Neodgovarajući uvjeti smještaja u zatvorima predstavljali su ponižavajuće postupanje prema podnositeljima
Europski sud je u ovim predmetima primijenio već postojeću praksu i načela koja je u vezi s neodgovarajućim uvjetima u zatvorima razvio u predmetima Muršić protiv Hrvatske i Ulemek protiv Hrvatske. Ponovio je da je nedostatak osobnog prostora u ćeliji osobito bitan uvjet prilikom utvrđivanja jesu li uvjeti u zatvoru bili „ponižavajući“ s aspekta članka 3. Konvencije. Slijedom navedenog, Europski sud je smatrao da mogućnost slobodnog kretanja podnositelja na odjelu izvan ćelije, osim u noćnim satima, nije dovoljan razlog za zaključak da su uvjeti smještaja bili odgovarajući, zato jer razdoblja u kojima su podnositelji raspolagali s manje od 3 m2 osobnog prostora nisu bila ni povremena, niti kratkotrajna.
Sud je podnositelju Hrnčiću za razdoblje od 1 godinu i 9 mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima dosudio 7,600 eura naknade za nematerijalnu štetu i 2,490 eura naknade za izdatke i troškove postupka, podnositelju Kopiću za razdoblje od 4 godine i 10 mjeseci dosudio je 12,500 eura naknade i 2,060 eura troškova, podnositelju Katanoviću za razdoblje od mjesec dana 1,400 eura naknade i 250 eura troškova, a podnositelju Mihoviloviću za razdoblje od godinu dana 5,400 eura naknade i 250 eura troškova. Dakle, podnositeljima je ukupno dosuđen iznos od 26,900 eura za nematerijalnu štetu zbog povrede Konvencije i 5,050 eura za troškove postupaka.
Ove presude su konačne.
