti biljnih sorti na gotovo istovjetan način. Denominacija ili ime biljne sorte sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o zaštiti biljnih sorti može se sastojati od najmanje jedne, a najviše tri riječi te sadržavati, ili kombinacije slova i brojeva, ili kombinacije riječi i slova, ili kombinacije riječi i brojeva.⁵

Zakon o zaštiti biljnih sorti u članku 7. stavku 2. nadalje određuje apsolutno zabranjene prakse u označavaju biljne sorte imenom. Tako ime sorte ne smije onemogućavati identifikaciju sorte, i/ili izazvati zabunu glede podrijetla, nastanka, svojstava, vrijednosti ili identiteta sorte, ili identiteta oplemenjivača, i/ili biti identična ili upućivati na zamjenu s imenom sorte koja je u zemlji ili nekoj drugoj državi članici Međunarodne unije za zaštitu novih biljnih sorti već označena takvim imenom, a pripada istoj ili srodnoj botaničkoj vrsti, i/ili biti istovjetna ili može biti zamijenjena s imenom koje treća strana koristi već otprije, i/ili odnositi se isključivo na svojstva koja su zajednička i za druge sorte iste vrste, i/ili sastojati se od botaničkog ili uobičajenog imena roda ili vrste, ili uključuje takvo ime koje može dovesti do zabune, i/ili upućivati da je sorta izvedena od neke poznate ili njoj srodne sorte, i/ili sastojati se isključivo ili djelomično od riječi ili prijevoda riječi "sorta, kultivar, forma, hibrid, križanac".⁶

U registracijskom postupku biljne sorte Zajednice, Ured Zajednice u odnosu na predloženu denominaciju utvrđuje da li je predložen naziv (ime) primjeren.⁷ Ured zajednice odbit će prijedlog denominacije ako postoje prepreke za prihvat denominacije te pozvati podnositelja zahtjeva na ispravak sukladno odredbama mjerodavnih uredbi. Člankom 63. stavkom 3. Uredbe vijeća o biljnoj sorti Zajednice određeno je da postoji prepreka ako:

(i) naziv biljne sorte na teritoriju Zajednice onemogućen pravom prvenstva treće strane;

(ii) korisnicima može često uzrokovati teškoće u pogledu prepoznavanja ili izgovora;

(iii) postoji istovjetan naziv ili slučajan naziv koji može biti zamijenjen nazivom biljne sorte iste ili srodne vrste koja je upisana u službeni upisnik biljnih sorti ili pod kojom se materijal druge vrste stavlja na tržište u državni članici ili UPOV Uniji, osim ako druga sorta više ne postoji ili njezin naziv nije stekao posebno značenje;

(iv) predloženi naziv istovjetan je ili sličan drugim nazivima koji se obično koriste prilikom stavljanja na tržište robe ili koje treba držati slobodnima sukladno drugom zakonodavstvu;

(v) predloženi naziv protivan je javnom poretku ili bi mogao izazvati povredu prava u jednoj od država članica;

Prilikom tumačenja odredbi Uredbe Vijeća, ovlašteno tijelo i/ili podnositelj trebali bi slijediti smjernice i tumačenja dana od Ureda Zajednice. U kontekstu citirane odredbe članka 63. stavka 3. točke 5. Uredbe Vijeća o zaštiti biljnih sorti, prema službenim smjernicama Ureda Zajednice, ovlašteno tijelo prilikom ocjene primjerenosti denominacije, pojam drugo pravo trebalo bi tumačiti ekstenzivno odnosno na način da prepreka denominaciji može biti bilo koje pravo, uključujući i autorsko pravo.⁸

Iz sadržaja odredbi članka 9. Zakona o zaštiti biljnih sorti odnosno članka 63. Uredbe Vijeća o biljnoj sorti Zajednice proizlazi da označavanje biljne sorte imenom ima funkciju identifikacije biljne sorte prema trećima, uključujući i prema potrošačima, slijedom čega se ime sorte može zamijeniti sa registriranim žigom kojim se označava porijeklo proizvoda zaštićene biljne sorte koji se stavlja na tržište ili na drugi način komercijalizira. Žig, kao i oplemenjivačko pravo jedan je od oblika subjektivnog prava intelektualnog vlasništva.⁹ No radi izbjegavanja zabune, oplemenjivačkim pravom štiti se biljna sorta, a denominacijom se biljna sorta označava imenom kojim se identificira prema trećim osobama u prometu, neovisno o trajanju oplemenjivačkog prava.¹⁰

Žig po svojoj definiciji u pravnom prometu ostvaruje funkciju označavanja podrijetla, razlikovnosti i identifikacije jednog proizvoda od drugog u pravnom prometu¹¹. Naime, žig je odredbom članka 4. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije definiran - kao znak, koji se može sastojati od riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća; i za prikazivanje u registru žigova Europske unije („registar”), na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koja je pružena njihovu nositelju.

Usporedimo li funkcije žiga i generičkog imena biljne sorte, oboje imaju identifikacijsku funkciju  u pravnom prometu te služe kao orijentir potrošačima da naprave izbor između više sličnih proizvoda. Pored identifikacijske funkcije, i žig i denominacija biljne sorte svojevrsno su jamstvo kvalitete proizvoda odnosno biljne sorte koje označavaju. No funkcija označavanja kvalitete nije sadržajno istovjetna za biljnu sortu i žig- žig jamči da proizvod zaštićene biljne sorte označava kvalitetu koja proizlazi od samog nositelja žiga,^12 13 dok denominacija biljne sorte indicira potrošaču da biljnu sortu određene kvalitete u pogledu karakteristika biljne sorte.

Upravo zbog sličnosti koje ostvaruju žig i denominacija biljne sorte u pravnom prometu i to u odnosu prema trećim osobama, raniji registriran žig može biti pravna prepreka za odobrenje predložene denominacije. Da je tome tako proizlazi iz članka 63. stavka 3. točke e) Uredbe Vijeća o biljnoj sorti Zajednice prema kojoj prepreka za označavanje biljne sorte predloženim imenom, inter alia, postoji ako bi predloženi naziv mogao izazvati povredu prava, uključujući i prava na raniji žig, u jednoj od država članica. Bitno je za istaknuti kako odredba članka 63. stavka 3. točke e) Uredbe Vijeća biljne sorte Zajednice ne navodi taksativno o kojim se pravima radi, čime zapravo, pravna prepreka za odobrenje denominacije nije ograničena isključivo na žig, već uključuje pored žiga i druga prava; primjerice oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake izvornosti ili autorska prava.  

Pored odredbi sadržanih u članku 63. Uredbe Vijeća o biljnoj sorti Zajednice, odnos denominacije i žigovnog prava nije izostavljen niti u Uredbi (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije pa će se za potrebe ovog rada Uredba EU o žigu zajednice detaljnije raščlaniti. Općenito govoreći, odredba članka 7. Uredbe o žigu Zajednice određuje tzv. apsolutne razloge za odbijanje registracije žiga, koje, za razliku od relativnih razloga za odbijanje, utvrđuje Ured po službenoj dužnosti.

U kontekstu ovog rada, člankom 7. stavkom 1. točkom (m) Uredbe EU o žigu zajednice propisano je da se neće registrirati žigovi „koji se sastoje od prijašnje denominacije biljne sorte ili ju reproduciraju u svojim bitnim elementima, koja je registrirana u skladu sa zakonodavstvom Unije ili nacionalnim pravom ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija ili dotična država članica stranka, kojima se predviđa zaštita pravâ na biljnu sortu i koji se odnose na biljne sorte iste vrste ili blisko srodne vrste.“

Prema tome, ime (denominacija) biljne sorte može biti osnova za odbijanje registracije žiga, osobito ako se prijavom zahtijeva zaštita verbalnog žiga koja po svojim auditivnim i vizualnim elementima odgovara u cijelosti ranijoj denominaciji ili prijavljeni znak (žig) sadrži denominaciju u svojim bitnim elementima, pod uvjetom da je takva denominacija ranije registrirana te da se zaštita žiga traži za proizvode koji u bitnom predstavljaju biljne sorte iste vrste ili blisko srodne vrste.¹⁴

Bitno je za napomenuti da je odlučujuće za odbijanje registracije žiga po osnovi članka 7. stavka 1. točke (m) Uredbe o žigu činjenica da se prijavljeni znak odnosi na biljne sorte iste vrste ili blisko srodne vrste, slijedom čega je prilikom ocjene podobnosti prijave za registraciju žiga potrebno uzeti u obzir razrede proizvoda i/ili usluga na koje se odnosi prijavljen znak, a koji se razvrstavaju prema Nicanskoj klasifikaciji.

Zaključno gore navedenom, odnos denominacije i prijavljenog žiga nerijetko se proteže u praksi i to iz razloga jer je osnovna i primarna funkcija denominacije identifikacija biljne sorte ili sastojaka biljne sorte na tržištu, koja, ako je povezana sa žigom koji se odnose na označavanje porijekla proizvoda zaštićene biljne sorte mogu dovesti do poistovjećivanja naziva biljne sorte i naziva registriranog žiga, a time i do pogrešnih zaključaka o funkcijama pojedinih prava intelektualnog vlasništva. 

Željka Krolo Ivanov, mag. iur., spec. intel. prop.